Godišnjica ‘Revolucije dostojanstva’ pokrenute na Facebooku

Najemov poziv na društvenim mrežama smatra se neformalnim početkom Evromajdana, piše autor (Facebook)

Besan zbog odluke premijera Mikole Azarova da ne potpiše Sporazum o asocijaciji sa Evropskom unijom, ukrajinski novinar avganistanskog porekla Mustafa Najem tog 21. novembra 2013. godine nije bio svestan da će jednom objavom na svojoj Facebook stranici, i to na ruskom jeziku, promeniti tok ne samo savremene ukrajinske istorije.

“A sada ozbiljno. Ko je danas do ponoći spreman da izađe na Majdan? Lajkovi se ne računaju. Samo komentar pod ovu objavu kao ‘Ja sam’. Ako bude više od hiljadu, organizovaćemo se”, glasio je post, koji je za samo sat vremena sakupio preko 1.000 komentara onih koji su bili spremni izaći na centralni kijevski Trg (Majdan) nezavisnosti, 1.600 lajkova i gotovo 900 šerova.

Najem je nešto kasnije na Facebooku objavio još jedan šaljiviji poziv, da se obavezno ponesu “kišobrani, čaj i dobro raspoloženje”.

‘Revolucija dostojanstva’

Taj poziv na društvenim mrežama smatra se neformalnim početkom širokog protesta popularno nazvanog “Evromajdan” (ili samo “Majdan”), koji se početkom 2014. godine pretvorio u ukrajinsku “Revoluciju dostojanstva”.

Protesti su trajali 90-ak najhladnjih dana u godini, masovnost kojih je dostizala i do više stotina hiljada ljudi, koji su u šator-gradu danonoćno boravili. U čestim sukobima, poginulo je više od 100 demonstranata i 20-ak pripadnika snaga bezbednosti, ranjeno je najmanje 2.000 ljudi sa obe strane, a najviše onih koji su protestovali.

Najkrvaviji su bili poslednji dani, 18-20. februara, kada je, iz snajperskih hitaca i oružja pripadnika državnih snaga bezbednosti, život izgubilo više od 70 demonstranata.

Za vreme ukrajinske krize između vlasti i demonstranata posredovale su države EU-a, Poljska, Nemačka i Francuska, a potpisan je i sporazum o njenom regulisanju. Međutim, 22. februara 2014. godine u ranim jutarnjim satima predsednik Viktor Janukovič je sa najbližim saradnicima avionom napustio Kijev i pobegao u Rostov na Donu u Ruskoj Federaciji.

Odmah nakon Zimskih olimpijskih igara u Sočiju, usledela je aneksija Krima i oružana proruska pobuna na istoku države, koja je dovela do “hibridnog rata” Rusije sa Ukrajinom.

SAD i EU uvele su više etapa sankcija Rusiji i državljanima Ukrajine koji su bili povezani sa aneksijom Krima. Rat sankcijama faktički je najveća savremena kriza na Starom kontinentu, koji je Evropu vratio u period odnosa iz Hladnog rata.

Uticaj ruske verzije “hibridnog rata” izašao je daleko iza granica Ukrajine, uticao je na promenu političke klime na Balkanu, Moskva je aktivno ušla u sirijski rat i postoji veoma ozbiljna sumnja da je uticala na tok američkih predsedničkih izbora 2016. godine.

Od Kabula do Kijeva

Mustafa-Masi Najem rođen je 1981. godine u Kabulu, poreklom Paštun. Njegov otac Mohamed Najem bio je, nakon proglašenja Republike Avganistan 1976. godine, zamenik ministra prosvete Avganistana. Porodica krajem osamdesetih emigrira u Moskvu, zbog očeve doktoranture, da bi se početkom devedesetih preselila u Kijev.

Mustafa Najem u novinarstvo ulazi nakon “Narandžaste revolucije” 2005. godine, kada Kijev postaje prestonica slobode govora na prostoru bivšeg SSSR-a. Piše za list Komersant Ukrajina i portal Ukrajinska pravda. Krajem 2011. Najem postaje autor emisije “Danas. O najvažnijem” na poznatom tada opozicionom predsedniku Janukoviču kanalu TVi.

Nekoliko meseci pre masovnih protesta na Majdanu, TVi menja vlasničku strukturu, zbog čega ga napuštaju vodeći novinari, a pojedini, zajedno sa Najemom, osnivaju internet kanal Građanska televizija, koja je skoro celodnevno pokrivala događaje sa revolucije.

Mustafa Najem je na parlamentarnim izborima 2014. godine izabran za poslanika u Vrhovnu radu Ukrajine kao nezavisni kandidat. Danas je član vladajuće poslaničke grupe Bloka Petra Porošenka.

Majdan i Balkan

Postoji niz kontradiktornih momenata kada je reč o tumačenju Majdana iz perspektive Balkana. Uz česte analogije ukrajinskog konflikta u Donbasu sa ratom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a posebno paralele aneksije Krima sa otcepljenjem Kosova, najodbojniji stav prema ukrajinskoj “Revoluciji dostojanstva” dolazi iz Srbije.

Jasan je potpuno poltronski odnos srpskih šovinista i proruskih nacionalista ne samo prema Majdanu, već i prema Ukrajini uopšte od njenog osamostaljenja. Najviše razumevanja za pobunu ukrajinskog naroda imaju liberalno orijentisani intelektualci u Srbiji, ali su istovremeno oni i glasni protivnici glorifikacije tekovine Organizacije ukrajinskih nacionalista, koji su bili kolaboracionisti Trećeg rajha.

Projugoslovenski levičari u regionu podignutih obrva gledaju zastave ukrajinskih ekstremnih nacionalističkih organizacija za vreme i posle revolucije u Kijevu, kao i dekomunizaciju društva, u kojoj je od bekstva Janukoviča uklonjeno skoro 1.500 spomenika Vladimiru Iljiču Lenjinu. Pojedine antifašističke organizacije u Srbiji čak su otvoreno podlegle propagandi Vladimira Putina i pisale o državnom udaru ukrajinskih neonacista i pogromu Jevreja. Ispostavilo se da nema ništa ni od navodne ukrajinske islamofobije na Krimu, propagande koju je godinama do konflikta plasirala Moskva.

Međutim, bez ukrajinskog suočavanja sa prošlošću sve Putinove klevete da je u Kijevu na vlasti hunta koja je došla putem prevrata, gde je kumovao truli i nacističkotolerantni Zapad, zvučaće ubedljivije i bacaće ozbiljnu senku sumnje na iskrene namere ukrajinskih demokratskih i proevropskih snaga. Ali, nesporna je činjenica da je plaćena krvlju pobeda na Majdanu demokratski čista, bez revanšizma, masovnog kršenja ljudskih prava i sistemskog progona političkih neistomišljenika. Jer u XXI veku niko nema pravo da nekoj državi određuje da li će postati članica EU-a, posebno ne Rusija.

Zato je to moderna postkolonijalna borba, u kojoj je pobeda izvojevana i za sve ostale bivše sovjetske države kojima bi ukrajinska revolucija mogla postati uzor u vlastitoj unutrašnjoj borbi. Pod uslovom da projekat evropske Ukrajine, nasuprot svim podrivanjima Putina, uspe.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera