Godišnje u Hrvatskoj ‘nestane’ 50.000 stanovnika

U Zagrebu živi trećina hrvatskog stanovništva (EPA)

U listopadu je u Hrvatskoj ustrojeno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Zapravo se radi o reorganizaciji i proširenju bivšeg Ministarstva socijalne politike i mladih sa dva nova resora – obitelji i demografije.

Samo formiranje ministarstva s glavnim naglaskom na demografiji dovoljan je pokazatelj da demografski problem Hrvatske ipak dolazi u zonu najvišeg državnog interesa i strateškog imperativa.

Prijeti li nam demografski slom? Jesmo li već propustili posljednji čas da nešto učinimo i jesmo li društvo u nepovratnom nestajanju? Hoće li posljedice trajno utjecati na dugoročni gospodarski razvoj u toj mjeri da se više nećemo moći oporaviti bez migracijske politike intenzivnog naseljavanja?

Demografi su vrlo oprezni prilikom procjena o migracijama – jer Hrvatska nema registar stanovništva – ali svi se slažu da ukupnu brojku od otprilike 20.000 stanovnika godišnje manje zbog negativnog nataliteta (u 2015. godini bilo je 16.702 više umrlih nego je rođeno) treba dopuniti barem s 30.000 onih koji odlaze, uglavnom “trbuhom za kruhom”, tako da je ukupna godišnja depopulacijska brojka oko 50.000.

Dakle, svake nas godine ima manje za grad veličine Karlovca ili Siska.

Emigranti su velikom većinom mlađi ljudi, što će izazvati dugoročno negativne implikacije. Stoga čitava demografska struka ovo stanje više ili manje smatra alarmantnim. Budući da su negativni demografski trendovi iznimno kompleksan problem, svi koji se ovom problematikom bave smatraju da intervencije u sferi socijalne politike, ili čak kozmetičko-politikantske – kao što je nedavno bila senzacionalistički najavljivana naknada od 1.000 eura za novorođene, koja naposljetku nije bila ni provedena – nemaju apsolutno nikakav dugoročan utjecaj na demografiju.

Iako je od formiranja novoosnovanog Ministarstva demografije prošlo manje od dva mjeseca, pa se njihov učinak ni po čemu ne može ocijeniti, čini se da su za početak izabrali upravo strategiju kratkoročnih mjera iz sfere socijalne politike.

“Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku intenzivno radi na mjerama demografske revitalizacije. S obzirom da se osnivanje Uprave za demografiju preklopilo sa izradom državnog proračuna za 2017. godinu, kao i sa poreznom reformom provođenom od strane Ministarstva financije, MDOMSP se usmjerilo na financijske poticaje izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Navedenim izmjenama značajno će se povećati limiti novčanih naknada za vrijeme rodiljnog i roditeljskog dopusta. U skladu s jednim od ključnih ciljeva Vlade, demografske revitalizacije, ovom mjerom, s kojom se slaže i struka, stavlja se naglasak na dugoročnost i sigurnost pronatalitetnih mjera. Sve mjere bit će poslane u zakonsku proceduru početkom 2017. godine. Unatoč radu Vlade u trajanju od svega mjesec dana, rad na mjerama demografske revitalizacije pokazao je visoku razinu međuresorne suradnje”, priopćili su iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Davorko Vidović, nekadašnji ministar rada i socijalne skrbi, smatra da je rješenje demografskog pitanja Hrvatske moguće jedino u širokom konsenzusu i jasno zacrtanoj strategiji, odnosno “kombinacijom dvaju pristupa koji se ne isključuju nego nadopunjuju; izrada i implementacija pronatalitetne nacionalne politike – sa stotinjak mogućih mjera, i migracijske strategije sa definiranim mjerama za poticanje imigracije i zadržavanjem stanovništva”.

Vidović napominje da je Hrvatska gospodarska komora 2014. objavila knjigu Migracije i razvoj Hrvatske, kao podlogu za hrvatsku migracijsku strategiju.

Riječ je o knjizi u kojoj najeminentniji hrvatski stručnjaci znanstveno i sveobuhvatno analiziraju demografsko stanje i trendove i gdje, primjerice, prof. Anđelko Akrap upozorava da je u Hrvatskoj svaki diskurs o demografskim trendovima činjenično pesimističan, te kako su dugogodišnji depopulacijski procesi postali gotovo normalni za dominantne političke, gospodarske i društvene elite.

Istočna Hrvatska najbogatija resursima, a najslabije razvijena

“Već gotovo pola stoljeća popisi stanovništva i vitalna statistika, iz godine u godinu, bilježe sve veći broj naselja sa značajnim padom broja stanovnika, prirodnim smanjenjem i uopće bez stanovnika. Unatoč tomu, demografska se kretanja u Hrvatskoj općenito tretiraju kao marginalni problem, bez obzira što oni, izravno i neizravno generiraju trenutno, a osobito u dugom roku, teško premostive gospodarske i socijalne probleme. Danas ima zaista malo naselja s porastom ukupnog broja stanovnika i prirodnim prirastom.”

Akrap također upozorava na veliku opasnost od demografskog starenja, što će izazvati značajne makroekonomske promjene: “I bez rasta standarda u zadovoljavanju elementarnih potreba umirovljeničke populacije rast će javni rashodi, jer zbog dugoročnog opadanja fertiliteta naraštaji koji ulaze u umirovljeničku dob uvijek su brojniji u odnosu na naraštaje koji pristižu u radnu dob. Stoga i u situaciji pune zaposlenosti valja očekivati produbljivanje, u srednjem i posebno dugom roku, poteškoća u mirovinskom i zdravstvenom sustavu te restrikcije socijalnih programa.”

Istočna Hrvatska – iako resursima možda i najbogatija – najslabije je razvijena regija  i gotovo u svemu zaostaje za ostatkom države. Sa stopom BDP-a jedva nešto iznad polovine prosječne stope u Hrvatskoj (62,6 posto državnog prosjeka), visokom stopom nezaposlenosti, specifičnim geografskim položajem i alarmantnim demografskim stanjem, Slavonija i Baranja spadaju u takozvana problemska područja.

Osim negativnog nataliteta te migracija u inozemstvo, Slavonija je suočena i s problemom unutarnjih migracija, odnosno odlaskom ljudi u ostale makroregije.

Hrvatski premijer Andrej Plenković na nedavnoj svečanosti povodom Dana grada Osijeka naglasio je kako su negativni demografski trendovi, uz visoku stopu nezaposlenosti, deindustrijalizaciju i nedostatak strateškog razvoja, najveći problemi Osijeka i istočnog dijela zemlje.

Tom je prilikom spomenuo da Vlada RH ima namjeru kroz Projekt Slavonija osigurati barem 2,5 milijarde eura, koje bi trebale biti generator razvoja Osijeka i Slavonije.

Trećina stanovništva u Zagrebu

Profesor Mislav Matišić intenzivno se istraživački bavi demografijom te problemima ruralnog i regionalnog razvoja. Osim u velikoj nezaposlenosti i vrlo nepovoljnim demografskim trendovima, glavni problem Slavonije vidi i u nejednolikom prostornom rasporedu stanovništva, odnosno u nejednolikom razvoju. U Zagrebu živi gotovo trećina Hrvatske, što je, po njegovom mišljenju, vrlo loše, te smatra da bi se taj problem trebao rješavati na razini države sustavno i strateški.

Paradoks najbogatijeg dijela države, koji je naposljetku postao najsiromašnijim, Matišić objašnjava utjecajem više čimbenika, a kao primjer navodi porazan podatak o broju zaposlenih u najvećim osječkim poduzećima u odnosu na 1990. godinu. Danas je, naime, u tim poduzećima zaposleno manje od petine ukupnog broja radnika u prijeratnom razdoblju.

“Iako stagnacija započinje još u Jugoslaviji zapostavljanjem sela i stavljanjem težišta na urbano baziranoj industrijalizaciji, razvojno zaostajanje regije dobiva svoj zamah nakon 1991. godine. Posljedica je međuzavisnog utjecaja više čimbenika, od Domovinskog rata preko neodgovarajućega (pogrešnog) modela vlasničke pretvorbe i privatizacije u tranzicijskom razdoblju do posljedičnog pogoršanja sektorske strukture. Istočna Hrvatska pretrpjela je gotovo polovinu izravnih demografskih gubitaka i procijenjenih ratnih šteta Hrvatske. Hrvatsku privatizaciju je, pak, obilježavalo odabiranje kupaca prema načelu političkoga klijentelizma, koji su pritom stekli povlaštene uvjete otkupa najrazvijenijih dijelova nekadašnje društvene imovine. Omogućena je korupcija na svim razinama, što je rezultiralo pljačkom državne imovine, naglim porastom nezaposlenosti i osiromašenjem većine stanovništva. Posljedično je to dovelo do pada zaposlenosti u tranzicijskom razdoblju, što svjedoči podatak da se samo u trideset najvećih osječkih poduzeća broj zaposlenih 1990.-2015. smanjio za više od 22.000, odnosno na svega 14,5% iz predratnog razdoblja (!), dok polovina poduzeća više ne postoji. Propadanjem industrije, Regija se nužno naglašenije orijentirala prema poljoprivredi, koja je opterećena nizom strukturnih slabosti, čime ovakva inverzija gospodarsko-socijalne strukture postaje generator trajne socijalne krize.”

Korektivne mjere urbanog sistema

Ključ gospodarskog i demografskog oporavka i revitalizacije Slavonije i Baranje Matišić vidi u restrukturiranju gospodarstva i smanjenju postojeće sektorske neravnoteže:

“Okosnicu tog razvoja trebali bi činiti izvozno orijentirana industrija (industrija nove generacije), tržišno orijentirana poljoprivreda (posebice ekološka proizvodnja) te primjereno razvijen uslužni sektor (selektivne vrsta turizma ruralnog turizma). Nositelji takva razvoja trebali bi biti malo i srednje poduzetništvo, uz učinkovitije korištenje strukturnih i investicijskih fondova kohezijske politike EU-a. Preduvjet restrukturiranja gospodarstva moraju biti reforme na razini države, posebice reforma javne uprave, pravosuđa i obrazovanja, novi teritorijalni ustroj te fiskalna decentralizacija. Korektivne mjere urbanog sistema imale bi za cilj pojačati stupanj centraliteta centralnih naselja, koja bi s više sadržaja i funkcija postala gospodarski nositelji razvoja.”

Također, drži da je ljudski kapital najvažniji faktor i pokretač društvenog-gospodarskog razvoja. Upozorava na vrlo zabrinjavajuće rezultate ankete iz 2013. u kojoj se od 1.106 studenata Sveučilišta u Osijeku i veleučilišta u Istočnoj Slavoniji samo 32 posto izjasnilo da nakon studija želi ostati živjeti u Slavoniji.

Stoga smatra da bi perspektivni demografski razvoj trebao biti rezultanta redistributivne populacijske politike na razini Hrvatske i pronatalitetne politike na razini regije.

Ono u čemu se svi demografi slažu, kao sociolozi te stručnjaci šireg društvenog spektra, jest da ćemo za nekoliko godina zaista doživjeti demografski slom ako se ovakvi trendovi nastave. Stoga demografska problematika zaista mora biti premještena iz sfere socijalne politike u sferu najvišeg državnog interesa, odnosno na najvišu institucionalnu razinu društvenog i ekonomskog razvoja, a rješenje se treba tražiti kroz sustavno i ozbiljno provođenje niza mjera u gotovo svim resorima i područjima.

Uz, naravno, ključno pitanje – mogu li političke elite bilo što od toga učiniti.

Izvor: Al Jazeera