Godina predsjednikovanja Hassana Rouhanija
Hassan Rouhani funkciju predsjednika Irana preuzeo je prije tačno godinu dana. Na samom početku dao je brojna obećanja – od jačanja građanskih prava i sloboda, do ukidanja međunarodnih sankcija. Reporterka Al Jazeere Soraya Lennie je istražila koliko je tih obećanja i ispunio.
Blizu 37 miliona Iranaca izašlo je na birališta nadajući se boljim vremenima… Pod teretom njihovih očekivanja, Rouhani je preuzeo predsjedničku funkciju.
“Ponosan sam što veliki, ponosni narod Irana misli da ovo zaslužujem i da sam vrijedan njihovog povjerenja. Sada mogu početi služiti svojoj zemlji, poboljšati život svog naroda, sačuvati nacionalni ponos i zaštititi interese. Smatram da su mi na tom putu potrebne vaša pomoć i saradnja, potrebno mi je da budete uz mene”, kazao je Rouhani nakon što je izabran za predsjednika.
Šanse za uspjeh uvijek su bile male, čak je i Rouhani to priznao. Iranci kažu da je njegov prethodnik Mahmoud Ahmedinejad doveo zemlju gotovo do propasti – ekonomija je bila pred kolapsom, međunarodna reputacija Irana uništena, a nakon decenije, pregovori o nuklearnom programu našli su se u ćorsokaku.
Prijetio im je i rat. Ali, u ovih godinu dana mnogo toga se popravilo, smatraju analitičari.
Strpljenje za građanska prava
“Odnosi između Irana i SAD-a znatno su se promijenili kad je riječ o tonu. Činjenica da su zvaničnici u stalnom kontaktu, da im nije problem sjesti za isti sto – ogromna je promjena u odnosu na godine kad je Ahmedinejad bio na funkciji”, smatra Trita Paris, iranski analitičar.
Na taj način je Rouhanijeva Vlada osigurala privremeni sporazum o nuklearnom oružju. Sankcije su djelomično ukinute. Vrijednost iranskog rijala se stabilizirala, a ekonomija se opet razvija. Rouhanijev šarm pomogao je i da predsjednici, premijeri i međunarodni investitori opet počnu dolaziti u Iran… Zbog čega su ga mnogi Iranci počeli smatrati herojem.
“To je, također, umirilo neke od iranskih susjeda u Perzijskom zaljevu – države poput Katara, koje su bile zabrinute zbog regionalnih i nuklearnih ambicija Teherana. Umjesto da pokuša ojačati veze s Rusijom i latinoameričkim zemljama, poput svog prethodnika, Rouhani prioritetom smatra poboljšanje regionalnih odnosa”, izvještava Soraya Lennie.
Ali, dok mnogo vremena posvećuje vanjskoj politici, situacija vezana za građanska prava nije se poboljšala. A upravo to je ono što Iranci najviše žele.
Iako Rouhanijeva Vlada ne kontrolira institucije odgovorne za unutrašnju represiju i restrikcije, mnogi smatraju da na njih može utjecati. Pitanje je samo hoće li Iranci imati dovoljno strpljenja da sačekaju i vide hoće li to i učiniti.
Izvor: Al Jazeera