Godina opasnog življenja

Rođen sam i odgojen na tri kalendara: iranski, islamski i gregorijanski. Može zvučati zbunjujuće ali je zapravo poprilično intrigantna vježba koja kleše kontrapunktnu tendenciju u karakter osobe. Oni od nas koji su prošli kroz takvo međuzvjezdano iskustvo imaju luksuz da slave rođendane na tri različita dana i ponekad čak tokom dva različita godišnja doba.

Iranski kalendar je solarni i svaki put kada izgovaramo imena mjeseci i godišnjih doba, zvuče kao da recitujemo drevnu himnu: farvardin, ordibehesht, khordad… i onda bahar, tabestan, pa'iz, zemestan. Čista poezija. Islamski kalendar je lunarni i njegova logika uvodi svetu retoriku u ritam naših života. Muharemu se nadamo u strahu, ramazan je zabavan i znatiželjan. Gregorijanski kalendar u međuvremenu baca kolonijalnu sjenu na naše živote. U praksi smo pod njegovom vladavinom i nemamo razloga da vjerujemo njegovim bizarnim kruženjima.

Kada sam se preselio u SAD, dva druga kalendara su dodana na ova tri: kineski i jevrejski. Ova dva kalendara nisu bila važna u Iranu osim za visoko obrazovane i/ili mistične. U SAD-u su oni postali aspekti mog života prvo u Philadelphiji, gdje sam išao na postdiplomski studij, i onda vremenom u New Yorku, gdje radim.

Združeni, iranski, islamski, jevrejski i kineski kalendar udružili su se i pružili mi utočište od tiranije imperijalnog gregorijanskog kalendara.

Sjećam se kada je cijela Y2K tirada prijetila krajem svijeta i dolaskom apokalipse u 2000. godini kršćanskog kalendara, rekao sam jednom reporteru da je ovo kalendarski imperijalizam i da ne znači ništa onima jednako sretnim unutar iranskog, jevrejskog, kineskog ili islamskog kalendara. Reporter je mislio da sam mističar.

Vrtlog koji se širi

Lavina događaja u 2018. u gregorijanskom kalendaru čini nemogućim da zastanemo na trenutak i zapitamo šta nam se dogodilo u protekloj godini. Ali zastati moramo.

Ove godine, što su antipatičniji lideri svijeta bili, to su više pažnje zahtijevali. Kralj drame vijesti je naravno bio Donald Trump, a slijedili su ga Vladimir Putin, Xi Jinping i Narendra Modi; Benjamin Netanyahu i njegov omiljeni arapski princ Mohammad bin Salman nisu puno zaostajali.

Prije svega u ovoj godini opasnog življenja desile su se okolišne katastrofe koje su uzrokovane kapitalističkom pohlepom i neobuzdanom zloupotrebom naše planete. Kobna upozorenja o klimatskim promjenama uporno su nam dolazila u ovoj protekloj godini – uključujući pakao u raju, Kaliforniji i poplavu biblijskih proporcija u Japanu.

Naučnici su zabrinuti decenijama da je povećani nivo stakleničkih plinova prosto neodrživ, a ipak Trump ostaje tvrdoglavo glup. Njegova reakcija na Nacionalni izvještaj o procjeni klime bila je zaprepaštavajuća: „Ne vjerujem u to“, rekao je on.

Potom su došli kontinuirani smrtonosni sukobi na Bliskom istoku i u Africi. U Jemenu se užasna ubilačka kampanja prestolonasljednika Mohammeda bin Salmana nastavlja pod pokroviteljstvom njegovih američkih, arapskih, izraelskih i saveznika iz EU.

„Nekih 132 miliona ljudi u 42 države će trebati pomoć naredne godine“, kažu iz UN-a, sa Jemenom koji je na vrhu liste, zajedno sa Sirijom, Afganistanom i Centralnoafričkom republikom. Kao i klimatske promjene, i ova katastrofa je uzrokovana neobuzdanom pohlepom, moronskim militarizmom i pukom pokvarenošću.

Kao rezultat sukoba, kriminalnog nasilja i nepodnošljivog siromaštva uzrokovanog neoliberalnim politikama, ljudi širom svijeta su nastavili bježati u 2018. Još jednom su SAD i EU nadmašile ostatak svijeta u svojim okrutnim pograničnim politikama. Porodice su razdvajane a djeca su zatvarana na američkoj južnoj granici, dok je više od 2000 ljudi poginulo u Sredozemnom moru, dok je EU suzbila organizacije koje spašavaju ljude iz brodova koji tonu.

Dok je svjetska pažnja bila usmjerena na ove nevolje, palestinska odlučnost i istrajnost držala ju je fokusiranom na njihovu specifičnu nevolju.  Trideset devet uzastopnih sedmica Palestinci su protestovali blizu tampon zone Izrael-Gaza u sklopu Velikog marša povratka.

„Demonstranti, koji su pokrenuli proteste 30. marta, pozivaju na pravo povratka za palestinske izbjeglice, pod Rezolucijom 194 UN-a, i zahtijevaju kraj 12-godišnje izraelske blokade.“ Uradili su to dok su trpjeli žrtve pod nemilosrdnim naletom izraelskih brutalnosti. „Otkako su počeli prvi skupovi, više od 215 Palestinaca je ubijeno i najmanje 18 000 drugih je povrijeđeno od strane izraelskih snaga.“ Arapski lideri, u međuvremenu od jednog do drugog kraja, bili su zauzeti ugađajući Izraelu i normalizirajući odnose sa ovom doseljeničkom kolonijom.

2018 je također obilježena Trumpovom odlukom da se povuče iz Iranskog nuklearnog sporazuma. Njegovo ponovno nametanje oštrih ekonomskih sankcija Irancima pogoršalo je već ozbiljnu ekonomsku situaciju u ovoj državi, dok su vladajući islamisti navalili ratobornije, pokušavajući spasiti svoj opkoljeni režim. Intenzivirali su nemir radničke klase i očaj srednje klase. Milioni ljudi su se pripremili za još gora vremena.

U Evropi, rastuća nestabilnost neoliberalnog projekta Evropske unije bila je u punom jeku ove godine sa beskrajnom dramom o Brexitu. Javne i parlamentarne debate o tome kako ili kad ili da li uraditi Brexit i da li ići sa nježnijim ili oštrijim Brexitom učinile su očiglednim potpuni nedostatak bilo kakve radne vizije za evropsku političku budućnost.

U Rusiji se Putin natjecao doslovno bez protivnika i ponovo je izabran za četvrti mandat; do kraja mandata bit će lider koji je najduže na vlasti u modernoj historiji ove države. Kod kuće je ojačao svoj stisak na vlasti, obuzdavajući opoziciju i jačajući policijsku državu. Njegove strane avanture u inozemstvu, bilo da je riječ o vojnoj kampanji u Siriji, trovanju bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripalja, ili ruskim poduhvatima trolanja ili hakiranja – nagnale su svijet da misli i priča o drugom hladnom ratu i nametne još bolnije sankcije.

U Kini, Xi Jinping je nastavio brzi ekonomski ekspanzionizam i zataškavanje krivičnog gonjenja Ujgura. Trump je u međuvremenu, pokrenuo trgovinski rat sa Kinom i dodao više ekonomskog goriva globalnoj pometnji koju je njegovo predsjedovanje uzrokovalo.

U Brazilu, masovna fašistička pomama je rezultirala izborom pokvarenog predsjednika koji želi biti poput Mussolinija. „Fašizam je stigao u Brazil“, naslovi su vrištali, „Jair Bolsonaro na predsjedničkoj poziciji će biti gori nego što mislite.“ Izraelski vojskovođa Benjamin Netanyahu naravno požurio je da zagrli svog brazilskog kolegu.

U Sudanu, populacija dovedena do ivice izašla je masovno na još jedan talas protesta protiv višedecenijskog režima. Kako su se zahtjevi demonstracija promijenili sa socio-ekonomskih promjena na pad režima, predsjednik Omar al-Bashir je oslobodio smrtonosnu snagu svog sigurnosnog aparata, koja je ubila desetke mirnih protestanata.

Brutalno ubistvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija pod direktnom komandom Mohammeda bin Salmana, međutim, bio je možda najznamenitiji događaj ove prošle godine. Sa barbarskom brutalnošću, Saudijska Arabija je zloupotrijebila diplomatsku svetost svog konzulata da ubije i raskomada jednog od svojih građana. Trump i njegov zet Jared Kushner zaštitili su mesara, jedan iz pohlepe, a drugi iz posvećenosti cionističkom projektu.

Dvadeset stoljeća kamenog sna

Objedinite sva ova zvjerstva zajedno i mogli bismo ponovo razmotriti izbor da mjerimo dane naših života kroz gregorijanski kalendar, na kojem su se užasi historijski bilježili. Danas se sjećamo drugih kalendara i događaja njihove rime i rezonovanja manje svjesno, osim zbog zajedničkih, sektaških, nostalgičnih ili na drugi način čisto ritualističkih razloga.

Ako ne možemo promijeniti svijet u kojem živimo, možemo barem pomjeriti svjesnost naših života koje smo zaboravili. Zamislite svijet u koje su jevrejski, islamski, kineski, iranski ili bilo koji drugi kalendar bili značajnija mjera naših svakodnevnih života u jedinstvenom načinu na koji su oni aranžirali svijet i naše mjesto u univerzumu.

U centru svih ovih kalendara je naša krhka planeta, smještena odmah do mjeseca i sunca i svih drugih bezbrojnih zvijezda. Zamislite da se mi brinemo za planetu na način na koji su svi ovi kalendari svjesni svojih nebeskih okvira referenci. Razmišljanje u tim kozmičkim terminima – u pogledu pobožnih mudraca koji su promišljali o ovim kalendarima – bi nas sigurno podučilo poniznosti.

Stvari su mirnije u svim ovim kalendarima gdje ljudi nastavljaju tiho sa svojim pobožnostima, svojom poezijom, svojim ceremonijama nevinosti i svojim kolektivnim uspomenama o davnom vremenu. Umjesto preseljenja u drugu državu ili na drugi kontinent ili u drugu klimu, ponekad ja poželim da svi možemo spakovati svoje živote i ostaviti ovaj kalendar u korist drugog. Nisam sam u toj želji.

„Sada Nova godina oživljava stare želje,

Zamišljena duša u samoću se povlači,

Gdje bijela ruka Mojsijeva na grani

Gasi, i Isus iz tla uzdiše.“

Ovu poemu je napisao muslimanski pjesnik iz 11. stoljeća. Danas se sjećamo Omera Hajjama uglavnom zbog njegovih dragocjenih katrena koje je globalnoj javnosti donio britanski pjesnik i prevodilac, njegova srodna duša, Edward FitzGerald. Ali u svoje vrijeme, Hajjam je bio poznat kao matematičar i astronom koji je dao trajni doprinos algebri, mapiranju lutajućih zvijezda i da, računanju tačnih kalendara.

Eto to je to: pjesnik astronom fali našem svijetu i ovo novogodišnje veče šaljem vam – kao moje najiskrenije najbolje želje za još mnogo Novih godina – višestruke lunisolarne kalendare.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera