Godina koja će odrediti budućnost Evropske unije

Brexit, europarlamentarni izbori, isticanje mandata brojnih evropskih lidera - neki su od događaja u 2019. (EPA)

Ovo je ključna godina za Evropsku uniju u kojoj će se izgraditi nova politička arhitektura evropske zajednice za narednu deceniju, što će odrediti i budućnost evropskog projekta.

Sami stručnjaci i brojni evropski lideri kažu da ne pamte da se u jednoj godini dešavalo toliko bitnih stvari za EU.

Brexit koji je zakazan za kraj marta, zatim izbori za Evropski parlament u maju gdje se očekuje jačanje populističkih stranaka, nakon čega slijedi i promjena brojnih liderskih pozicija u evropskim institucijama – Evropskoj komisiji, Evropskom vijeću, Evropskoj centralnoj banci, a ističe i mandat Federice Mogherini na mjestu Visoke predstavnice EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

Rumunija prvi put preuzima predsjedavanje EU prvih šest mjeseci, međutim, visoki evropski zvaničnici iskazuju skepticizam u njeno vodstvo, tvrdeći da se ova zemlja bori sa vlastitim problemima, ponajviše korupcijom u vlasti.

U međuvremenu, Evropa ostaje podijeljena u mnogim pitanjima, pogotovo u slučaju migrantske krize koju populistički političari i stranke krajnje desnice koriste za jačanje vlasti.

U svemu tome, EU je suočena i sa nepredvidivošću administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je ranije pokazivao izrazite antievropske stavove, neriješenim ukrajinskim pitanje i pretenzijama Rusije, te odlaskom njemačke kancelarke Angele Merkel koja je u većini slučajeva vodila najvažnije incijative u vanjskoj politici EU u proteklih deset godina.

Da li će se desiti Brexit?

“Definitivno je ovo ključna godina, dešava se toliko važnih stvari, počevši već sa ožujkom u kojem je predviđen Brexit. Ali, treba vidjeti da li će se do tada uspijeti dogovoriti modalitet izlaska Velike Britanije iz EU, jer sada, kako karte stoje, britanski Parlament defintivno neće podržati ovaj dogovor između Therese May i EU. Parlament je toliko podijeljen, čak i u samim redovima konzervativaca, i nekako je logično ako se on ne može dogovoriti da se loptica prebaci građanima da još jednom budu konzultirani na referendumu”, smatra Kristijan Kotarski, docent na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i voditelj Centra za europske studije.

Prema njegovom mišljenju, referendum bi bio ispravan kod takve “sudbonosne odluke” kako bi se provjerilo da li su građani uistinu sigurni u prvi ishod koji su izabrali. S druge strane, dodaje, naravno postoji i opcija “tvrdog” Brexita.

“Tu Britanija može da zaigra na kartu sklapanja slobodnih trgovinskih sporazuma sa SAD-om, Sinagpurom, Kinom, Japanom itd. Naravno, to je dugoročno primamljiva opcija, to su brzorastuće ekonomije, ali ti trgovinski ugovori ne mogu se materijalizirati preko noći, ti pregovori traju godinama. I ključno je pitanje šta će u međuvremenu biti sa britanskom ekonomijom, ali što će biti i sa ekonomijom EU.”

Sa Velikom Britanijom ili bez nje, EU u maju očekuju europarlamentarni izbori. Oni se dešavaju nakon što su socijaldemokratske i ljevičarske stranke širom Evrope doživjele nekoliko izbornih poraza a popularnost populističkih i krajnje desnih stranaka porasla, prvenstvno po pitanju migrantske krize.

Rast popularnosti ‘euroskeptika’

Mađarski premijer Viktor Orban prije nekoliko dana rekao je da je cilj ove zemlje da na izborima za Evropski parlament (EP) “antiimigrantske snage” postanu većina u svim institucijama EU, uključujući i Evropsku komisiju.

Iako njegova stranka Fidesz za sada pripada Evropskoj pučkoj stranci koja okuplja stranke desnog centra i koja ima najviše zastupnika u EP-u, Orban je rekao da “polaže velike nade” u saradnju Italije i Poljske, čije se vlade protive imigraciji.

Desničarski italijanski ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini nedavno je bio u Varšavi, u pokušaju da napravi savez s vladajućim poljskim populistima, odnosno liderom poljskih konzervativaca Jaroslawom Kacinskim, te izrazio nadu da će “italijansko-poljska osovina” zamijeniti aktuelnu “francusko-njemačku osovinu” u EU.

Gdje idu sredstva iz budžeta EU?

Jedan od bitnih faktora koji će utjecati na budućnost EU je i strateški finansijski dokument. Evropski parlament se složio o prioritetima za sljedeći dugoročni budžet EU za period od 2021. do 2027. godine te je pozvao druge evropske institucije da pokrenu pregovore kako bi se sve završilo prije europarlamentarnih izbora.   

“Ne znamo kako će Brexit ispasti, ali ono što je sasvim sigurno je da će ostaviti godišnji manjak od 12 do 13 milijardi eura u proračunu EU i tu se postavlja pitanje kako će se EU nositi s tim manjkom, da li će se ići na opciju smanjenja rashoda ili će se rupa popuniti novim prihodima od novih članica ili uvođenjem nekih panevropskih poreza”, kaže Kotarski.

Kako dodaje, do sada je politiku EU u najvećoj mjeri diktirala osovina Berlin-Pariz, međuti, kaže, Merkel je na odlasku, dok je francuski predsjednik Emmanuel Macron oslabljen kod kuće protestima ‘žutih prsluka’.

“U tom prostoru se javlja nova koalicija država, koje do sada nisu mogle tolerirati da im uvijek neko određuje što će odlučivati, a ona je okupljena oko država poput Danske, Švedske, Estonije, Irske, Nizozemske. To su države koje nisu sklone povećanju izdataka za proračun EU.”

Također, kaže Kotarski, budući da je EU suočena sa migrantskom krizom i cilj joj je osigurati vanjsku granicu, ovaj finansijski dokument obuhvata daleko više sredstava iz budžeta za Frontex, dok bi se istovremeno smanjila sredstva za poljoprivrednu politiku što ne odgovara jugu i istoku Evrope, odnosno državama koje imaju jake poljoprivredne sektore.

Salvini, zajedno sa Marine Le Pen i Heinz-Christianom Stracheom pripada klubu Evrope nacija i sloboda u EP-u, kojeg čine takozvani euroskeptici i populisti.

Međutim, postavlja se pitanje koliko će broj takvih zastupnika porasti u EP-u nakon izbora, kako će se oni okupiti i da li će imati utjecaja na politike EU?

“U svakom slučaju, rast ovih političkih grupacija je očekivan i one će svakako imati više prostora u EP-u, pri čemu to ne znači da će to biti jedna jedinstvna snaga koja će imati svoj poslanički klub niti da možemo očekivati situaciju u kojoj bi oni na neki način učestvovali, naprimer, u Evropskoj komisiji nakon završetka izbora”, smatra Miša Đurković, viši naučni saradnik Instituta za evropske studije iz Srbije.

“Ono što je za očekivati je nastavak trenda popularnosti ovih partija, jer barem u polovini evropskih država radikalne ili krajnje desince su na vlasti. Ono što je najvažnije, one utiču da se i meinstream partije poput, naprimer, partije Sebastiana Kurza polako menjaju, barem po pitanju migracija”, kaže Đurković te dodaje da je za očekivati da Evropska pučka stranka (EPP) i dalje bude najveća u EP-u.

Novo evropsko vodstvo

Međutim, Kotarski kaže da popularnost ove grupe te grupe socijalista i demokrata opada. Na izborima za EP 2009. godine, ove dvije stranačke grupacije osvojile su 61 posto svih mandata, dok su 2014. imali pad na nekih 55 posto.

“Sada, prvi put procjene su da bi taj kumulativni udio socijalista i demokrata s jedne strane i Evropske pučke stranke trebao pasti ispod 50 posto. Na ovim europarlamentarnim izborima mnoge euroskeptične opcije dobit će puno veću podršku nego što je to bilo u prethodnim sazivima EP-a, što bi onda moglo u nekim situacijama vladanje i donošenje odluka učiniti puno težima.”

Iz svega ovoga proizilazi i pitanje ko će onda biti ključan u odlučivanju i instaliranju čelnog čovjeka Evropske komisije nakon što se završe izbori, budući da Jeanu-Claudeu Junckeru ističe mandat, a novi saziv EP-a bira njegovog nasljednika.

Osim lidera Evropske komisije, ove godine se biraju i lideri Evropskog vijeća te Evropske centralne banke.

“Mario Draghi je bio osam godina guverner Europske središnje banke i već je počelo pregovoranje tko će doći tu na kormilo. U Njemačkoj su apetiti veliki, jer oni smatraju da su najzaslužniji za projekt eura, a nikada do sada nisu imali prvu osobu ove banke. Naravno, ono što mi ne možemo znati su razne zakulisne igre, pregovori, lobiranja oko toga, i kako će izgledati ta arhitektura političke i ekonomske moći EU u narednom desetljeću”, kaže Kotarski koji je mišljenja da postoji velika šansa da Nijemci daju prvog čovjeka Evropske centralne banke, ali i Evropske komisije.

Odlazak Angele Merkel

Za Đurkovića postoji još jedan faktor koji će oblikovati budućnost EU, za njega najvažniji politički i geopolitički izazov za evropski projekat, a to je odlazak njemačke kancelarke Angele Merkel koja je u posljednjih 11 godina praktično vodila EU.

“Sama je zapravo vodila spoljnu politiku, u svim ključnim pitanjima, kao što su sporazumi iz Minska, rešavanje ukrajinske krize ili dirketno sporazumi sa turskim liderom Erdoganom. To je žena koja je 2007. preuzela evropski projekat i odmah ga pokrenula sa mrtve tačke, dakle sa Lisabonskim sporazumom, to je osoba koja je definisala politiku EU u poslednjih deset godina. U svakom slučaju taj proces tranzicije vlasti u Nemačkoj može da traje nekoliko godina ili možda čak ove godine da se desi, jer oni već pripremju novo rukovodstvo.”

S druge strane, dodaje Đurković, tu su i odnosi EU sa dvije velike sile, prije svega sa Trumpovom administracijom, koja je poprilično nepredvidiva.

Također, kao izazov se pojavljuju i složeni odnosi sa Rusijom koji se dešavaju pod okriljem sankcija EU Moskvi koje već ulaze u petu godinu te neriješenog problema sa Ukrajinom. Naravno, migrantska kriza se nastavlja i ona ostaje snažan faktor podjele u evropskim zemljama.

Svi ovi događaji u 2019. te izazovi s kojima se suočava EU pokazat će na kraju godine da li će to biti isti evropski projekat koji smo do sada poznavali. Također, postavlja se pitanje i kakva će biti sudbina zemalja Zapadnog Balkana i njihovih euroatlantskih integracija.

Izvor: Al Jazeera