Glumačka grupa slijepih bori se za opstanak

Dramski studio “Novi život” jedina je hrvatska glumačka grupa slijepih, ali i najstarija na svijetu. Postoji već 65 godina, a odigrali su više od 3.300 predstava i 120 premijera. 

Problem je taj što još nemaju službeni status pozorišta i stalnu finansijsku održivost, javlja Ana Mlinarić iz Zagreba.

Naizgled sasvim obična predstava. No, glumačka družina „Novi život” je sve samo ne obična.

Za razliku od njihovih kolega iz drugih hrvatskih pozorišta, glumci dramskog studija “Novi život” imaju djelimično ili potpuno oštećen vid.

Bez stalnih prihoda

Prema energiji koju pokazuju na sceni, rijetki bi rekli da je tako.

“Predstava se radi po principu svakog rada u kazalištu. Tu su neke vježbe u prostoru, improvizacije, rad na tekstu. I, normalno, režiser je tu, kao i koreograf, koji s nama sustavno rade nekoliko mjeseci za svaki projekt”, kaže glumica Anita Matković.

Problema na pozornici nemaju. Oni dolaze s finansijama. Registrirani su kao udruženje, pa stalnih prihoda nemaju, već zavise od natječaja koje raspisuju nadležna ministarstva i Grad Zagreb.

“Krajem 2012. došlo je do prekida financiranja hladnog pogona, tj. plaća zaposenika, honorara glumcima, onda režija i tako dalje”, kaže glumac i direktor dramskog studija Vojin Perić.

“I mi smo sad u jednom vakuumu da jedva dišemo. Još smo malo iznad vode, ali nije više niti glava, već samo dišni organ. I čekamo da se to sredi ili da se ugasimo.”

A kako se ne bi ugasili godišnje im za režije i druge troškove trebaju blizu 93.000 eura. Organizatori su i jedinog svjetskog festivala kazališta slijepih, za što svake godine moraju izdvojiti dodatnih 66.000 eura.

„Iako su još početkom godine mislili da će morati napustiti daske koje život znače, do toga, čini se, ipak neće doći. Nadležne su institucije nakon medijskih natpisa obećale da će jedino hrvatsko kazalište slijepih dobiti status ustanove, a time i stalni budžet”, javila je Mlinarić.

Očekuje se budžet

Finansirat će ih hrvatsko Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo kulture i gradski Ured za kulturu. 

Pomoć od države traže preko dvije decenije.

„Ja ne mogu ništa drugo reći, nego nekakva politička trgovina i očito su političari do sada mislili da su onda ljudi zahvalni kada im oni tako svojom odlukom daju novac”, kaže Milanka Opačić, ministrica socijalne politike i mladih.

Da novac zaslužuju, ne dvoje ni kulturnjaci.

„Zato ćemo dobiti, s jedne strane, socijalnu gestu koja ima veliku vrijednost, a s druge strane ćemo dobiti jednu vrstu estetike koja je angažirana u pogledu, svjetonazoru i daleko društvenija nego što bi se to očekivalo”, kaže Vladimir Stojsavljević iz Ministarstva kulture.

Hoće li institucije, kako su i obećale, ispuniti njihova očekivanja znat će se nakon donošenja budžeta za narednu godinu.

Izvor: Al Jazeera