Gledati ‘Bitku na Neretvi’ u vrijeme ekspanzije fašizma

Da li znate da je premijera najskupljeg jugoslovenskog i bosanskohercegovačkog filma ikad, ratni spektakl Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi”, održana prije tačno 50 godina u Sarajevu, na tadašnji Dan Republike 29. novembra, povodom otvaranja Skenderije?

Da li znate da su na premijeri pored Josipa Broza Tita sjedili Sophia Loren i Omar Sharif? Da li znate da je sniman godinu i po dana i da je koštao po domaćim izvorima četiri, a po američkim čitavih 12 miliona dolara?

Da li znate da se i danas oko prava na film spore kompanije iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine?

Bulajić nije došao zbog bolesti

Sve ovo kao i odgovore na mnoga druga pitanja vezana za sam film i njegova osporavanja, pogotovo osporavanja samog autora Veljka Bulajića, našli smo u beogradskom Kulturnom centru gdje je upravo otvorena izložba slika i novinskih isječaka povodom pola stoljeća ”Neretve” pod naslovom “Put do slobode mora biti čist”.

Dok nas sa zidova foajea u dvorani u najstrožem centru Beograda posmatraju protagonisti filma Orson Wels, Yul Briner, Sergej Bondarčuk, Franco Nero, Ljubiša Samardžić, Milena Dravić, Boris Dvornik i mnogi drugi strani i domaći glumci (spisak glumačke ekipe i danas zvuči više nego impresivno), autorka izložbe Maja Medić, u razgovoru za Al Jazeeru Balkans, kaže da je prezadovoljna prvim reakcijama publike i medija od kojih su neki već posvetili i cijele stranice u svojim štampanim izdanjima.

“Jako mi je drago zbog toga što se ovo percipira kao vest vredna pažnje, prvenstveno  zbog mlađih generacija kojima nekadašnji značaj jugoslovenske kinematografije nije blizak, a često ni poznat”, kaže Medićeva.

Izložba je otvorena do februara 2020. godine

Naša sagovornica potvrđuje da je inicijalna ideja bila da i Veljko Bulajić ne samo prisustvuje otvaranju već i da se organizuje i njegov razgovor sa publikom.

“U nekoliko navrata pokušali smo da to ostvarimo i da se prilagodimo njegovim obavezama, pošto završava novi film koji je nedavno snimio, pa je plan bio da pored projekcije “Bitke na Neretvi” prikažemo i novi film, ali što zbog obaveza, što zbog zdravstvenog stanja, na kraju to ipak nije bilo moguće”, objašnjava Medićeva.

Na pitanje kako je i kada došla na ideju o postavljanju ove izložbe, odgovara da je to rezultat istraživanja o godišnjicama filmskih djela koja treba otrgnuti od zaborava ali i dogovora o saradnji sa Muzejem savremene umetnosti u Banjaluci, koji bi želio da prikaže združeno izložbu o Mileni Dravić i “Neretvi”.

„Filmska galerija Kulturnog centra Beograda profilisala se kao mjesto koje podržava kako savremeni filmski izraz (izložbe o seriji “Jutro će promeniti sve” i filmu ‘Otadžbina’ Olega Novkovića), tako i (pod)sjećanje na filmsku tradiciju, pa su do sada organizovane izložbe 40 godina serije ‘Grlom u jagode’ i filmskoj karijeri Milene Dravić kao i retrospektivna izložba o Nebojši Glogovcu”, objašnjava Maja Medić. 

Film viđen iz svih uglova

Izložba o “Neretvi”, sastoji se od fotografija koje su grupisane u tri cjeline: fotografije iza kamere, koje prikazuju pripremu za kadar i rad reditelja sa glumcima, zatim kadrovi iz filma koji predstavljaju krupne planove glavnih glumaca i kadrovi koji predstavljaju masovne scene. U snimanju je učestvovalo čak 10.000 statista, kombinovani puk vojnika tadašnje Jugoslovenske narodne armije!

“Želela sam da publika može da sagleda film iz svih uglova, s obzirom da je veoma specifičan po velikim glumačkim imenima ali i scenama sa najvećim brojem statista. Pored fotografija, tu je i izbor iz novinskih članaka objavljenih povodom svečane premijere filma u Sarajevu 29. novembra 1969. godine i o prijemu filma kod nas i u svetu, i u pozitivnom i u negativnom smislu. Na izložbi se još nalazi i replika plakata za Bitku na Neretvi koju je radio Picasso, za englesku verziju filma, a na tri ekrana u galeriji mogu se pogledati originalni prilozi sa snimanja filma koje su zabeležile i priredile Filmske novosti”, priča autorka izložbe.

Publika je pjevala partizanske pjesme

Zanimljivo je da se Picasso odrekao odrekao honorara i da je tražio samo 12 boca jugoslovenskih vina koje je i dobio.

Publika pjevala partizanske pjesme

Posebno dirljivo bilo je na samom otvaranju izložbe kada su se mnogi iz publike, prvenstveno oni starije garde, pridružili horu “Naša pjesma” u pjevanju partizanskih pjesama.

V.d. direktora KCB-a Aleksandar Ilić je rekao da je “Bitka na Neretvi” umnogome pomjerila “žanrovske i produkcijske standarde tadašnje jugoslovenske kinematografije”.

On je zahvalio Maji Medić, kao i Jugoslovenskoj kinoteci koja je ustupila fotografije i kopiju filma, Filmskim novostima za ustupljeni materijal u vezi sa snimanjem filma i događanja oko njega, te Filmskom centru Sarajevo kao nasljedniku prava produkcijske kuće “Bosna film” – na ustupljenim pravima za tu ekskluzivnu projekciju.

Direktor Jugoslovenske kinoteke Jugoslav Pantelić je ocijenio da je “podsećanje na taj film značajno”, ali i dodao da “u poslednje vreme partizanski film često izaziva polemike zbog ideoloških i drugih razloga.

“Utisak je da je SFRJ želela da film uspe i to van granica zemlje, što je produkcioni vrh jugoslovenske kinematografije i učinio. Pritom ne mislim samo na nominaciju za Oskara, već i na neverovatan broj gledalaca ovog filma u inostranstvu. I danas ćete neretko u prodavnicama specijalizovanim za DVD i blurej nosače širom sveta naći ovaj film među svetskim klasicima pod oznakom ratni spektakl”, rekao je Pantelić, dodajući da je otvoreno pitanje, međutim, zašto nema kvalitetnog izdanja i u našem regionu.

Iako je bio nominiran, najskuplji jugoslovenski film nije dobio Oscara

On je rekao da “sticajem okolnosti Jugoslovenska kinoteka, kao srpski filmski arhiv, poseduje negativ ‘Bitke na Neretvi’, ali je taj negativ dobijen kao poklon od naših kolega iz Praga”. Sam film jeste nešto što s pravom možemo da nazovemo jugoslovenski film. Taj superspektakl, kako je ocenio, proširio je ono što je tadašnjoj državi bilo bitno, priču o izuzetno važnoj, ako ne i najvažnijoj bici iz 1943. godine na teritoriji Jugoslavije u Drugom svetskom ratu i van granica zemlje.

Reputacija i ozloglašenost

Filmski kritičar i teoretičar Miroljub Stojanović primijetio je da je reputacija, odnosno ozloglašenost reditelja Veljka Bulajića dovela do toga da “zamaglimo prostore odvajanja između vrednosti filma i čoveka koji ga je napravio”.

 “Ovaj film iz niza razloga zaslužuje mnogo bolji status, nego glas koji je o njemu ostao”, rekao je Stojanović i čestitao organizatorima što su “našli dovoljno visprenosti, pa i hrabrosti da ga reaktuelizuju” u doba kada “imamo posla sa svekolikim revizionizmom i kada je fašizam u ekspanziji”.

Stojanović je ocijenio da je u pitanju “vrlo kompleksan film, koji ima svojih kvaliteta i svojih mana” i da je bio prototip onoga što je želeo režim.

Film je bio historijski spektakl i pandan američkim blockbusterima

“Čudna je koincidencija između onoga što jeste bilo potrebno režimu, a i jednom grandomanu kao što je Bulajić, ali je bilo potrebno i narodu koji se identifikovao sa trenutkom slavne borbene prošlosti. Zato mislim da zaslužuje gledanje i punu kritičku pažnju. Još vapimo za dubokom i objektivnom analizom lišenom političke ostrašćenosti”, rekao je Stojanović, napominjući da vrlo cijeni Bulajićeve ranije filmove “Rat” (1960) i “Uzavreli grad” (1961), gdje se pokazao kao sjajan zanatlija i profesionalac koji je kasnije uspeo da uobliči grandiozan spektakl kao što je “Bitka na Neretvi”.

Kao važnije od manjkavosti na planu psihološke razrade likova, pogrešnih montažnih postupaka i slično, Stojanović je posebno istakao da glavna zasluga za cjelinu scenarija pripada Ratku Đuroviću, da je direktor fotografije bio veliki Tomislav Pinter i da film “Bitka na Neretvi” ima “nešto nepatvoreno autentično – borbeni duh koji vodi katarzi i humanitetu”.

Pandan američkim blockbusterima

Na otvaranju nije bilo nikog iz svijeta politike, a Maja Medić nam je potvrdila da izložba nije zamišljena kao demistifikacija ili prilika da se prikažu neke do sada neviđene stvari “već da se podsetimo na fenomen koji ovaj film jeste, prvenstveno u produkcionom smislu”.

“Ovaj film je istorijski spektakl i apsolutni pandan američkim blokbasterima, što je kod nas bilo i ostalo skoro nemoguće realizovati. Mogu slobodno da kažem da je najveća zanimljivost film sam, a izložba služi da na to ukaže onima koji za film ne znajou, ili podseti one koji već sve to znaju”, rekla je Medićeva.

Ona kao sretnu okolnost navodi da je trenutno u toku jedan od najznačajnijih festivala – Festival autorskog filma, pa je posećenost izložbi u ovom prostoru daleko veća nego u nekim drugim galerijama gde ljudi moraju da idu namenski, da bi pogledali izložbu, samim tim je i publika šarenolika, što je, po rečima autorke izložbe, odlično.

Na otvaranju nije bilo nikog iz svijeta politike

Za kraj, podsjetimo još da je za potrebe snimanja filma srušen jedan pravi most, ali da nijedan kadar nije ušao u film, jer se po miniranju podigla velika prašina zbog koje nije moglo da se snima. Ta scena kasnije je ponovljena na maketama u studiju. Uništena su još četiri posebno konstruisana sela i jedna tvrđava. Budžet je osiguralo skoro 60 velikih državnih firmi.

Iako je nominovan, najskuplji jugoslovenski film nije dobio Oskara. Nagrada Američke akademije za film te 1969. godine otišla je u ruke Coste Gavrasa za film “Z”. “Neretva” je u Sjedinjenim Državama istovremeno prikazivana u 7.000 bioskopa!

Izložba  je otvorena do februara 2020. godine.

Izvor: Al Jazeera