Oglasi

Gerry Adams: Značajna ličnost ili lider kulta?

Dok se se lider Sinn Feina priprema odstupiti, Adams ostavlja naslijeđe koje i dalje dijeli javnost.
Adams će uskoro odstupiti s pozicije lidera Sinn Feina nakon što je 35 godina proveo na njenom čeluReuters

Gerry Adams je 2005. godine otišao u Južnu Afriku. Nakon slijetanja u Johannesburg, položio je vijenac u Parku slobode prije nego se odvezao da održi govor na Univerzitetu u Witwatersrandu.

U to vrijeme, on je bio vođa Irske nacionalističke stranke, Sinn Feina 22 godine. To je bila stranka koju je Nelson Mandela opisao kao „starog prijatelja i saveznika“ i ovo je bila jedna od nekoliko posjeta Gerryja Adamsa Južnoj Africi koja je imala za cilj da osnaži njegov moralni kredibilitet mirotvorca.

Na univerzitetu ga je čekao novinar BBC-ja koji je zakazao intervju s ovim političarom, i trudio se da pronađe interesantan ugao za priču o čovjeku koji je postao poznat u konfliktu koji je odavno prestao biti materijal „za naslovnice“.

Intervju je započeo uglađeno dok je Adams pričao o vremenu koje je proveo u Južnoj Africi, a onda je novinar BBC-ja promijenio pristup. Ukazujući na većinom mirno zbacivanje aparthejdskog režima koje je proveo Afrički nacionalni kongres, pitao je Adamsa osjeća li da Mandelina stranka uživa jedan vid moralnog legitimiteta koji Sinn Fein nikada neće uživati.

On se, naravno, referirao na činjenicu da je Sinn Fein političko krilo Privremene irske republikanske armije (IRA), organizacije odgovorne za smrt više od 1700 ljudi.

Bila je to iznenadna i nedobrodošla konfrontacija između dvije strane Adamsove ličnosti, dvije epohe njegovog života: branitelja nasilja i čovjeka mira. Ovaj političar je odgovorio sugerišući da je BBC pristrasan; razgovor je zahladnio, okončao se čudno i nikada nije objavljen.

Adams će uskoro odstupiti s pozicije lidera Sinn Feina nakon što je 35 godina proveo na njenom čelu. Za to vrijeme, katapultirao je ovu stranku iz političkog mraka.

Prošle godine, Sinn Fein je samo jedno zastupničko mjesto dijelilo od uništenja dominacije probritanskih političkih stranaka u Sjevernoj Irskoj, što je poduhvat koji je mogao rezultirati referendumom koji bi okončao britansku vladavinu tamo.

Ovaj uspjeh je izgrađen na osnovu rješenja do kojeg se došlo pregovorima i koje je okončalo 30 godina sektaškog nasilja u Sjevernoj Irskoj, nagodbe u kojoj je Gerry Adams odigrao veliku ulogu. Kako stoji u političkom rezimeu, bila je to impresivna uloga.

'Značajna' figura

Bivši pripadnik IRA-e Tommy McKearney ne podržava Adamsa. Naprotiv, on ga opisuje kao „jednu od najznačajnijih glavnih ličnosti u irskom političkom životu u proteklih više od 40 godina, sviđao se on nekome ili ne“.

Adams je značajan jer je ubijedio IRA-u da odustane od upotrebe oružane sile i da je zamijeni ustavnom politikom za ostvarenje cilja o ujedinjenu Irske. To je uspjeh koji mu čak i protivnici unionisti priznaju.

Ben Lowry, zamjenik urednika unionističkog sjevernoirskog dnevnog lista News Letter, kaže: „On je definitivno navigirao IRA-u, tokom dužeg vremenskog perioda, od 1980-ih do kasnih 1990-ih, dalje od nasilja“.

Adams je rođen u siromašnoj porodici na zapadu Belfasta 1948, i 1960-ih se uključio u nacionalističku politiku.

Kad je on ulazio u adolescentski period, Sjevernu Irsku su 40 godina vodili Ulsterski uinionisti, probritanski orijentisani i gotovo svi protestanti.

Nepravde prema katolicima, uključujući diskriminaciju u dodjeljivanju smještaja i nejednakih glasačkih prava, potaknule su uspon pokreta za građanska prava Sjeverne Irske. Adams se prijavio u ovu organizaciju 1967.

Dvije godine kasnije, koktel političke oluje gurnuo je ovu malu regiju Velike Britanije, u kojoj živi samo 1,5 miliona ljudi, preko ivice.

Sektaški neredi između katolika i protestanata u Belfastu i Londonderryju potaknuli su na poziv od vlade da pošalje britanske vojnike ne teren. Irski nacionalisti i katolici su isprva dočekali britanske vojnike kao zaštitnike, ali ubrzo su postali meta IRA-inih plaćenika, koji su ih doživljavali kao nelegalne izvršitelje britanske okupacije.

U višedecenijskom sukobu koji je uslijedio Privremena IRA se pojavila kao smrtonosna sila koja je usmrtila hiljade policajaca, vojnika i civila, kao i visoke zvaničnike u britanskoj vladi, a život su htjeli oduzeti i premijerki Margaret Thatcher.

Kobni štrajkovi glađu

Gerry Adams je tokom 1970-ih više puta hapšen i zatvaran zbog navodnih aktivnosti IRA-e ali je uvijek poricao da je član ove organizacije.

Događaji iz 1981. su dali krila njegovoj političkoj karijeri.

To je bila godina kada se deset IRA-inih zatvorenika nasmrt izgladnjivalo, koristeći štrajk glađu kao pokriće da zahtijevaju politički status koji im je britanska vlada odbijala dati.

Izljev emocija koji je uslijedio ohrabrio je vođstvo Sinn Feina da traži izborni mandat koji bi potvrdio njihove tvrdnje o raširenoj podršci za povlačenje Britanaca i ujedinjene Irske.

Nastavili bi, kako je to rekao jedan aktivista, „sa glasačkim listićem u jednoj a puškom u drugoj ruci“.

Adams je preuzeo vođstvo 1983. i tu je strategiju počeo provoditi u djelo.

McKearney je bio jedan od onih koji su učestvovali u manje poznatom štrajku glađu 1980. godine. 

Adams, kaže on, nije ovu strategiju smislio zasebno, već ju je njegovao i ubijedio je ostale.

„Tokom 80-ih nastajao je argument da je morala postojati alternativa“, kaže on. „IRA, Sinn Fein i republikanski pokret, uopće, imaju politički cilj, i odluke su donešene na pragmatičan i racionalan način o tome kako na najbolji način unaprijediti taj politički program.

„U jednom trenutku je ocijenjeno važnim da se odbrani taj stav oružjem, a potom je donešena odluka da se ne koristi oružje, više nije bilo korisno, i Gerry i ostali su u to ubijedili pokret.“

Ono što je počelo kao dvojna strategija evoluiralo je tokom 1980-ih u stav među mnogima u Sinn Feinu da je kontinuirano nasilje besmisleno.

Za dio motivacije vjerovatno su odgovorna veoma uspješna nastojanja britanske obavještajne službe da potkopa IRA-u kroz mrežu doušnika.

McKearney se na ovo ne referira, ali opisuje britansku državu kao „veoma snažnog i odlučnog neprijatelja“ i priznaje da „su neke opcije zatvorene a druge su se otvorile“.

Neki vid prostora za mirovne pregovore otvoren je 1990-ih. Do kraja te decenije, Adams i njegov kolega Martin McGuinness ubijedili su svoju stranku da uđe u sporazum koji će vremenom dovesti do tog da IRA okonča svoju oružanu kampanju i preda oružje u zamjenu za puštanje zatvorenika i političkih predstavnika u vladi Sjeverne Irske.

Gerry Adams, čovjek čiji je glas bio zabranjen na britanskoj televiziji četiri godine ranije, sada je sjedio u uredu u Stormontu, ranije centru unionističke vlasti.

Ali posmatrači ukazuju na kontradikciju u tom uspjehu. Kako je, pitaju oni, Adams mogao tako uspješno kontrolisati zloglasnu paravojnu grupu, a uvijek je poricao članstvo u njoj?

Od potpisivanja mirovnog sporazuma 1998, Adamsa prate optužbe i unionista i nacionalista da on ne samo da se pridružio IRA-i već i da je učestvovao u vođstvu nasilja u Sjevernoj Irskoj.

Policija Sjeverne Irske ga je 2014. ispitivala četiri dana u vezi sa ubistvom samohrane majke desetero djece iz 1972. Pušten je na slobodu i nije protiv njega podignuta optužnica.

'On ne može razdvojiti istinu od laži'

Postoje oni koji osuđuju Adamovu karijeru i među njima je bivši član IRA-e Shane Paul O'Doherty. Budući da je proveo deceniju i po u zatvoru zbog svog udjela u kampanji slanja bombi u poštanskim pošiljkama, O'Doherty se u potpunosti odrekao nasilja.

On zove Adamsa „strategom, punim karizme, velikim vođom kulta, on ima ljude koji će ga slijediti do pakla“, ali kaže on „u ovoj fazi svoje karijere [on] ne može razdvojiti istinu od laži“.

Urednik Lowry kaže: „Zbog nasilja, i užasa koji su se desili, i iako poriče da je ikad bio u IRA-i, unionistička zajednica mu nikada neće oprostiti“.

Adamsova karakteristična zatvorenost pokrenula je nagađanja u vezi njegove prošlosti. On je, kaže Lowry, „misteriozan, teško ga je pročitati, tajanstven je“. Za unioniste, to je uznemirujuće, posebno imajući na umu da je Adams čovjek koji ostvaruje rezultate; za one koji ga poštuju, to donosi poštovanje.

Čak i u tmurnim godinama svoje političke karijere, Adams je i dalje evoluirao i status mu je rastao.

On se odrekao svog mjesta u skupštini Sjeverne Irske da bi vodio kampanju i osvojio mjesto u Dailu – izabranoj zakonodavnoj vlasti Republike Irske. Sinn Fein je sada treća najveća politička sila u Republici.

Budućnost ove stranke leži u učvršćivanju njene pozicije na obje strane irske granice; budućnost koju joj je kupilo vođstvo Gerryja Adamsa.

Većina analitičara vjeruje da će Adams ostati ključna figura u stranci iza scene, nastanjujući možda poznatu poziciju, u sjenci.

Izvor: Al Jazeera

Oglasi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.