Geostrategija: Šta je ustupak Rusiji za BiH u NATO-u?

Demonstrirani su ogromna energija i aktivitet relevantnih svjetskih faktora čiji globalni ciljevi trenutno nisu sasvim jasni, piše autor (EPA)

Sve dok ne bude objavljen „Program reformi Bosne i Hercegovine“ koji su potpisali članovi Predsjedništva BiH opozicionari, mediji i građani, kojih se to najviše tiče, bit će prisiljeni čitati između redova o tome kojim putem BiH ubuduće (ne)će ići.

Jer, ovaj dokument na neki način odlučuje upravo o tome.

Željko Komšić, Šefik Džaferović i Milorad Dodik su dosad rekli koliko su htjeli i smjeli. Međutim, u međuvremenu od potpisivanja do danas bilo je nekoliko indikatora da je „Program reformi BiH“ zaista ključni korak države ka NATO-u, bez obzira koliko dugo će taj put trajati i biti težak.

Tajni sporazum velikih

Naravno, o potpisu na taj dokument nisu odlučila trojica članova Predsjedništva. Oni su i sami rekli da su na dokumentu radili ambasadori i eksperti zemalja Quinte (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Italija).

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Bez Rusije. To je već prvi indikator. Obzirom da odavno zapadni saveznici bez saglasnosti Rusije ne mogu donijeti bilo kakvu značajnu odluku o strateškom statusu zemalja Balkana, to bi moglo značiti da je Rusija iz nekih razloga već dala saglasnost za bh. put u NATO.

O tome nije bilo javnih očitovanja Moskve, ali je znakovito da je tokom oktobra prilično ublažena retorika ruskih zvaničnika prema NATO putu BiH. A kad je dokument u novembru potpisan, ruski ambasador u BiH Aleksandar Ivancov imao je najkraću reakciju: „Potpisani dokument nije ANP.“

Ivancov je u doslovnom smislu u pravu, na dokumentu ne piše „Godišnji nacionalni plan“, nego „Program reformi BiH“. Iz Kremlja također nije bilo zvaničnog nezadovoljstva, čak ni ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, izuzev konstatacija da „nije potpisan ANP“, što je sadržaj i one depeše koju je u Sarajevu Ivancov izrecitirao medijima.

Također je zapaženo da su u posljednjim događajima izostali „bratski savjeti“ turskih zvaničnika tipa da „…BiH odustane od MAP-a jer Ruska Federacija možda želi da se pitanje MAP-a za BiH malo odgodi.” Ali, aktuelna šutnja Ankare prije je postupanje po išaretu Moskve i Washingtona, nego (novi) probosanski trend.

Očigledno je da se nešto tih dana dogodilo na najvišoj razini komunikacije između super-sila. Kompromis, tajni sporazum Rusije i SAD o međusobnom dopuštanju da se „poklope“ određene interesne sfere? Naravno, nemajmo iluziju da je u fokusu igara moćnih bio Balkan, a posebno ne Bosna. Za Moskvu je Balkan postao izgubljena regija otkako je okružen novim članicama Alijanse (Bugarska, Rumunija, sada i Makedonija i Crna Gora).

Ali je ostao – zona uticaja i adut u geostrateškoj igri sa Zapadom.

Oko čega je dogovor postignut i kakvi su ustupci napravljeni pa da tako naglo ohladi ruska retorika, a čini se i odnos prema balkanskim uzdanicama Dodiku i Vučiću? S druge strane, primjećuje se ofanzivna diplomatija SAD, a posebno Pentagona i NATO-a.

Sirija, Krim i autonomija Donbasa za Balkan, Ukrajinu…?

Jedan od indikatora u tom smislu može biti iznenadna odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa prošlog mjeseca da povuče trupe SAD-a sa sjevera Sirije. Već 15.11.2019. u bivše američke baze na sjeveru Sirije ušle su ruske i turske trupe, a strateški aerodrom u Alepu kontrolira sirijska vojska.

Ovaj pokret trupa (u kojem su stradali Kurdi) u Siriji je donio stratešku prevagu u korist nove rusko-turske koalicije te se Sirija sada može smatrati pretežno ruskom zonom uticaja uzme li se u obzir i sveukupan odnos Moskve i režima u Damasku.

Također, pomalo nezapaženo prošla je i nagla relaksacija situacije u Ukrajini. Regularne ukrajinske trupe i jedinice pobunjenih Rusa u neuralgičnom Donbasu početkom novembra povukle su se sa položaja i stvorile preduvjete za skori četvorostrani mirovni samit o ovom konfliktu. Mirovno rješenje za Ukrajinu pored Ukrajine i Rusije tražit će Francuska i Njemačka kao medijatori.

Pregovorima će se pokušati naći kompromis između ruskog zahtjeva za priznanjem aneksije Krima i autonomije Donbasa i ukrajinske isključivosti o suverenitetu Kijeva na cijeloj teritoriji zemlje te imperativa euroatlantskih integracija. Jasno je da je Krim ruski prioritet pa je za očekivati da bi s tim plijenom Moskva prepustila ostatak zemlje punom suverenitetu Kijeva i u interesnu sferu Zapada.

Time bi, na štetu Ukrajine, bio okončan ovaj petogodišnji sukob sa preko 13.000 poginulih, a korist će nesumnjivo imati zapadne ekonomije, dileri energije sa ruskih plinovoda i zapadne kompanije koje će dobiti poslove obnove u razorenim područjima.

Nadalje, američki interes ostaje neupitan u Afganistanu, Iraku, na Arabijskom poluotoku, Bliskom Istoku sa osloncem na Izrael te sa ambicijom da pod američkim nadzorom bude i modeliranje budućeg statusa Irana. No, za nas je najbitnije kako bi se taj deal velikih sila mogao prelomiti preko Balkana.

Dodik bez podrške u Rusiji?

Kao i obično Dodik je odmah poslije potpisivanja dokumenta odjurio u Beograd da raportira Vučiću o tome, a zatim u Rusiju. Međutim, njegov nastup po povratku prošle srijede odavao je ponašanje čovjeka koji je u Sankt Petersburgu ostao bez podrške! Na RTRS-u je lamentirao o ekonomskoj saradnji, a po prvi puta nije pomenuo rusku podršku „vojnoj neutralnosti RS“. I nikako da se odbrani od napada opozicije „za izdaju“.

„Bilo je vidljivo da je Dodik do sada igrao jednu vrstu politike u kojoj je tražio oslonac u Rusiji. No, duboko sam uvjeren da Rusija nije zadovoljna ovim dogovorom i da će se to vrlo brzo vidjeti. Mogla bi to biti i mnogo ozbiljnija naznaka Dodikovog krupnijeg zaokreta i vraćanja u stari zagrljaj, koji ga je svojevremeno i doveo na vlast. Dakle, u puno bliži odnos sa Amerikancima,“ rekao je Mladen Ivanić, počasni član PDP-a.

Aleksandra Pandurević (SDS) je Dodikovu „izdaju“ argumentirala saznanjima da potpisani dokument „ne pominje neutralnost RS, sve odluke su u rukama organa BiH i ostali su na snazi svi dosad potpisani dokumenti i zakoni o NATO-u“.

Posljednjih dana došlo je i do ozbiljnog incidenta u odnosima Srbije i Rusije razotkrivanjem ruskog špijuna koji je vrbovao oficire Vojske Srbije i od njih kupovao tajne dokumente. Ovo će sigurno uticati n atmosferu sastanka predsjednika Aleksandra Vučića i Vladimira Putina u Sočiju 4. decembra. Taj bi sastanak mogao odrediti dalje odnose Moskve i Beograda.

Afirmacija NATO puta BiH

Od pokazatelja temeljenih na turbulencijama Dodikove i Vučićeve političke pozicije ipak su mnogo važniji indikatori afirmacije NATO puta BiH.

U posjeti SAD protekle sedmice boravio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je u State Departmentu i Pentagonu dobio nedvosmislenu podršku Amerike na NATO putu države. Komšićev domaćin bio je James Anderson, podsekretar američkog MO za odbrambenu politiku koji je istakao da „BiH može računati na podršku SAD-a u provođenju reformi nakon predaje „Programa reformi“ u sjedište NATO-a.“

Dogovorena je dalja vojna saradnja, još ranije i kupovina dva američka helikoptera za OS BiH uz to da će SAD donirati još dva, ali uz interesantan uslov –  da OS BiH ubuduće odustanu od nabavke ruskih helikoptera i opreme!

„Potrebno je produbljivanje odnosa BiH sa SAD. Razgovarali smo i o budućoj saradnji u polju bezbjednosti. To uključuje i partnerstvo OS BiH sa Nacionalnom gardom Marylanda, što opet podrazumijeva i novu pomoć u resursima, obuci i školovanju u NATO centrima,“ kazala je potpukovnica Carla Gleason iz ureda Pentagona.

Istovremeno, u MO BiH u Sarajevu potpisan je Sporazum o saradnji MO BiH i MO SAD za 2020. godinu koji podrazumijeva 129 različitih aktivnosti.

Zatim, povodom Dana OS BiH general-pukovnik Senad Mašović, načelnik Zajedničkog štaba OS BiH nedvosmisleno je potvrdio: „BiH je u MAP-u još od decembra 2018. godine!“ a to od prvog čovjeka bh. vojske ne bismo čuli da nije pouzdano uvjeren u tu činjenicu.

Odmah potom general Mašović je otputovao u Belgiju gdje se u Monsu sastao sa vrhovnim komandantom Savezničkih snaga za Evropu (SACEUR) generalom Todom D. Woltersom, koji je  također podržao euroatlanstski put BiH . I tako dalje…

NATO još nije siguran

Ovako zgusnuti niz događaja, aktivnosti i političkih poruka koje vode u istom pravcu nikako nije slučajan. Slučajnosti tog tipa u politici ne postoje.

Demonstrirani su ogromna energija i aktivitet relevantnih svjetskih faktora čiji globalni ciljevi trenutno nisu sasvim jasni, ali ih se ovdje nastojalo staviti u logičan slijed i kontekst poznatih geostrateških interesa i geopolitika u koje se male zemlje neminovno moraju uklapati.

Što se tiče Balkana i BiH, stvari ipak još ni izbliza nisu čvrsto usmjerene ka definiranom razvoju događaja (BiH ka NATO-u), jer nezadovoljni akteri poput Dodika, Vučića i pristalica separatističke i velikodržavne politike imaju niz instrumenata u državnom sistemu BiH da opstruiraju euroatlantski put. Ali samo ako tako budu instruirani iz Moskve…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera