Oglasi

Genocid u Srebrenici kroz presude: Neoborivi dokazi o obimu zločina

Više od 700 godina zatvora presuđeno je na domaćim, regionalnim i međunarodnim sudovima za zločine i genocid u Srebrenici.
Pored svih dokaza i odluka brojnih sudova, negiranje zločina i genocida je svakodnevno, a provodi se i kroz institucije vlasti u BiH i SrbijiAnadolija

"Ovo su istinske scene iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske historije", rekao je sudija Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Fouad Riad u novembru 1995. godine, čitajući optužnice protiv Radovana Karadžića, tada predsjednika Republike Srpske, i Ratka Mladića, komandanta vojske Republike Srpske. 

U njima se oni, između ostalog, optužuju za genocid u Srebrenici, samo nekoliko mjeseci nakon masakra nad više od 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka iz 13 gradova na području Podrinja. 

Iako je sudija Riad tada potpisao naloge za hapšenje optuženih, proći će više od dvadeset godina kada će oni biti osuđeni na doživotne zatvore, dok se još čeka završetak suđenja i konačna presuda za Ratka Mladića. 

Uključujući ove presude, više od 700 godina zatvora ukupno je dodijeljeno na domaćim, regionalnim i međunarodnim sudovima za zločine i genocid u Srebrenici 1995. godine.

Detaljne podatke o tome prikupili su Memorijalni centar Srebrenica-Potočari i Centar za postkonfliktna istraživanja radeći na istraživačkom projektu “Genocid u Srebrenici kroz presude krivičnih sudova”.

Prezentacija i suočavanje sa pravnim činjenicama zapravo je jedan od načina borbe protiv relativizacije i negiranja zločina, objašnjava Velma Šarić, predsjednica Centar za postkonfliktna istraživanja.

Presude za zločine i genocid

Te pravne činjenice pokazuju obim zločina koji je počinjen. Od dvadeset presuda na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, sedam uključuje i one za zločin genocida, što su prve osuđujuće presude za genocid u Evropi nakon suđenja nacistima. 

Sud Bosne i Hercegovine donio je 25 presuda, od čega je 13 za zločin genocida. U Srbiji je doneseno pet presuda koje se odnose na Srebrenicu, uključujući i one za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Pred Sudom BiH je trenutno u toku pet postupaka, sa ukupno deset optuženih, koji se tiču genocida u Srebrenici, dok se pred Višim sudom u Beogradu vodi jedan slučaj, sa osam optuženih, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Presudom iz 2007. godine, Međunarodni sud pravde je dokazao da je država Srbija prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida time što nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spriječi genocid.

Izvještaj Komisije za Srebrenicu

Komisija za Srebrenicu koju je formirala Vlada bh. entiteta Republike Srpske 2004. godine je utvrdila da je 20.150 osoba direktno ili indirektno učestvovalo u pripremi i realizaciji genocida u Srebrenici. 

Tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić rekao je da je u Srebrenici „likvidirano više hiljada Bošnjaka na način koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava". 

Međutim, vlasti u ovom entitetu na čelu sa Miloradom Dodikom stavile su taj izvještaj van snage i formirali nove komisije.

Šarić smatra da je cilj toga pogrešno interpretiranje genocida u Srebrenici te da se radi o jednom u nizu poteza kreiranja etnički čistih narativa i negiranja činjenic, a svrhu daljeg raspirivanja etno-nacionalne retorike u BiH i regionu.

“Izvještaj iz 2004. godine je jedinstven i vjerodostojan, jer sadrži dokazane i presuđene činjenice iz rada ICTY-ja, te nalaze i podatke rada Međunarodne komisije za nestale osobe, i relevantnu i originalnu dokumentaciju Vojske RS i JNA. Komisiju koja je kreirala Izvještaj je formirala tadašnja Vlada RS i punopravno usvojila.”

“Ne možete vi formirati Komisiju i usvojiti izvještaj, te nakon određenog vremena pokušati ukinuti taj isti Izvještaj. Čak i ako se formira nova Komisija, ne može pobiti relevantnost Izvještaja koji je već usvojen i komisije koja se oslanjala na sve pomenute nalaze međunarodnih sudova i organizacija”, zaključuje Šarić.

Radna grupa Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, koju je formirala Vlade bh. entiteta Republike Srpske, 2004. godine je utvrdila da je 20.150 osoba direktno ili indirektno učestvovalo u pripremi i realizaciji genocida u Srebrenici.

Važnost međunarodnih sudova

"Presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde su od istorijske važnosti prije svega jer su dokazale karakter rata u Bosni i Hercegovini, te ko su bili glavni nalogodavci, ko počinioci, a ko žrtve ratnih zločina. Činjenica da je još 1993. godine došlo do osnivanja ICTY-ja govori o strašnim razmjerama zločina koji su počinjeni na tlu BiH", kaže Šarić.

Kako dodaje, presudama međunarodnog suda osuđen je cijeli jedan državni, politički i vojni vrh čime je sud pokazao da visoki položaj nekog pojedinca više ne može biti zaštita od krivičnog gonjenja. 

Ono što je između ostalog Tribunal u Hagu uradio, smatra Šarić, jeste i kreiranje jedinstvene arhive i dokumentacione građe zločina, čime je pomogao u pronalasku ubijenih i nestalih, te mapiranju mjesta zločina i lokacija masovnih grobnica. 

"Na koncu, arhiv i ekspertiza ovog suda su pomogli u razvoju Odjela za ratne zločine na Sudu BiH. Ovaj nacionalni sud je relativno mlada institucija, ali je uz pomoć ICTY-ja na sebe preuzela glavnu ulogu u nastavku procesuiranja ratnih zločina u BiH, uključujući i zločin genocida."

Prema mišljenju Šarić, jedan od najbitnijih presuda ovog međunarodnog suda je zasigurno prva osuđujuća presuda za genocid u Evropi poslije suđenja nacistima donijeta 2004. godine u predmetu protiv Radislava Krstića, bivšeg komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, kada je ICTY i prvi put utvrdio da je u Srebrenici bio genocid.

"Pored toga, ova presuda je utvrdila odgovornost bitnih zločinaca i arhitekata genocida u Srebrenici, uključujući Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića i mnogih drugih, kako vojnih tako i političkih vođa iz Srbije i BiH. Što se tiče presude Međunarodnog suda pravde, ona je značajna iz dva razloga. Njome se i zvanično može pozvati država Srbija na pravnu, materijalnu, ali i moralnu odgovornost za gubitak života preko 8.000 muškaraca i dječaka iz 13 gradova na području Podrinja, te pokazuje da je genocid zločin koji nije moguće sprovesti bez ogromne podrške državnog aparata – u ovom slučaju države Srbije."

Presude pripadnicima Škorpiona u Srbiji

Po dokazima Međunarodnog suda pravde, Srbija je tokom rata u BiH pružala finansijsku pomoć Vojsci Republike Srpske na čelu sa Ratkom Mladićem koji je u to vrijeme bio na platnoj listi države Srbije.

I presude na nacionalnom sudu Srbije su još jednom dokazale ulogu ove države u organizaciji genocida u Srebrenici. Radi se o presudama zločincima koji su bili dijelom paravojne formacije Škorpioni koju je osnovalo Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije.

Sud Bosne i Hercegovine donio je 25 presuda, od čega je 13 za zločin genocida. Šarić smatra da su pravosudne institucije BiH napravile važan iskorak u procesuiranju i kažnjavanju počinilaca i naredbodavaca genocida u Srebrenici, uprkos izazovima, posebno onim kada je dio presuda poništen zbog primjene Krivičnog zakona BiH umjesto Krivičnog zakona SFRJ i vraćen na postupanje po naredbi Evropskog suda za ljudska prava.

"Na tom putu je posebno važan rad tužilaca i stručnih saradnika Tužilaštva BiH na odjelu za ratne zločine, koji su istrajali u istragama i dokazivanju krivice ovih lica. Premda brojni počinioci još uvijek hodaju slobodni, presude u ovih 25 slučajeva znače izuzetan doprinos na sudskom utvrđivanju činjenica vezanih za genocid u Srebrenici."

Zakon o zabrani negiranja genocida

Ipak, pored svih dokaza i odluka brojnih sudova, negiranje zločina i genocida je svakodnevno, a provodi se i kroz institucije vlasti u BiH i Srbiji. 

Šarić smatra da bi usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida bio najvažniji korak ka suzbijanju negiranja u svim sferama društva u BiH i regionu. 

"Jedan ovakav pravni akt bi pored zabrane negiranja genocida, prevenirao i nastavak glorificiranja ratnih zločinaca, te njihovu rehabilitaciju kojoj svjedočimo svakodnevno kroz davanje ordena zločincima, njihove javne nastupe, te davanje imena javnim institucijama po njima. Jedan od vjerovatno najgornih primjera u ovome jeste studentski dom na Palama koji nosi ime Radovana Karadžića koji je osuđen za genocid u Srebrenici, ali i niz drugih zločina tokom rata u BiH."

Jačinu ovog zakona i njegovu potrebu potvrđuje i činjenica da je on inicijativa 13 udruženja žrtava, te da je podržan od velikog broja lokalnih i međunarodnih organizacija, zaključuje Šarić.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.