Genetsko modificiranje beba otvara ‘Pandorinu kutiju’

Manipulacijom gena će se jednog dana moći utjecati na karakteristike naših potomaka (EPA)

Modifikacija gena, od svojih početaka, izazivala je velike kontraverze. Čak i korištenje napredne tehnologije kako bi se riješio problem gladi širom svijeta nailazila je na brojne osude i pozive da se takva praksa zaustavi. “Igra” s ljudskim genima još ozbiljniji je problem za većinu javnosti, zbog straha koje bi posljedice takve manipulacije imati. Jedni se brinu da ćemo imati supervojnike, drugi da ćemo dizajnirati vlastite potomke, da ćemo djecu prilagođavati vlastitim željama i potrebama te da će se u svemu tome izgubiti naša ljudskost.

Ovaj problem se dodatno zakomplicirao viješću iz Kine, gdje je jedan naučnik modificirao gene beba blizanki, kako bi ih, prema njegovim tvrdnjama, učinio imunim na HIV, virus koji izaziva AIDS, bolest koja je odnijela milione života širom svijeta i koja i dalje hara našom planetom. Ono što je na prvi pogled začuđujuće jeste tolika osuda napora usmjerenih da se život ljudi olakša i produži.

Marko Kos, asistent na odsjeku za Filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, navodi da je stručnjak Jiankui He sa Southern University of Science and Technology u Shenzenu objavom svog istraživanja otvorio “Pandorinu kutiju” i narušio delikatnu ravnotežu koja je postojala između genetičkih istraživanja na embrijima u laboratoriju te njihovom usađivanju u maternicu.

Problem ‘spontanih mutacija’

He je priznao nešto još skandaloznije, dodaje, a to je porod genetski modificirane djece s namjerom da njihov genetski materijal uđe i miješa se s materijalom ostatka populacije, što je čin koji za sobom povlači pitanja o eugenici, poboljšanju ljudi, ali i promijeni toga što ljudi jesu, bez njihovog znanja.

Kos podsjeća da He nije priznao da je modificirao spomenute blizanke mi ne bismo imali znanja o tome da je taj novi genetski materijal ušao u širu populaciju. Ujedno, dodaje, on je to učinio metodom CRISPR/Cas9, koju mnogi naučnici još smatraju “upitnom”, a koja nam se nerijetko prezentira kao usavršena naučna metoda koja će spasiti svijet.

No, zaboravlja se na problem “spontanih mutacija”, koje dolaze s gotovo svim metodama genetskog editinga i modificiranja, pojašnjava stručnjak zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Kos se osvrnuo i na pitanje poboljšanje ljudskog života te podsjetio da od 1983. godine, kada je stvorena prva genetski modificirana – GMO biljka, slušamo o plemenitim nastojanjima genetskog inženjeringa da istrijebi najpredominantniji oblik nasilja nad ljudima – glad – ali dodaje da to danas nije slučaj.

“Štoviše, humanitarizam kojim je opravdavan GMO zamijenjen je brutalnim kapitalizmom.”

Razlozi za kritiku tehnologija koje poboljšavaju kvalitetu ljudskog zdravlja, ili šire ljudskog života, ne postoje, napominje Kos, ali dodaje da je CRISPR metoda paradigmatski primjer tehnologije koja donosi sa sobom “problem djelovanja s odgođenim ili nepredvidivim posljedicama”.

Ako pođe po zlu, ko će preuzeti odgovornost?

“Sintagma ‘igrati se boga’ dobar je primjer metafora koje koristimo kada opisujemo nove tehnologije, a u ovom kontekstu referira se na božansku mogućnost predviđanja budućnosti. Znanost nerijetko proizvodi tehnologije za čiju implementaciju ne možemo pretpostaviti posljedice ili će posljedice postati vidljivima tek kroz nekoliko generacija. A pitanje koje ostaje otvorenim jest: pođe li nešto po zlu, tko će preuzeti odgovornost?”, kaže Kos.

Profesor doktor Krešimir Pavelić, pomoćnik rektora Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli te član panela European Science Foundation u Strasbourgu i član Councila European Molecular Biology Laboratory u Heidelbergu, pojašnjava da pojam manipuliranja genima danas obuhvata termin gensko editiranje, a sastoji se u postupku umetanja, rezanja, nadomještanja pojedinih genskih odsječaka u živom organizmu. Svrha tog postupka je promjena, modifikacija genske sekvence u stanici ili organizmu, s namjerom da se izmjene svojstva organizma, gdje su mogućnosti ove tehnologije realne i dalekosežne, a ona se primjenjuje u nauci i medicini.

Američka nacionalna akademija nauka i medicinska akademija stavljaju mogućnost primjene te tehnologije u liječenju neliječivih bolesti, ali ovaj čas isključuju mogućnost dizajniranja beba u druge svrhe, govori Pavelić.

Mogućnost da jednog dana doista utječemo na osobine naših potomaka je realna, gdje će se korištenjem manipulacije gena moći ispravljati nasljedne bolesti, ali i utjecati na osobine ljudi kao što su brzina, snaga, izdržljivost… što otvara mogućnost stvaranja super ljudi i super vojnika, ali do tog trenutka još nije došlo.

To područje takozvanog poboljšanja ljudi (human enhancement) danas predstavlja novu interdisciplinarnu nauku, koja povezuje prirodne nauke s društveno-humanističkim disciplinama, kaže Pavelić.

I liječenje, i opasnost od ‘ubica’

Ipak, ovo igranje s genima, osim niza prednosti, nosi i niz opasnosti. On dodaje da se jedna od najšire korištenih metoda genetskog editira, CRISPR, uglavnom koristi u terapijske svrhe, iako je moguća i njena primjena u vojne svrhe.

“Možda ne u ovom trenutku za kreiranje super vojnika, ali svakako njezina upotreba moguća je u kreiranju bioterorističkog oružja. Rezultati genske manipulacije u biljaka, mikroorganizama i životinja otvaraju široko vrata primjene tih metoda u bioterorizmu. Tako je, naprimjer, jedna od mogućih primjena u takozvanoj sintetskoj biologiji koja omogućuje kreiranje umjetnih stanica i organa s novim (ponekad neželjenim) funkcijama. To može biti i izuzetno korisno u svrhu liječenja, ali s druge strane, i kreirati ubojite organizme za masovnu destrukciju, poput kreiranja komaraca ubojica”, kaže stručnjak za biotehnologiju.

Osim planskih zloćudnih namjena manipuliranja gena, postoje i one loše, neplanirane posljedice ove tehnologije.

“Metoda otvara niz regulatornih pitanja, osobito onih vezanih za sigurnost genetskog editiranja. Postavlja se pitanje takozvane izvan-ciljne toksičnosti, dakle štetnosti uzrokovane efektima izvan dijela genoma u kojem želimo intervenirati. Moguće su neželjene mutacije. Često se govori i o mogućnosti izazivanja kancerogenih mutacija nakon primjene ove tehnologije. Ovakve negativne posljedice danas se pokušava metodološki spriječiti”, navodi Pavelić.

Kao i u slučaju svih revolucionarnih tehnologija koje su se javljale tokom razvoja čovječanstva, tako i manipuliranje genima ima svoje pozitive i negativne strane. Metode genskog editiranja su jeftine, precizne i efikasne i vrlo vjerovatno će se u budućnosti primjenjivati u širokom rasponu, kaže Pavelić i podsjeća da su nedavno svinjski geni zamijenjeni ljudskim kako bi se dobili ksenotransplantati za doniranje organa sa svinja na ljude.

Kako probiti ‘zid nelagode’

Razvijena je i metoda za eliminaciju endogenih štetnih retrovirusa iz svinjskog genoma, što je urodilo redukcijom rizika prenosa bolesti (zoonoza). Naravno, dodaje, postoje i opravdani strahovi, naprimjer strah od oslobađanja umjetno kreiranih gena u okolišnu populaciju postojećih divljih gena.

“Rekao sam da su metode jeftine, jednostavne i dostupne svima, pa i onima u siromašnijim sredinama. U tome je i njezina osobitost, ali i opasnost. Zato sve što se dešava s tom tehnologijom treba pomno pratiti i nastojati regulirati. Zahtjevi za ozbiljnim etičkim pristupom ovoj tehnologiji vrlo su veliki i sve glasniji. Problem leži i u činjenici da pogrešno primijenjena na spolnim stanicama ova tehnologija može imati loše posljedice na dotično dijete, ali i na njegove potomke. Ljudi su i prije bili izloženi ubojitim tehnologijama, ali su ih znali pametno primijeniti, pa će to vjerojatno biti i slučaj genomskim editiranjem”, govori stručnjak iz Rijeke.

Iako danas vlada široko rasprostranjen otpor spram modifikacije gena, to će se jednog dana promijeniti. Marko Kos podsjeća da je svim tehnologijama potrebno vrijeme da se nametnu na društvenom nivou, odnosni da probiju “zid nelagode”.

“Implementacija novih tehnologija praćena je skepsom i nelagodom koja dolazi s nepoznatim, no nakon tog perioda inkubacije, brzina širenja i integracije nove tehnologije eksponencijalno raste. Prema svemu sudeći, modifikacije će biti stvar svakodnevice, posebno one vezane uz zdravlje, estetiku i hranu”, kaže stručnjak sa Filozofskog fakulteta.

Naravno, tehnologija za prihvatanje uvijek mora imati pristupačnu cijenu, jer time omogućava svoju akumulaciju, reprodukciju i usavršavanje, dodaje Kos.

Izvor: Al Jazeera