Oglasi

Gdje su danas gorani, ferijalci, radioamateri...

Došao je rat sa svojim strahotama, a potom privatizacija sa svojim strahotama i sve što se smatra volonterizmom je postalo luksuz.
Nekada su radioamateri bili dio šire zajednice zaljubljenika u tehničke discipline organizovane kroz društva nazvana Narodna tehnikaAl Jazeera

Društvena angažiranost u postindustrijskom periodu trpi zbog razvoja komunikacionih tehnologija, društvenih mreža i sve češće individualizacije. Vratimo li se nekoliko decenija unazad i tome dodamo tadašnji društveni okvir, teško ćemo uporediti značaj i ulogu izviđača, ferijalaca, gorana, vatrogasaca, radioamatera... I svih onih koji se bore da ne dožive sudbinu nekadašnjih učesnika omladinskih radnih akcija. Akcenat se stavlja na dobrovoljnost i besplatan angažman.

Nekada su radioamateri bili dio šire zajednice zaljubljenika u tehničke discipline organizovane kroz društva nazvana Narodna tehnika. Do izražaja dolazili u kriznim situacijama, prirodnim katastrofama, te ratnom periodu sa snažnom humanitarnom ulogom. Današnjicu shvataju kao novi izazov, kojoj su prilagođeni.

„Radioamateri su pioniri u ovome što imamo. Većina stvari koja se danas koristi u komunikacijama, nastala je iz hobija. Radioamateri vole eksperimentisati, konstruisati  i testirati,  a poslije se to komercijalizuje od strane pojedinaca ili kompanija.  Društvene  mreže su samo dodatak našem hobiju i ne mogu nas ugroziti. Daju nam širinu u svemu, iako to više nije ono što je bilo prije 30-40 godina“, objašnjava Mesud Fazlagić, predsjednik Asocijacije radioamatera u Bosni i Hercegovini.

Sve manje akcija i pokreta gorana

Za pokrete gorana i njihove akcije pošumljavanja se sve manje čuje. Svoje mjesto su prepustili preduzećima ili udruženjima „opšte prakse“ iz nevladinog sektora. Postalo je izazov ih pronaći i na internetu.

„Nekadašnji Savez gorana je bilo udruženje koje se redovno finansiralo iz budžeta SR BiH i Grada Sarajeva, a vršila su se masovna pošumljavanja u saradnji sa odgovornim šumarijama. Danas je pošumljavanja sve manje. Udruženje se ne finansira iz budžeta, a interes mladih i posebno prosvjetnih radnika nije na zadovoljavajućem nivou. Poseban problem predstavlja nepostojanje federalnog zakona o šumama, već i dalje važe pojedinačni kantonalni, koji različito tretiraju pojedine oblasti, kao i ogromna površina koje je zagađena minsko-eksplozivnim sredstvima“, konstatuje Osman Delić, nekadašnji član Saveza gorana, a sada direktor Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo, otklanjajući mogućnosti kampanjskog uspjeha.

„U nevladinom sektoru je previše registrovanih nevladinih organizacija iz oblasti okoliša, koje valjda za jedan dan čiste planetu i za jedan dan zasade milion sadnica (!?) Nadam se da će u eri sve većih klimatskih promjena, društvo i pojedinci promijeniti navike i doprinijeti aktivnostima na pošumljavanju kao nekada, kada smo imali parolu 'od 7 pa do 77 - svi na pošumljavanje!'"

Pojašnjava da ova zemlja ima 4.000 licenciranih radioamatera, ali da djeluju kao udruženja građana bez državne podrške. Kritikuje školske programe, koji  tehničku kulturu svode na minimum, kroz izučavanje i finansiranje.

„Svjedoci smo da u Bosni i Hercegovini  bilo koja elementarna nepogoda  uzrokuje probleme u komunikacijama. Tada ne radi GSM, internet pristup je usporen ili onemogućen, javne službe su neuvezane u sistem, jer djeluju svaka za sebe.  Država jedva može misliti o sebi. Ostali su nebitni, pa tako i mladi radioamateri i ostali koji na volonterskoj ili bilo kojoj drugoj osnovi  unaprjeđuju sistem i društvo,  počinju odlaziti u svijet.  Bez obzira gdje ti mladi i pametni ljudi živjeli, oni će i dalje biti radioamateri, ali neće imati svoj lični pozivni znak sa prefiksom E7“, upozorava Fazlagić.

Crna Gora i Hrvatska

U Crnoj Gori je situacija drugačija.

„Zbog istorije i zbivanja na našim prostorima, radioamateri su i danas najviše prepoznatiljivi po 'humanitarnim vezama', kao neizostavni dio kriznih situacija usljed elementarnih nepogoda. U tom pogledu, država ima veliko razumijevanje i poštovanje, pa su u važećoj zakonskoj regulativi Crne Gore uvršteni kao jedna od specijalističkih službi sa kojima Direktorat za vanredne situacije, Ministarstvo odbrane i lokalne Službe zaštite i spašavanja imaju zaista dobru saradnju“, kaže Marko Tomašević, predsjednik Mreže za afirmaciju radioamaterskog pokreta u Crnoj Gori.

Naglašava da ih ima nešto više od 300 sa važećom dozvolom izdatom od strane domaće regulatorne agencije što je znatno manji broj u odnosu na prijeratni, pa čak i poslijeratni period.

„Upoređujući sa periodom od prije dvadesetak godina, kada se tražilo 'mjesto više' na kursevima za radioamatere, danas je teško oformiti čak i manju grupu novih polaznika, a oni obično dolaze iz redova izviđača, planinara, vatrogasaca...“, zaključuje Tomašević.

I u Hrvatskoj država pozitivno gleda na razvoj radiotehnike i radiokomunikacija, pogotovo na rad sa djecom i mladima.

„Hrvatski radioamaterski savez  danas ima oko 1.500 članova radioamatera koji su organizirani u 90 radioklubova, članica Saveza. Taj broj je mnogo manji nego što je bio prije devedesetih godina. Broj radioamaterki se mijenja, a isto tako i starosna struktura. Jedan dio članova koji se ranije prestao baviti radioamaterizmom zbog poslovnih i obiteljskih obaveza se ponovno vraća u organizaciju“, objašnjava Željko Pilat, predsjednik Hrvatskog radioamaterskog saveza.

U Hrvatskoj su radiokomunikacije na nacionalnom nivou dio osnovnoškolskog programa iz područja tehničke kulture. Osim što je važan rad s mladima, važno im je i cjeloživotno obrazovanje u području djelovanja i poticanju opštih društvenopriznatih vrijednosti.

Pozitivan pomak

Slično je i u Srbiji.

Zanemariv broj ferijalaca

Pod motom „Upoznaj domovinu da bi je više volio“ i danas djeluju ferijalci. Organizuju edukativne izlete i rade na edukaciji, razvoju kreativnosti, mobilnosti mladih, te organizovanog odmora djece i omladine.

„Ferijalni savez Sarajeva okuplja veliki broj volontera, mladih ljudi, kroz organizovanje edukativnih izleta za učenike osnovnih i srednjih škola i imamo nekoliko hiljada članova. Međutim, u poređenju sa prijeratnim periodom, kada se broj članova mjerio u desetinama hiljada, sadašnji broj je zanemariv. Treba ipak imati na umu da je Ferijalni savez bio jedna od četiri-pet glavnih omladinskih organizacija u bivšoj Jugoslaviji i da gotovo nema mladog čovjeka iz tog perioda koji nije koristio usluge ferijalnog saveza, a samim tim bio i njegov član“, stava je Vanja Muhović, sekretar Ferijalnog saveza Sarajevo.

„Danas ima manje radioamatera nego pre raspada SFRJ, pre svega zbog stagnacije klubova, a zatim radi načina i tempa života i napretka tehnologije koja mladima čini manje privlačnim radioamaterske komunikacije, bar na prvi pogled. U celoj Srbiji ima oko 3.500 licenciranih radioamatera, od kojih je približno jedna trećina učlanjena u Savez radioamatera Srbije“, kaže sekretar Saveza Vaso Nastasić, navodeći da se država i društvo njih sjete samo u vanrednih situacijama, pa nakon njihovog redovnog odziva akcijama dobijaju tapšanje po ramenima. Pa ipak, sistem i ovdje djeluje.

„Primetan je pozitivan pomak. U nekim lokalnim zajednicama, radioamateri su dobili pažnju i podršku za svoj rad, ali je to još uvek sporadično i lokalnog karaktera. Dobro je što su nedavno usvojena zakonska rešenja koja u nekoj meri prepoznaju radioamatere kao značajnu delatnost i predviđaju sistemsku podršku za njih. Videćemo u narednom periodu kako će se to realizovati“, zaključuje Nastasić.

Izviđači u regiji su zabilježili najznačajniji pad broja članova. U Hrvatskoj se izviđače koriste za razne volonterske akcije. Od humanitarnog rada do pošumljavanja na saniranim požarištima Dalmacije.

„Savez izviđača Hrvatske danas broji oko 3.500 članova. U usporedbi s prijeratnim razdobljem, to je dosta manje, jer je 80ih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj bilo oko 40.000. No, broj  konstantno raste, te se zadnjih dvije godine osnivaju i nove udruge u gradovima u kojima izviđači dugo nisu djelovali.  Možemo reći da je danas djeci i mladima ponuđeno puno više sadržaja nego u prijašnjim vremenima, ali je danas i puno manji broj ljudi koji mogu (ili žele) volontirati“, poručuje Dan Špicer iz Saveza izviđača Hrvatske.

Sve manje volonterizma

U bh. entitetu Republika Srpska je Savez izviđača jedna od mnogobrojnijih omladinskih organizacija i jedan od osnivača Omladinskog foruma, krovnog tijela svih omladinskih organizacija. Iako registrovana kao nevladina organizacija, usko sarađuje sa Ministarstvom sporta i omladine u entitetskoj vladi i saradnju ocjenjuje uspješnom. Međutim, masovnost nije nekadašnja.

„Na kraju prošle godine smo imali 688 članova. Problem je u tome što mladi kada završe školu i zaposle se, moraju odustati. Ne mogu učestvovati u akcijama. Nema više, kao nekada, slobodnih dana i beneficija za takve aktivnosti. I u samom rukovodstvu se kadar osipa. To mogu raditi samo oni koji su finansijski dovoljno nezavisni i oni koji rade po školama, pa imaju vremena na raspustima. Volonterizma je sve manje“, žali se Nobojša Ratković, načelnik Saveza izviđača RS-a.   

Zaključke ovakvog stanja u društvima regije daje psiholog i analitičar Srđan Puhalo:

„Mi smo raskrstili sa socijalizmom i svime što on nosi još prije devedesetih. Došao je rat sa svojim strahotama, a potom privatizacija sa svojim strahotama. Ostalo je najgore od kapitalizma i sve što se smatra volonterizmom je postalo luksuz. Nema više sistema koji podupire kolektivizam, ako nije uskonacionalni. Sada je sve dohodovni individualizam i to poprilično surov-meni i mojima.“

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.