Gdje je crvena linija za Dodika?

Specijalna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske obilježena je novim performansom Milorada Dodika i porukom: „Goodbye BiH, welcome RSexit“ a što je bio samo nastavak prethodno izrečene prijetnje: “Ako se ne dogovorimo, od proljeća sljedeće godine više neće biti BiH. Ni Amerika nas neće zaustaviti.” I sve povodom odluke Ustavnog suda BiH da je jedan član Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS – neustavan.

Dilemu da li je ovo još jedan njegov performans ili ozbiljna kriza možda bi razriješile informacije o tome kakve veze sa ovom krizom ima posjeta Dragana Čovića Rusiji, naknadni sastanak Čovića i Dodika u Istočnom Sarajevu te o instrukcijama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića prilikom posljednjeg Dodikovog boravka u Beogradu.

Opozicija veći kritičar od stranaca

Na Dodikovo političko nasilje nad državom uticajni međunarodni činioci i dalje reagiraju mlako. Ambasada SAD-a i OHR su ponovili da je „Ustavni sud konačni autoritet koji određuje šta Ustav BiH propisuje, a šta ne propisuje.“

I dok iz Federacije BiH člana Predsjedništva BiH iz RS-a optužuju za „državni udar podrivanjem Ustavnog suda i institucija“, sam Dodik iznosi gotovo iste optužbe: „Mislim da je nepotrebno ponavljati kako se urušava suverenitet RS-a, kako se nameće izigravanje Ustava, kako se prave floskule, kako nam vrijeđaju inteligenciju kada donose odluku o imovini. Ovaj put je Ustavni sud otišao dalje time što je odlučujući o ustavnosti jednog zakona ili jednog člana sebi dao za pravo da kvalifikuje titulara i donosi odluku  prebacujući imovinu na BiH kojoj to ne pripada.“

Pa iako je primorao opoziciju na jedinstvo o ovom pitanju, ponovo je trpio optužbe za „politički avanturizam“ i „provociranje stranaca da raspakuju Ustav i pokrenu Dejton 2“, da „opet stiče jeftine poene pred izbore prizivanjem referenduma“ itd. ali i vrlo racionalne kritike. Branislav Borenović (PDP) je upitao: „Kako odgovoriti na odluku Ustavnog suda, jer je ona donesena i obavezujuća?“ Nekoliko poslanika NSRS je isticalo preuranjenost sjednice jer odluka nije još ni napisana i zvanično objavljena pa NSRS raspravlja na temelju saopštenja. Bilo je vidno nepovjerenje u Dodika i njegovo euforično traženje podrške baš zbog prethodne sjednice kada je poslanicima NSRS-a dostavio nepotpun tekst „Programa reformi BiH“. Većina zastupnika u zaključcima nije vidjela nikakvo rješenje problema.

Anatomija zaključaka NSRS

1. NSRS potvrđuje privrženost RS Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH, posebno izvornom tekstu Ustava BiH kao Aneksa IV;

Ovaj zaključak definiran je tako da se istakne poruka – ništa manje, ni više od izvornog teksta dejtonskog Ustava. Tu je sakrivena i aluzija da se ne priznaju nikakve kasnije dogradnje Ustava i legislativa na državnom nivou, što bi moglo biti predmet budućih osporavanja.

2. NSRS obavezuje predstavnike RS u institucijama BiH da predlože PSBiH usvajanje zakona o prestanku mandata stranih sudija i izboru domaćih sudija u Ustavnom sudu BiH;

Autori zaključka ovdje su uvažili poruku iz saopštenja zemalja Kvinte izdatog nakon što je Dodik najavio blokadu odlučivanja u kojem se kaže da „…razgovor o takvim mogućnostima  između političkih stranaka u Parlamentu, putem kompromisa i dijaloga, je najbolji način da se ojača vladavina prava i da se zemlja dovede do stadija u kojem više, zahvaljujući postojanju neovisnog pravosuđa i jasne podjele vlasti, neće biti potrebna međunarodna supervizija.” Ovaj zaključak je i suština aktuelne destruktivne ofanzive SNSD-a.

3. NSRS zadužuje Vladu RS da nastavi ranije započete pregovore s Vladom FBiH s ciljem definiranja granične linije između RS i FBiH, a u skladu s Aneksom 2 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH;

Rad na Aneksu 2 je od posebnog značaja za separatističke tendencije RS-a iz prostog razloga što je to ustavni prostor u kojem lideri manjeg entiteta nastoje uz pristanak FBiH doći do jednog od bitnih atributa državnosti – utvrđene granice. Njihov problem je što se u Članu 2 Aneksa kaže da „strane mogu prilagoditi međuentitetsku liniju razgraničenja samo uz uzajamni pristanak“. No, i bez toga Valentin Inzko je i prije završetka sjednice izjavio: „Međuentitetska linija nije nikakva granica, nego linija kao što u Hrvatskoj imamo liniju među županijama, kao i pokrajine u Njemačkoj. Ali sve je to Bosna i Hercegovina, koja vuče svoj teritorijalni suverenitet.“

Blokada – jedina konkretna prijetnja

4. NSRS obavezuje predstavnike RS u institucijama BIH da obustave donošenje bilo kakvih odluka u organima BiH do usvajanja zakona o prestanku mandata stranih sudija i izboru domaćih sudija u Ustavnom sudu BiH i njegovog stupanja na snagu;

Ovo je najznačajniji i najopasniji zaključak, jer jedini proizvodi značajnu štetu, posebno bude li „blokada odlučivanja“ prakticirana i u Vijeću ministara BiH, pojedinačnim ministarstvima, komisijama i drugim tijelima gdje se donose različite operativne odluke. Ovo predstavlja najozbiljniji instrument ucjenjivanja i podrivanja državnih institucija.

5. NSRS naglašava da je Republika Srpska strana potpisnica svih aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, samim tim i Aneksa IV koji je Ustav BiH;

Iz ovog zaključka ponovo se crpi legalitet i pravo zastupnika u RS-u (kao „strane potpisnice“) da raspravlja o Ustavu BiH. Naravno to čini na pogrešnom, entitetskom nivou, jer se o državnom Ustavu može raspravljati isključivo u Parlamentu BiH.

6. NSRS potvrđuje da su visoki predstavnici i Ustavni sud BiH kršili Dejtonski sporazum i Ustav BiH i na taj način izmijenili politički sistem suprotno Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH, a koji je ugovor međunarodnog karaktera;

7. NSRS obavezuje sve institucije RS da ne prihvataju i ne provode bilo kakve buduće antidejtonske i nedemokratske odluke visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH;

Zaključci 6 i 7 su još jednom ponovljene optužbe Milorada Dodika na račun OHR-a i svih dosadašnjih Visokih predstavnika s tim što sada artikulirane kao skupštinski zaključak dobijaju prividnu formalizaciju i zvaničnu „težinu“. Osim toga, ovdje je značajna i instrukcija institucijama RS „da ne prihvataju i ne provode“ buduće odluke OHR-a, ako su antidejtonske. Dakle, ostavlja se nivou RS-a da procjenjuje kakve su odluke OHR-a, što je samo po sebi antidejtonski. Radi se o direktnom udaru na autoritet OHR-a i laganom izvlačenju RS-a iz njegovih ingerencija, a čime će se morati pozabaviti upravo OHR i Valentin Inzko lično.

8. NSRS traži da predstavnici RS u institucijama BiH obavijeste NSRS o provođenju ovih zaključaka u roku od 60 dana.

Posljednji zaključak isforsirale su opozicione partije očekujući da, kao i dosad, Dodik neće provesti ništa od izglasanog, tako da su sebi unaprijed osigurali priliku da Dodika za dva mjeseca napadnu, ako i ovaj dokument ostane mrtvo slovo na papiru.

Faktori na potezu

Naravno, strani faktori reagiraju na najjači podražaj, a to je prijetnja otcjepljenjem što sadrži i rizik oružanog konflikta. Visoki predstavnik Valentin Inzko na taj dio Dodikovog napada na Ustav i poredak BiH reagirao je još tokom trajanja skupštine. „Otcjepljenje bi bilo prekoračenje crvene linije“, rekao je Inzko.

Vrlo je moguće da će saopštenja ambasada zemalja Kvinte, pojedinačna ili usaglašeno, biti na istom fonu. Ne treba očekivati mnogo više od diplomatskog pozivanja Dodika na red. Očekivana reakcija iz OHR-a, uz podršku Kvinte, bila bi da Inzko poništi Zaključke NSRS ako budu objavljeni u Službenom listu RS.

Iz NATO-a je objavljena izjava da: „Štab u Sarajevu pomaže reformi odbrambenih i sigurnosnih struktura u BiH. Ostajemo predani napretku BiH u reformama koje je odabrala, a institucije Bosne i Hercegovine trebaju se baviti pitanjima krize“.

S druge strane, za očekivati je da Dodik dobije diskretnu podršku Ruske ambasade. Međutim, ono što je bitno odvijaće se na nivou tajne i tihe diplomatije.

Dodikov potez je dosad najozbiljniji atak na državni sistem, jer je napao najvišu instituciju – Ustavni sud, osporio autoritet OHR-a i zaključcima NSRS naložio nepoštivanje OHR-a, otvoreno blokira rad državnih institucija, a prijeti i blokadom pravosuđa. Sve su to namjerna i svjesna kršenja Dejtonskog sporazuma, Ustava BiH i niza zakona. Po tome je Milorad Dodik ispunio sve uvjete da bude uhapšen zbog protivustavnog, antidržavnog i prevratničkog djelovanja. Ranijih godina za ovakve prekršaje odavno bi trpio oštre sankcije temeljene na „bonskim ovlastima“ OHR-a, ali sada Dodik još iskušava nivo tolerancije (ili nesposobnosti) zapadnih sila.

Što za njih predstavlja „crvenu liniju“ preko koje neće pustiti Dodika? Konkretnija prijetnja oružanim konfliktom ili neki incident? U svakom slučaju neke poteze je moguće očekivati: stavljanje na crne liste još nekih zemalja, ekonomske pritiske na RS, političke pritiske na Aleksandra Vučića.

Ali, šta god da se poduzme to neće još zadugo otkloniti osnovni problem BiH – problematične odnose Banja Luke i Beograda. Dok Dodik najavljuje da je „samostalnost RS prvi korak, a onda ćemo tražiti načine za državnu zajednicu sa Srbijom“, Vučić se od toga ne ograđuje, a formalno „priznaje suverenitet dejtonske BiH.“ Najnoviji napad na institucije BiH Vučić čak otvoreno podržava smatrajući da je „Milorad Dodik bio apsolutno u pravu kada je rekao da najnovija odluka Ustavnog suda BiH u vezi s poljoprivrednim zemljištem u Republici Srpskoj nije fer.“ Dakle, suština svih problema odavno je u tome pa ako međunarodni faktori zaista žele efikasno djelovati, posljednji je trenutak da se počnu baviti suštinom problema.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera