Gaza nije na pragu rata, Gaza je pod opsadom
Pod uticajem sredine iz koje je potekao i odrastanja na teritoriji pod opsadom, politički analitičar i ekspert za Bliski istok, Hadi Abdalhadi Alijla 2007. godine svoju profesionalnu orijentaciju inženjera informacionih tehnologija prekida odlaskom iz Pojasa Gaze, da bi svoj životni poziv kanalisao u pravcu društvenih nauka.
Danas, sa doktoratom iz oblasti političkih nauka, Alijla je gostujući predavač na mnogim univerzitetima širom svijeta, kao i nekolicine u BiH, a zvanično je na funkciji direktora Instituta za bliskoistočna istraživanja u Kanadi (IMESC).
Za Al Jazeeru je govorio sa aspekta ličnog iskustva borbe za golu egzistenciju na okupiranoj teritoriji Pojasa Gaze i globalno priznatog političkog eksperta.
Luksuz djetinjstva
- Možete li opisati kako je odrastati na mjestu koje je širom svijeta poznato kao lokalitet stalnog konflikta?
„Kao jedno od dvanaestoro djece u porodici nisam baš imao taj luksuz djetinjstva. Od rane životne dobi, djeca u Gazi znaju za ograničenja i odgovornosti koje nameće okruženje. Moj otac koji je radio kao administrativni činovnik u lokalnoj upravi uvijek nas je savjetovao da se pri svakom susretu sa naoružanim ljudima pravimo da nas nešto boli kako nas ne bi ispitivali i zadržavali. Prvo neugodno iskustvo sa izraelskim vojnicima sam imao u petoj godini života, a sa deset godina sam već saznao šta je smrt, kada je bliski prijatelj moje porodice likvidiran iz političkih razloga. Politička svijest i potreba za zrelim odlukama je nešto što svi stanovnici okupirane teritorije moraju imati. Radna obaveza je prva i osnovna stvar koja ubrzava odrastanje, i naravno, potreba za obrazovanjem, jer obrazovani ljudi su pokretačka sila društva“.
- U Vašoj biografiji se spominju različiti opsezi obrazovanja, od matematike, informacionih tehnologija, do doktorata iz političkih nauka, da li interdisciplinarnost ima veze sa prostorom odakle dolazite ili je riječ o spletu okolnosti?
„Obrazovanje je najjače oružje koje Palestinci imaju, ali kulturološki smo ograničeni na izbor doktora medicine i inženjera. S obzirom da loše podnosim krvave prizore, odlučio sam se za studij informacionih tehnologija… ali moje srce je uvijek bilo bliže društvenim naukama. Bio sam iskren prema sebi i rekao sam da sam kao sistemski inženjer beskoristan svojoj zemlji, tako da sam 2007. godine bio primljen na magistarski studij u Italiji. Taj izbor me je koštao doma, više od 11 godina nisam vidio svoju porodicu ali nastojim da tu žrtvu kompenziram kroz svoje naučno istraživačke radove. Naravno, interdisciplinarni pristup je obogoaćujući faktor koji uvijek mogu iskoristiti“.
Šta izraelska okupacija znači?
- Biti udaljen samo tri sata vožnje od roditelja i porodice ali ne možeš ih posjetiti.
- Da ti zbog nacionalne pripadnosti bude zabranjen ulaz u rodni grad.
- Da na Facebook objavi najboljih studenata iz Pojasa Gaze otkriješ slike svojih nećaka koje nikada ranije nisi vidio i koji te ne bi prepoznali.
- Da možeš vidjeti svoj dom iz aviona, ali da ga ne smiješ posjetiti.
- Da na svakom aerodromu u arapskom svijetu moraš proći kroz dodatne kontrole i ispitivanja zato što si „iz Pojasa Gaze“.
- Da čežnju i suze svojih roditelja vidiš preko Skypea, bez mogućnosti obećanja da ćeš doći da ih vidiš.
- Da preko Skypea vidiš svoju sobu i knjige koji si čitao kao mlađi.
- Da ne možeš doći na vjenčanja svoje braće, sestara… nećaka.
- Da zbog nestanka struje danima čekaš kako bi kontaktirao porodicu preko Skypea ili Facebooka.
- Da ne možeš sa ocem ići u džamiju tokom Ramazana, što si činio čitavo djetinjstvo.
- Da ne možeš posjetiti mamu u bolnici iako je dugo bolesna.
- Da u strahu pomisliš na svoju porodicu svaki put kada bomba pogodi Gazu.
- Da vidiš kako ti ubijaju prijatelje i sugrađane a ti ne možeš ništa učiniti.
- Da se osjećaš već pokopanim toliko puta;
- Da zaboraviš da si ljudsko biće.
- Da se osjećaš ružnim i paćenikom.
I lista se nastavlja u nedogled.
Izraelska okupacija znači…
Pedeset godina okupacije, nejednakosti, nehumanosti, aparthejda i nepravde na Zapadnoj obali, Jerusalemu i Gazi.
Rješenje ‘jedne države’
- Kako doživljavate političku strategiju Hamasa na okupiranoj teritoriji, da li ovaj pokret može izdejstvovati svjetliju budućnost Palestinaca.
„Palestinski politički pokreti su inicirali moju ljubav prema politici i doveli su me ovdje gdje sam danas, ali konkretno za Hamas koji većina svijeta ne priznaje kao politički pokret, ne mogu reći da narod Palestine vodi u progres. Oni su politički nezreli i nemaju strategije za veće poduhvate. Zbog užasa koji je mom narodu svakodnevnica, rekao bih da je budućnost Palestinaca očiglednija u konceptu „jedne države“, zvala se ona Izrael, Palestina ili Izrastina“.
- UN-ov izaslanik za Bliski istok Nikolaj Mladenov je posljednje sukobe Hamasa i Izraela u Pojasu Gaze okarkaterisao kao indikator „bliženja ratu”, možete li prokomentarisati tu izjavu?
„Rat u Gazi je za sada nemoguć scenario, jer da bi imali rat potrebna je doza proporcije između sukobljenih strana. U ovom slučaju imamo Izrael kao nuklearnu silu i Palestince koji goloruki mogu samo pljeskati dlanovima u nadi da će prepasti svog neprijatelja. Narod u Gazi je pod stalnim pritiskom i ovi sve učestaliji izlivi nasilja su samo blaža forma gnijeva koji je prisutan zbog nepravde koju Izrael sprovodi u blokadi Pojasa Gaze“.
- U Bosnu i Hercegovinu ste stigli kao univerzitetski predavač sa švedskim pasošem, i u pitanju je već čitav niz posjeta, koji je povod Vašeg interesovanja za ovaj prostor?
„Inače veoma često putujem u svojstvu gostujućeg predavača širom svijeta, tako da sam i u BiH također angažiran na isti način. Činjenica koja me je privukla na prostor ove zemlje je potreba da arapskom svijetu i širem auditorijumu predočim kompleksnost političkih odnosa koji vladaju na ovako malom prostoru, ali i specifičnost odnosa Bosne i Hercegovine i Palestine kao države. Sproveo sam studiju, i naučno-istraživački rad je u završnoj fazi, ubrzo će biti dostupan na više svjetskih jezika“.
Izvor: Al Jazeera