#FreeAJStaff: Pravna travestija se nastavlja

Nevolja u kojoj su se novinari Al Jazeere našli duboko je ukorijenjena u egipatsku krizu, piše autor

Piše: Omar Ashour

„Šokirani“, „zgroženi“ i „užasnuti“ su prave riječi koje opisuju međunarodne reakcije –  pa i neke lokalne – na drugo izricanje kazne novinarima Al Jazeere i njihovim kolegama na sudu u Kairu u subotu.

„Današanja presuda…šalje poruku da novinari mogu biti zatvoreni samo zato što rade svoj posao, zato što govore istinu i izvještavaju o događajima. Šalje i opasnu poruku da u Egiptu postoje suci koji će dozvoliti da njihovi sudovi postanu instrumenti političke represije i propagande.“

To su bile riječi zastupnice Mohameda Fahmyja, Amal Clooney.

Dodatno uznemirava činjenica da su njene riječi eufemizam. Odbor za zaštitu novinara je u junu 2015. izdao izvještaj u kojem je zaključeno da su novinari u Egiptu zatvoreni najduže.

U februaru je Euromediteranski monitor za ljudska prava objavio pismo u kojem su izlistana imena 101 zatvorenog novinara, nakon dopunjenog izvještaja u augustu 2015. pod naslovom „Bavljenje novinarstvom u Egiptu rizičan je posao“.

Nevolja u kojoj su se novinari Al Jazeere našli duboko je ukorijenjena u egipatsku krizu.

Pažljivo odabrani suci

Režim koji vlada nakon jula 2013. odlikuje se ratobornom grabežljivom prirodom. Ovakav režim zaista jeste suzio prostor za bilo kakvu alternativnu priču ili nezavisno izvještavanje, čak i u usporedbi sa Mubarakom kada je bio na vrhuncu moći.

Ukoliko novinari ne prate „zvaničnu“ priču (tj. izjave vojske i njihovih štićenika), mogu biti podvrgnuti pravnim posljedicama.
Ovo nije ništa novo pod nedavno ratificiranim zakonom „protiv terorizma“ koji je stupio na snagu.

Takav je izbor politike nakon jula 2013. godine, i provodi se sistematski i nekažnjivo putem različitih alata i institucija, posebno tokom i nakon masakra na trgu Rabia al-Adawiya u augustu 2013. godine.

Sudstvo je uistinu jedan od instrumenata: posebno suci iz tzv. „antiterorističkih sudskih krugova“ koji su sudili novinarima Al Jazeere kao i brojnim drugim optuženicima.

Ti si suci pažljivo odabrani.

Mnogi od njih su ranije radili u državnoj sigurnosnoj službi ili drugim policijskim odjelima. Drugi su u sudskim krugovima poznati kao „sokolovi“.

Takvi suci imaju veoma snažne političke sklonosti, a u njihovoj srži i veoma negativan doživljaj ustanka iz januara 2011. Shodno tome, ovim sucima nisu potrebne političke direktive od vladajuće izvršne vlasti.

Oni postupaju po vlastitom nahođenju u pogledu poduzimanja represivnih mjera nad bilo kim koga smatraju kritičarom „statusa quo“.

Sudac Hassan Farid koji je sudio na novinarima Al Jazeere, naprimjer, osudio je brojne aktiviste ljevičare koji su podržavali januarsku revoluciju iz 2011. (kao što je Ala Abdel Fattah), aktiviste pokreta Muslimanska braća koji su se protivili državnom udaru i podržali revoluciju, kao i optuženike za koje se sumnja da su članovi naoružanih islamističkih organizacija.

To se desilo iako je u velikom broju ovih slučajeva jedini pravni dokaz pisani izvještaj nižerangiranog činovnika iz odjela nacionalne sigurnosti.

No to ne znači kraj pravnog procesa za novinare Al Jazeere.

Druga šansa

Postoji druga i konačna šansa da se uloži žalba najvišem egipatskom žalbenom tijelu, Kasacionom sudu. Međutim, ni ovaj sud nije imun na iste strukturalne probleme, kao ni na lične sklonosti i hirove sudaca.

Politički gledano, dio krize i njenih posljedica po novinare do sada je da postoji samo zanemariva cijena nekontrolisane represije.

Ukoliko politički režim može ubiti više od hiljadu demonstranata za manje od deset sati – uživo, pred međunarodnim medijima – i proći nekažnjeno, sigurno može bez brige krivično goniti novinare koji su izvještavali o kršenjima pravila.

Prema tome, ukoliko se nekažnjivost nastavi, nastavit će se i represija za koju neće odgovarati, bar kratkoročno.

Ovo treba razumjeti kao proračunati izbor politike, zasnovan na trenutnom lokalnom i međunarodnom okruženju, a ne kao iznenadni aranžman za specifičnu situaciju.

Znam. Plašim se da to još više uznemirava.

Peter Greste, Mohamed Fahmy, i Baher Mohamed postali su svima poznata imena. Bez obzira na budući razvoj događaja, oni će uvijek simbolizirati nezavisno novinarstvo suočeno sa ogromnom nepravdom.

Ali u tako represivnom kontekstu, međunarodni mediji ne bi smjeli zaboraviti ostale žrtve.

Dok su televizijske kamere progonile Amal Clooney, Fahmyjevu zastupnicu i suprugu holivudskog glumca George Clooneyja, Shadi Ibrahim student „optuženik“, čekao je svoju sudbinu.

S njim nije bio niko, imao je samo Kur'an u ruci. Ova bolna slika je podsjetnik na brojne žrtve koje su međunarodni mediji zaboravili.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera