Franjevci čuvaju 16.000 godina historije u Bosni i Hercegovini

Foto: Al Jazeera/Haris Kustura

Piše: Vedrana Maglajlija

Nije rijetko da zemljoradnik na području Hercegovine slomi plug orući njivu, jer “zapne” za neolitsku keramiku staru više od 7.000 godina, ili da slučajno na svojoj zemlji pronađe srpove koje je tu ostavio rimski trgovac prije nekoliko stoljeća. Ili da franjevci, želeći nasuti zemlju ispred svoje crkve, u njoj oktriju unikatni prsten s kamenom u kojem je urezan lik pana iz grčke mitologije.

Takvo arheološko blago najčešće na kraju bude izloženo u najstarijem muzeju u Bosni i Hercegovini, otvorenom i prije Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u franjevačkom samostanu na Humcu kod Ljubuškog, čiji je dio i najstarija samostanska crkva u ovoj zemlji.

Hercegovački franjevci tako čuvaju 16.000 godina historije, predmete koji svjedoče o dugoj prisutnosti čovjeka na tom području, ali i više od 28.000 vrijednih knjiga te djela poznatih umjetnika, kao što su Ivan Meštrović, Ivan Rendić i Gabrijel Jurkić.

Od ogrlice stare 14.000 godina, pronađene u blizini Stoca, ilirske ratničke opreme iz 8. stoljeća prije nove ere, hirurškog pribora kojeg su koristili Rimljani, novca iz raznih era, viteških mačeva iz srednjeg vijeka, pa do Humačke ploče, najstarijeg srednjovjekovnog natpisa u Bosni i Hercegovini, pisanog na bosančici, i prvog prevoda Homerove Odiseje sa grčkog na latinski jezik.

“Sve je započeo fra Anđeo Nuić 1884. godine, koji je donio prve vijesti o arheološkim lokalitetima u Hercegovini. Otkrio je i iskopao centar rimskog grada u današnjem Tomislavgradu, zbog čega je dobio odlikovanje Zemaljske vlade. Može se reći da je on začetnik arheologije i muzeologije u Bosni i Hercegovini”, objašnjava za Al Jazeeru fra Milan Jukić, kustos muzeja, dok pokazuje bogatu arheološku postavku, naglašavajući da je Ljubuški, zapravo, najbogatija općina rimskim spomenicima u Bosni i Hercegovini.

Od bosančice do bosanskih vladara

To nije toliko nevjerovatno, budući da se tu nalazio rimski vojni logor iz 1. stoljeća prije nove ere te nekoliko rimskih veteranskih naselja gdje su dolazili isluženi vojnici, dok su neki namjerno tu naseljavani kako bi osiguravali rimsku cestu, koja je išla preko Čapljine i Stoca sve do Grčke.

“Nešto poput današnje autoceste. A u dolini Neretve je bila i luka Narona, koju su Rimljani zauzeli i dali joj još veći značaj, to je bio drugi grad, odmah iza Salone, današnjeg Solina, po veličini, zato ovaj kraj ima toliko spomenika”, dodaje fra Jukić.

Upravo na ostacima rimskih građevina nalazio se i samostanski vinski podrum koji je pretvoren u ovaj muzej.

U njemu se čuva i jedan od najvažnijih spomenika u Bosni i Hercegovini – Humačka ploča, nastala u 11. stoljeću, pisana ranim oblikom bosančice.

“U Hercegovini ima nekoliko takvih spomenika, ali nijedan ovako koncentrirano pisan. Ovo je oltarna ploča i čita se u smjeru kazaljke na satu, a mi, kada idemo na zavjetno hodanje, idemo u smjeru kazaljke. To je najstariji ćirilsko-glagoljski natpis i govori kako se ćirilca razvila pod utjecajem glagoljice, zato imamo oblik slova koji nema nigdje drugo, samo kod nas”, pokazuje fra Jukić.

Fra Milan Jukić ispred franjevačkog samostana na Humcu Foto: Al Jazeera/Haris Kustura

“Fra Duje Ostojić nabavio je negdje Marka Marulića, knjigu iz 1545. godine, tiskanu u Parizu, pisanu za visoku klasu, i svega četiri postoje na svijetu. Fra Duje je slovio među fratrima kao netko tko je nezasitan, mislili su da je rastrošan, a on je kupovao knjige. Kada je kupio Maraulića, koji je tada bio jedan od najpopularnijih u Europi, unutra je napisao: ‘Kupio sam ga za toliko i toliko novčića za svoje uživanje'”, prepričava kroz smijeh.

Obilazak završavamo u najstarijoj samostanskoj crkvi u Bosni i Hercegovini, izgrađenoj 1869. godine, u kojoj se nalaze i vrijedni barokni oltari iz 17. i 18. stoljeća, dok grupe novih turista pristižu kako bi vidjeli bogatstvo koje čuvaju hercegovački franjevci.

Izvor: Al Jazeera