Francuz koji želi bh. državljanstvo

'Pronašao sam fantastičnu ženu, koju veoma volim. Zajedno smo počeli stvarati muziku – ja gitarom, a ona glasom' (Ustupljeno Al Jazeeri)

Iako razumije mnoge mlade koji žele napustiti Bosnu i Hercegovinu zbog “općeg haosa i neurotičnog sistema, koji im siromaši duše”, mladi Hector Morić četiri godine živi u toj balkanskoj državi, uči jezik, svira, stvara bašte i pokazuje da se u Bosni i Hercegovini ipak može lijepo živjeti.

Rođen je prije 30 godina u Parizu, sin je poznatog bh. kipara Mirze Morića, a u francuskoj prijestonici proveo je većinu života. No, nešto mu nije dalo mira, a to je sevdalinka i drugi elementi bh. kulture i tradicije koje njeguje njegov otac iako je više od četiri decenije u “gradu svjetlosti”.

Krajem prošlog mjeseca Vlada bh. entiteta Federacija BiH pokrenula je proceduru prijema u državljanstvo ovog mladog Francuza bh. korijena.

Morićevo umjetničko viđenje čaršije

“Moji roditelji upoznali su se u Parizu nakon što je moj otac otišao iz Bosne i Hercegovine kako bi otkrio evropsku kulturu i umjetnost. Otad su skupa i žive tamo”, počinje Morić svoju priču za Al Jazeeru.

“Iako je moj otac u Francuskoj više od 40 godina, ostao je veoma bosanski nastrojen i uvijek govori o toj državi. Kod kuće uvijek slušamo sevdah. Zbog svega toga postao sam znatiželjan i poželio doći i živjeti kulturu ove države, koja je jednim dijelom i moja.”

Snažno mjesto

Naš sagovornik ističe da je Bosnu i Hercegovinu uvijek gledao kroz očevu umjetnost, koja “predstavlja Bosnu istovremeno i na veoma idiličan i veoma težak način”.

“Morao sam doći kako bih sve to vidio vlastitim očima, a čak i da sam dolazio i boravio ovdje ranije, to nije isto kao život u Bosni i Hercegovini i susret s tako snažnim mjestom.”

“Bio sam i frustriran što ne mogu govoriti jezikom mog oca, pa sam sebi rekao da je najbolje da odem tamo. Nakon četiri godine mogu govoriti bosanskim jezikom, ali je definitivno najteži od četiri koja govorim. Još imam mnogo posla na tom polju”, ističe on.

Sačuvati blaga bh. prirode

Morić se inače bavi pejzažnom arhitekturom. Ističe da je njegov talent crtanje i planiranje bašti, parkova, trgova,…

“Također, volim rukama stvarati bašte, pomjerati kamenje, saditi biljke, kreirati… Potreban mi je kontakt sa zemljom. Kada to radim, jednostavno se dobro osjećam, to mi je terapija. Pretvaram mjesto kako bi ono imalo neki smjer, osjećaj, kontrast, boje… To je ono što zaista volim raditi.”

Ističe vezu s onime čime se bavi njegov otac.

“Za mene je umjetnost kreiranja bašti jednaka kao kiparstvo. Inspiraciju za sve to definitivno sam našao u radionici mog oca. No, u odnosu na njega, odabrao sam druge materijale i sredstva. Okoliš je nešto živo i svi to trebamo poštovati, živjeti u njemu i od njega.”

“Bosanski krajolik veoma me nadahnjuje. U drugim dijelovima Evrope nisam nigdje vidio takve različitosti. Mora se uložiti mnogo rada da se ovo blago ne bi uništilo. Nažalost, to nije jednostavno ovdje raditi, nije ljudima prioritet, ali će sigurno biti! Već postoje neki hrabri ljudi koji se trude i pokušavaju.”

Morić radi na promociji svoje profesije u Bosni i Hercegovini i upoznaje mlade s njenim potencijalima, a ujedno pravi i ekipu mladih, marljivih i kreativnih ljudi koji će mu pomoći u tome.

“Marljivo radim na promociji i samom življenju svoje profesije ovdje. Ako to omogući nekim mladima da ispune svoje inicijative i žive od toga, bit će mi veoma drago.”

Iz Pariza je do Sarajeva došao autostopom. Sarajlije (a i njihovi gosti) mogli bi ga se sjetiti iz vremena kad je kod katedrale svirao gitaru i izvodio pjesme iz raznih dijelova svijeta. Poslije je upoznao i svoju “životnu drugaricu”.

“Tokom protekle četiri godine stvorio sam život u Bosni i Hercegovini, dobro mi je – zapravo volim što sam tu. Pronašao sam fantastičnu ženu, koju veoma volim. Zajedno smo počeli stvarati muziku – ja gitarom, a ona glasom. Svirali smo na raznim mjestima u Bosni. Svoj program nazivamo ‘repertoar putovanja’ jer izvodimo pjesme iz Kolumbije, s Kube, iz Rusije, Španije, Francuske, Meksika… Veoma smo sretni zajedno”, kaže nam.

Poseban odnos sa Sarajlijama

Posebne riječi ima za stanovnike bh. prijestonice, s kojima je razvio poseban odnos.

“Ljude koje sam upoznao ovdje i koji su mi postali prijatelji fantastični su. Nakon svega što su preživjeli veoma su jaki, imaju posebnu želju i volju za životom. Oni su jedan od razloga zašto sam i ostao ovdje.”

Kad neki čuju njegovu životnu priču, želju da ostane u Bosni i Hercegovini i stvara lijepe stvari svuda oko nas, pomisle da je naivan, da ne razumije situaciju u državi, naročito uz trend odlaska mladih ka zapadnoj Evropi.

“Ne mislim da sam naivan. Definitivno razumijem zašto većina njih želi otići iz ovog općeg haosa, iz neurotičnog sistema, koji siromaši njihove duše i ne nudi im nikakvu perspektivu. Niko im za to ne treba suditi. Stanje u kojem se društvo nalazi ne pokazuje im sav potencijal koji imaju ovdje. Ipak, mnogi od njih žele ostati i zato im se divim”, odgovara on.

Mnoge poznate bh. ličnosti stale su iza njega u Morićevom nastojanju da dobije državljanstvo Bosne i Hercegovine. Među njima su bh. oskarovac Danis Tanović, akademik Abdulah Sidran i brojni profesori.

“Ako me Bosna i Hercegovina prihvati i dadne mi državljanstvo koje sam trebao dobiti po mom ocu, to bi mi mnogo pomoglo. Upoznao sam mnoge poznate bh. ličnosti koje su mi pomogle u ovom procesu i želim im zahvaliti jer izgleda da su njihove riječi imale utjecaja na vlasti”, rekao je za Al Jazeeru.

Priprema monografije

Najveća podrška i preporuka bio je i ostao Mirza Morić, Hectorov otac, koji je rodom iz Brčkog.

Jedna od bašta koju je uredio naš sagovornik

“Naravno, od velike pomoći bio mi je otac. On je autentičan umjetnik koji svakog dana, u posljednjih 45 godina, uzima jedan kamen i daje mu život, zapravo stvara potpuno novi svijet. To je čarobno i ostat će stoljećima nakon njega kao baština, nasljedstvo”, kaže naš sagovornik.

Osim putovanja po Bosni i Hercegovini, kreiranja i uređenja okoliša, Hector radi i na još jednom velikom projektu kojim bi se, makar djelomično, odužio svom ocu.

“Tražim sponzore koji će stati iza moje monografije o njemu, koju želim napraviti u Bosni i Hercegovini i promovisati. On je jedan od vaših bosanskih umjetnika, pa ima smisla to raditi ovdje”, navodi.

Kao zaključak razgovora i priče o njemu, Hector kaže: “Kreativni život koji me ovdje doveo zaista me čini sretnim.”

“Mogao bih biti sretan u bilo kojoj državi gdje mogu raditi ono što volim, ali mi je veoma drago što me sudbina dovela ovdje.”

Izvor: Al Jazeera