Francuski mediji: Izlazak na uslovnu slobodu i front protiv recesije

Francuski premijer Eduar Filip je najavio novu fazu izlaska iz vanrednog zdravstvenog stanja do 22 juna kada će možda ipak pandemija zvanično biti okončana (EPA)

Francuski premijer Eduar Filip je najavio novu fazu izlaska iz vanrednog zdravstvenog stanja do 22 juna kada će možda ipak pandemija zvanično biti okončana.

“Premijer je najavio povratak na skoro normalan život: ukinuto ograničenje udaljavanja od kuće u zoni do 100 kilometara, otvaranje gimnazija, restorana i parkova. Sloboda će postati pravilo, a zabrane izuzetak”, izveštava pariski dnevnik desnog centra L’Opinion u tekstu naslovljenom “Francuska na uslovnoj slobodi”.

List dodaje da međutim postoji jedno “ali” jer je premijer rekao da je virus “još prisutan i da treba biti oprezan” tako da pozorišne i bioskopske sale još uvek ostaju zatvorene, a u pariskoj oblasti gde je zaraza još prisutna – radiće samo restoranske bašte. 

Prenoseći delove iz premijerovog obraćanja gradjanima u četvrtak komentator radio stanice Europe1 zaključuje da “premijer nikada do sada nije pokazao toliko optimizma” dodajući odmah “kada je reč o zdravstvenoj krizi”. “Novi front se danas otvara pred nama: ekonomska i društvene kriza… To je vrlo teška stvarnost. Upravo smo dobili podatke da se u aprilu na biro za nezaposlene prijavilo 850 hiljada građana više nego prethodnog meseca… Reč je ovde o kataklizmi”, citira Europe1 premijera Filipa.

Komentator ove radio stanice zaključuje da je “Francuska za vreme pandemije imala ‘terapije’ kao što je isplata polovine plate iz državnog budžeta da bi se ublažila oštrinu krize i udar na ekonomiju i društvo”.

“Ova anestezija je sada brutalno prestala da deluje: zdravstvena kriza prolazi, a nezaposlenost i propadanje preduzeća su stigli”, zaključuje on.

Prekasno i preskupo

Levičarski L’Humanite izveštava da su Angela Merkel  i Emanuel Makron postigli saglasnost o zajedničkom zaduživanju na finansijskim tržištima u visini od 500 milijardi evra, a da u isto vreme Evropska centralna banka predviđa da će recesija biti do sada neviđena – 5 do 12 odsto. “Sve je to prekasno i preskupo”, zaključuje autor teksta.

On podseća da iako 500 milijardi nije zanemarljiva suma, ali da ona predstavlja nešto više od 3 odsto ukupnog evropskog društvenog proizvoda (BDP). Tu sumu “će absorbovati budžet koji tek treba da bude određen za period do 2027. godine”.

Države članice EU već su ranije odredile znatno veće sume da bi pomogli svojim privredama. “Dok su evropski lideri borili oko korona-bonova, a Komisija privremeno suspendovala diktat štednje pakta za stabilnost –  vlade država članica su, ne čekajući, već ranije donele mere podrške privredi i preduzećima”.

L’Humanite precizira da je ukupno reč o oko dve hiljade milijardi državne pomoći i da je najviše je iz svog budžeta izdvojila Nemačka – skoro hiljadu milijardi. On ocenjuje da je prevelika nejednakost između Nemačke koja ima budžetski suficit i drugih država EU, iscrpljenih politikom štednje, i da to brine mnoge članice kao i Evropsku komisiju.

Možda se ovim može objasniti i promena politike Angele Merkel i njeno pristajanje na ulazak u zajedničko evropsko zaduživanje – razmišlja autor.

Uz to, priznaje on, uopšte i ne znamo da li je ovde reč o pristajanju na zajedničko zaduživanje jer su nemačka kancelarka i francuski predsednik pre svega govorili o dotacijama i subvencijama. Makron je insistirao na tome da neće biti traženo ništa zauzvrat od zemalja koje ih dobiju, na šta je Merkel diskretno ćutala.

Na sve ovo, konstatuje L’Humanite reagovali su Holandija, Švedska i Danska kojima se pridružila Austrija predlažući kontraprojekat zasnovan na kreditima koje naravno treba vratiti. “Politika štednje vratiće se tako ulazeći kroz prozor”, piše L’Humanite.

Je li došao trenutak istine o EU?

U zaključku skoro melanholičan pogled na noviju prošlost EU : “Izgleda da još nije kucnuo čas da zazvoni zvono koje bi značilo da je došao trenutak istine u Evropskoj uniji. To zvono kao da je pokvareno i kao da se pretvorilo u sirenu koja stalno zvoni na uzbunu. Pandemija je stigla u neku vrstu “spaljene zemlje”. U toku poslednje decenije krize u Evropi ne stižu jedna posle druge već jedna drugu sustižu: spašavane su banke tako što su zaduživane države, kažnjavana je Grčka i druge zemlje podvrgnute ucenjivanju Trojke (Evropska komisija, MMF i Evropska centralna banka), usledio je politički i finansijski šok zbog izlaska Velike Britanije iz EU (bregzit), pa potpuna paraliza početkom godine u raspravama o narednom višegdišnjem budžetu EU za period 2021 – 2027. I tako dalje”.

Na sve ovo L’Opinion u četvrtak pita u nadnaslovu teksta na prvoj strani: “Postoji li besplatan novac? Magični novac koji pada s neba? U Francuskoj ova neobična debata izaziva uzbudjenje u svetu ekonomista i političara”.

“Abrakadabra – ko će platiti cenu krize? Ovo pitanje postaje teže što je više planova za spašavanje privrede. U ponedeljak – turizam (18 milijardi), utorak – automobilska industrija (8 milijardi) i u četvrtak – aeronautička industrija – koje će biti pridodate na desetine milijardi evra već upisanih u poslednju verziju izmene zakona o finansijama – a u očekivanju novog budžeta koji će biti predložen 10 juna”, piše analitičar dnevnika L’Opinion.

L’Opinion konstatuje da je Francuska podeljena na “dva tabora”: s jedne strane su oni “strogi koji zagovaraju da svaki dug jednog dana mora da se plati”. Sa druge strane su lider krajnje levice Žan – Lik Melanšon i zagovornik tvrde neoliberalne linije Alen Menk, paradoksalno ujedinjeni, uprkos ideološkim razlikama, u stavu da treba poništiti ceo ili jedan deo javnih dugova zemalja evro-zone koji su uneseni u bilans Evropske centralne banke 2015. Godine. “(Oni zagovaraju) bilo brisanje dugova bilo njihovo pretvaranje u ‘večni’ dug koje države nikada neće isplatiti” navodi autor teksta u dnevniku L’Opinion  i citira guvernera francuske centralne banke  Fransoa Vilroa d Galo (François Villeroy de Galhau) koji kaže: “Iluzija. Ove dve opcije su zavodljiva iluzija”.

Guverner je objasnio da bi “poništavanje dugova predstavljalo monetarno finansiranje deficita, a upravo to (da centralna banka pomaže nekoj državi) zabranjuje ključna odrednica osnivačkog ugovora o evro-zoni”. Još je dodao: “Potrebno je razobličiti mit magičnog novca. Nema ‘besplatnog ručka’. Ukoliko bi centralna banka poništila dugove koje ima u svom bilansu ona bi onda morala da konstatuje isto toliki manjak u svom bilansu i kolektivno imanje bi za toliko osiromašilo”.

Lokalni dnevnik Ouest-France prenosi da je predsednica Evropske komisije predstavila plan o (ekonomskoj) obnovi i naziva ga “malom revolucijom”. “Po prvi put EU predlaže da novac pozajmljuje na finansijskim tržištima u ime bloka koji predstavlja i to u vrednosti od 750 milijardi. Bum ! […] Evropa ovoga puta udara brzo i jako kao Amerika, toliko jako da su nacionalistima uši zaglušile”, ocenjuje analitičar Ouest France i dodaje: “Naravno sa ovom planinom dugova koja nas od sada okružuje, hodamo zapravo po ivici vulkana” jer “poreski obveznik mora da zna da uvek on taj koji će platiti na kraju krajeva”.  

Izvor: Al Jazeera