Francuska i istraga o mučenju u Guantanamu

'I dok američki zakon zabranjuje mučenje, uključujući i mučenje u inostranstvu, ne postoji politička volja da se ti zakoni provode', piše autorica

Piše: Lauren Carasik

Centar za ustavna prava (CCR), čije sjedište se nalazi u New Yorku, i Evropski centar za ustavna i ljudska prava (ECCHR) pozvali su 5. marta francuski apelacioni sud da izvrši sveobuhvatnu istragu tvrdnji trojice francuskih državljana da su seksualno i fizički zlostavljani dok su bili pritvoreni u zatvoru Guantanamo 2002. godine. Ali nedostatak saradnje američkih vlasti ometa francusku istragu.

Tri mjeseca nakon objave izvještaja Obavještajnog odbora američkog Senata, prašina oko CIA-inog programa pritvaranja i ispitivanja se u velikoj mjeri slegla. Predsjednik Barack Obama potvrdio je svoju odluku da optužnica neće biti podnesena, ne obazirući se na veliki broj poziva na odgovornost. Glavni tvorci programa mučenja će proći nekažnjeni, osim ako se međunarodni sudovi ne uključe kako bi osigurali odgovornost koju američki pravosudni sistem nije uspio potvrditi.

Tri Francuza – Nizar Sassi, Mourad Benchellali i Khaled Ben Mustaph – uhapšena su na granici između Afganistana i Pakistana 2001. godine odakle su  prebačeni u Guantanamo, gdje su bili zatvoreni do 17 mjeseci. Slučaj je godinama krivudao francuskim sudovima, a zaustavljen je prošlog aprila kada je dvočlano sudsko vijeće odbilo da izda sudski poziv bivšem zapovjedniku Guantanama Goeffreju Milleru, na temelju pretpostavke da Sjedinjene Američke Države neće sarađivati.

Formalni zahtjev SAD-u

U februaru 2014. godine, CCR i ECCHR podnijeli su stručno mišljenje u kojem su iznijeli detalje Millerove uloge u Guantanamu. Oni sada vrše pritisak na sud da izda sudski poziv za svjedočenje Millera.

„To što SAD uopšte ne želi da istražuje veoma ozbiljne tvrdnje o mučenju koje uključuju visoko rangirane američke dužnosnike je razlog zašto bi Francuska trebala detaljno istražiti ovaj slučaj – a ne odložiti ga, i na taj način omogućiti nekažnjivost preko granica“, navodi se u izjavi advokatice CCR-a Katherine Gallagher koju je dala 5. marta.

U posljednjih nekoliko godina, CCR i njegovi međunarodni partneri podnijeli su žalbe u Kanadi, Njemačkoj, Francuskoj i Španiji protiv bivšeg predsjednika Georgea W. Busha i nekoliko visoko pozicioniranih dužnosnika

SAD je ratificirao Konvenciju protiv mučenja i Ženevsku konvenciju, koje nameću obavezujuću odgovornost da se istraže slučajevi mučenja. U januaru 2012. godine, francuska sutkinja Sophie Clement, izdala je formalni zahtjev SAD-u da predaju informacije, kao i pristup dokumentima koji dokazuju zatvaranje trojice muškaraca. Međutim, Washington je ignorisao zahtjev Sophie Clement, jer je navodno zabrinut za potencijalne posljedice istrage. Zagovornici se nadaju da će objava izvještaja Senata dati više argumenata i povećati pritisak za podizanje optužnice.

„Pošto je to dio međunarodnog prava, SAD je zakonski obavezan da one koji su odgovorn,i izvede pred lice pravde“, rekao je Ben Emmerson, specijalni izvjestilac Ujedinjenih naroda o borbi protiv terorizma i ljudskim pravima, u izjavi o izvještaju Senata. „Američki glavni tužilac ima zakonsku dužnost da podnese krivičnu prijavu protiv odgovornih osoba“. Specijalni izvjestilac o mučenju složio se  sa onim što je Emmerson rekao o ugovornim obavezama SAD-a.

Odanost Washingtona nekažnjavanju

Amerika očigledno ne planira podići optužbu. Ali nepokolebljiva odanost Washingtona nekažnjavanju, predstavlja razlog zašto bi drugi trebali uskočiti. U posljednjih nekoliko godina, CCR i njegovi međunarodni partneri podnijeli su žalbe u Kanadi, Njemačkoj, Francuskoj i Španiji protiv bivšeg predsjednika Georgea W. Busha i nekoliko visoko pozicioniranih dužnosnika, uključujući i bivšeg direktora CIA-e Georgea Teneta i bivšeg ministra odbrane Donalda Rumsfelda. Bush je 2011. godine u posljednjem trenutku otkazao put u Švicarsku kada je postalo jasno da se zagovornici pripremaju da podnesu sličnu žalbu.

No, slučajeve je teško dokazati. Države su nastavile selektivno da provode svoje obaveze u okviru međunarodnog prava. Naprimjer, CCR je podnio žalbu protiv Kanade UN-ovom Odboru protiv mučenja  nakon što je Kanada odbila da pokrene pravni postupak protiv Busha za vrijeme njegove posjete toj zemlji 2011. godine. Većina informacija potrebnih kako bi se podržale tužbe i dalje se strogo čuvaju kao državna tajna.

Zagovornici se nadaju da će izvještaj Senata raščistiti put za međunarodne tužbe. „Druge zemlje imaju sve potrebne informacije ukoliko odluče da upotrijebe opću nadležnost i tuže te dužnosnike ako se nađu na njihovim granicama“, rekao je The Guardianu u decembru Andrea Prasow, zamjenik direktora Human Rights Watcha u Washingtonu. CCR pokušava da obnovi stare tvrdnje ili da pokrene nove pod izgovorom opće nadležnosti, koja promoviše međunarodnu pravdu i umanjuje nekažnjivost dopuštajući i, pod određenim okolnostima, zahtijevajući od nacionalnih sudova da procesuiraju teška kršenja prava čak i kada se zločini počine u inostranstvu.

Obećavajući znakovi

Bilo je nekoliko obećavajućih znakova napretka u aspektu odgovornosti, barem za one koji su učestvovali u mučenju. Evropski sud za ljudska prava prošlog mjeseca je odbio poništiti odluku koju je donio u julu 2014. godine kojom nalaže Poljskoj da plati odštetu zatvorenicima koje je CIA držala u tajnom zatvoru u toj zemlji. Sud je presudio da je Poljska omogućila SAD-u da izvršava mučenje i da je učestvovala u provođenju nehumanih i ponižavajućih metoda. Član švicarske federalne skupštine Dick Marty i istraživački novinari identificirali su druge zemlje u kojima se nalaze CIA-ini tajni zatvori. Ova odluka će najvjerovatnije povećati broj poziva upućenih drugim zemljama da razmotre svoju umiješanost.

Budući da Washington neće podržati obračunavanje sa mučenjem, zakon opće nadležnosti nalaže od Francuske da osigura da nekažnjivost ne pobijedi.

Izvještaj Senata upozorio je zločince. Naprimjer, bivši glavni advokat CIA-e John Rizzo, čije ime se često spominjalo u izvještaju, nedavno je izjavio da bi dobro razmislio prije nego što bi otputovao u Evropu. Međunarodni krivični sud (ICC) razmatra izvještaje o mučenjima u Afganistanu zbog moguće istrage američkih počinitelja zbog zločina počinjenih na teritoriji država članica.

Ne postoji politička volja

Obama je zabranio mučenje nekoliko sedmica nakon inauguracije. No, on je uradio veoma malo da odbaci prakse koje su se koristile za vrijeme Bushovog mandata. Kao prvo, njegovu odluku može poništiti njegov nasljednik. I dok američki zakon zabranjuje mučenje, uključujući i mučenje u inostranstvu, ne postoji politička volja da se ti zakoni provode. Nekažnjivost za počinitelje i tvorce tehnika mučenja ne može spriječiti buduće prekršaje. Odgovarajući na bijes koji je izazvao izvještaj, bivši potpredsjednik Dick Cheney, bez trunke pokajanja, rekao je da bi on to „ponovo uradio bez razmišljanja“.

Međunarodne konvencije o mučenju donesene su oko konsenzusa da civilizirane zemlje ne bi trebale počiniti teški zločin mučenja bez obzira koliko ugroženo se osjećaju. Te zabrane vrijede bez obzira na geopolitičku moć države koja ih krši. Budući da Washington neće podržati obračunavanje sa mučenjem, zakon opće nadležnosti nalaže od Francuske da osigura da nekažnjivost ne pobijedi.

Stavovi izraženi u  ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera