Oglasi

Fra Ivo Marković: Nacionalisti žive od straha naroda, vrijeme je da odu

Profesor Franjevačke teologije u Sarajevu ističe da nacionalisti prave torove od ljudi i manipulišu religijom.
'Čim nacionalne stranke ojačaju, proces krene naopako jer one žive od sukoba, od straha, od razvaljivanja rana koje ne daju da se liječe', kaže fra MarkovićAl Jazeera/ Haris Kustura

Nacionalisti žive od straha bosanskohercegovačkog naroda i tako opstaju na vlasti, a ko god stavlja ljude u ambijent straha, bilo da je političar, kardinal ili reis, zločinac je prema svome narodu, kategoričan je fra Ivo Marković u intervjuu za Al Jazeeru.

No, dodaje da Bosna i Hercegovina ima odličan potencijal za razvoj te da je stanovnici trebaju prihvatiti kao domovinu.

S ovim profesorom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu razgovarali smo o političkim vođama Bosne i Hercegovine te njenoj budućnosti.

  • Gorljivi ste kritičar nacionalističke politike u Bosni i Hercegovini, a u posljednje vrijeme ima dosta priča o nezavisnosti entiteta, trećem entitetu, nekom i nečijem amanetu, a nedavno je obilježena i godišnjica formiranja "Herceg-Bosne". Kako sve to komentarišete?

Ja sam ne samo kritičar te nacionalne, identitetske politike, već i analitičar. Politika se može voditi na dvije razine. Jedna je politika koja uređuje društvo, organizira društvo. To je zapadna politika, političari se bore sa programima, ako dobiju – ostvaruju programe. Nacionalne politike ne vode se na programima, na problemima i njihovom rješavanju, nego na identitetu, manipulaciji identitetom, a prije svega tu dođe strah, zbijanje ljudi u svoje torove.

Sada, kada pogledamo s pozicije konflikta, on nastaje kada ljudi prestanu rješavati problem, zaborave ga i kažu 'Nije problem u problemu već u tebi, u Srbima, u Hrvatima, u Bošnjacima'. Onda nastupa podjela, nastupaju razdiobe, sijanje straha i onda spirala sukoba raste. Kad su nacionalisti na vlasti, spirala sukoba raste. Mi smo sada kao u ratnom vremenu kada spirala sukoba raste.

Kada je završio rat, spirala sukoba je krenula strmo, dakle, putom pomirenja, malo-pomalo Bosna je postajala ljudskija, manje rizična, ljudi normalno žive... Čim nacionalne stranke ojačaju, proces krene naopako jer nacionalne stranke žive od sukoba, od straha, od razvaljivanja rana koje ne daju da se liječe. Najgore od te politike je što ona mobilizira ljude, izbezumi ih, stavi ih u strah.

Demokracija je zasnovana na svijesti i samosvijesti, a nacionalne stranke razvaljuju samosvijest i prave torove od ljudi.

  • Kako zaustaviti taj trend i kako donijeti promjene?

Ti se nacionalisti ne mogu promijeniti. Ne možete vi sada promijeniti [Dragana] Čovića, [Milorada] Dodika ili [Bakira] Izetbegovića i raditi sa njima Bog zna kakve stvari, samo najprije ukloniti sa vlasti. Sada je pravi trenutak jer kod nacionalista ništa ne funkcionira.

Korupcija – sva građevinska industrija je u nas, ono što naručuje država deset posto ide naručitelju, to je 100 posto, kažu da autoputovi što se sada grade daju 30 posto, sve nabavke za zdravstvo, za školstvo, sve te nabavke su korumpirane. Sva je Bosna u užasnoj korupciji i naravno da sistemi propadaju: policajci protestiraju, učitelji, svi mogući, država se zadužuje da podmiri potrebe i ljudi su sve gladniji, iseljavaju se, nemaju posla, zapošljavaju se samo poltronski – stranke svoje zapošljavaju.

Bilo je gorih situacija u Bosni

  • Franjevci su u Bosni sedam stoljeća. Po Vašem učenju i znanju, je li Bosna bila u težem vremenu i hoće li se zajedno s franjevcima izvući?

Volim to pitanje. Bosna je na raskrižju imperija, religija, kultura, civilizacija, svašta je ovdje ostavljalo traga. Bila je Bosna puno puta u goroj situaciji. Sjetite se samo prodora Savojskog do Sarajeva, koji je ostavio samo 20-ak tisuća Hrvata u Bosni, sve je pobjeglo sa njim. Pa i ovi sada Hrvati su imali pokušaja, bilo je tih zločina kao Stupni do, Ahmići da se napravi rat, da se iseli stanovništvo, bilo je tih užasnih poteza...

Države kao Bosna jako je teško organizirati, ali ako imalo organizirate, one strašno funkcioniraju. Pogledajte Švicarsku. Složenija je od Bosne, a najrazvijenija je evropska zemlja. Bosna u kulturi, kreativnosti, filmu, svemu jedna je od najkreativnijih u Evropi i Bosni treba samo malo mira i ona će "eksplodirati", bit će pogodno područje za investicije, dolazak ljudi.

Ako se integriramo u Evropu, ukinu se granice, sve će krenuti. Trgovina pomiruje, poslovi, proizvodnja, prodaja – to pomiruje ljude. Ja sam čovjek nade. Bilo je gorih situacija u Bosni i uvjeren sam da će proći.

U takvoj situaciji ljudi se patnjom osvješćuju i sada je šansa da sljedeće godine uklonimo i uvedemo koliko-toliko zdravije društvo i demokraciju.

  • Često se čuje nepopularna riječ "ugroženost", no je li narod ugrozio sam sebe jer je birao ovakvu vlast?

Ugroženost je stavljanje čovjeka u ambijent straha. Mi zaboravljamo da je najopasniji ambijent za čovjeka strah. U Bibliji, Kur'anu suprotnost vjeri nije nevjera nego strah. Nacionalisti žive od straha, oni stavljaju ljude u ambijent straha. Ko god stavlja ljude u ambijent straha zločinac je prema svome narodu! Kad kardinal, reis ili bilo ko drugi kaže kako je njegov narod ugrožen, to je za mene zločin nad svojim narodom!

Ko će se vratiti u Sarajevo od Hrvata kad kardinal kaže da su ugroženi, ili ako onaj srpski svećenik kaže kako su i oni ugroženi umjesto da govore 'Ovo je naša Bosna, ovo je moj grad'? Kad govorimo o religijskim vođama koji govore o ugroženosti svoga naroda, to je isti jezik koji nacionalisti upotrebljavaju, to je ono najgore.

  • Kao da su u sprezi?

Upravo, kao da su u sprezi. Naše su nacije, etnije nastale iz religije, sadržaj nacionalnih identiteta prije svega je religija. To je pogodno nacionalistima da manipuliraju religijom, a to je bit sadašnje situacije religije. Religija je svugdje prisutna kao manipulacija ljudima, a temeljni sadržaj religije je vjera, a to slabo funkcionira.

Vidite te suvremene vjernike, oni se ne mole Bogu. Ne ide u džamiju, u crkvu, ne živi moralno i po pravilima svoje vjere, ali se on smatra pripadnikom svoje zajednice, on je ugledni musliman, katolik, on obavlja neke ritualne radnje, hodočašća, plaća džamiji, crkvi, pa se osjeća besprijekoran, integriran u svoju zajednicu, susreće se sa religioznim liderima. Zapravo je on opljačkao, ne plaća radnike, socijalno, penziono, zapošljava Bog zna kako ljude – e to su sada ti nevjerodostojni vjernici.

Nažalost, takva je situacija i u svijetu. Govorimo o povratku religije u politiku svugdje kao političkoj manipulaciji jer je najlakše manipulirati religijom. Religija kao vjera – to se nije vratilo. Znate šta je vjera? Vjera je kada čovjek komunicira s Bogom na takav način da se osjeća da ga Bog voli, prihvaća, ispunjava milošću. Čovjek tada postaje jači, moralno zreliji. Plodovi vjere nevjerojatno su važni. Molitva i vjera proizvode smisao života, životnu snagu.

Kada religije funkcioniraju kao religije gdje se moli Bogu, to su nevjerojatni motori duha u jednom društvu, državi. Nažalost, religije tradicionalne kod nas, postojeći islam, postojeće katoličanstvo i pravoslavlje, ne proizvode toliko te vjere koliko su sredstva političara za negativnu manipulaciju.

  • Kad spominjemo pravu vjeru u Bosni i Hercegovini, je li ona nestala ili ona može biti pravi način za povezivanje ljudi?

Religija je, dakako, prisutna u javnosti, uglavnom kao negativna za manipulaciju, kao dio nacionalističkog sukoba. Šta mi zaboravljamo? Treba nekada nedjeljom zaći po crkvama, pa vidjeti kako se ljudi fino sastaju, fino mole i pjevaju. Treba otići petkom u džamije, pa vidjeti kako se ljudi mole. Religije funkcioniraju u džematima, parohijama i župama, tu se sva religija ostvaruje i mislim da se u tim mjestima religija proizvode proizvodi smisla, duhovne snage i da su oni važni, a ne primjećujemo to.

Imate jako puno pobožnih, vjernih, dostojanstvenih ljudi koji su vjerni u braku, odgajaju djecu, žive i rade pošteno. Danas, u ovako negativnom svijetu, nažalost, takve ljude ne vidimo.

Ja predajem retoriku i svoje studente šaljem redovito da snimaju propovijedi svećenika, sveštenika i hutbe kod imama i onda to analiziramo. Uglavnom su te propovijedi vjerničke, pomažu ljudima da žive s Bogom, da ojačaju svoju vjeru. Eh, sada imate imama, svećenika i sveštenika koji često u propovijedi skrenu u nacionalizam. Čim kaže 'Mi, Hrvati', 'Mi, Srbi smo ugroženi', on umjesto da uklanja strah, ohrabruje ljude i ispuni ih duhom stavlja ljude u ambijent straha, ambijent mržnje i to su katastrofe za religije. Na svu sreću, danas je sve manje takvih negativnih stvari. Za mene je veliki grijeh da se negativni nacionalizam uvlači u srce religije, i to tamo gdje se ljudi mole Bogu.

Kod Srba toga ima malo više, ima svetosavlja, tako da otvoreno nekada možemo posumnjati za veliki dio pravoslavlja – je l' to uopće vjera? To je nacionalna ideologija i tu nema apsolutno nimalo religije. Možete u hrvatskom katoličanstvu naći takvih elemenata nacionalizma, ne toliko kao u pravoslavlja, isto tako i u muslimana ima zadrti fundamentalizam, koji gleda samo osvajanje Evrope, širenje islamskog svijeta.

Taj politički islam, taj, rekao bih, medinski islam, onaj Muhammed koji je od proroka i objavitelja postao vojskovođa, to je jedan opasni mudžahedinski islam koji je za mene jedan oblik islamskog fašizma i moramo priznati da ima i njega i vrlo je opasno što ulazi u Bosnu preko tog saudijskog koncepta, gdje je taj islam i službeno prisutan. Moramo imati u umu da i islam ima svoju opasnu stranu.

  • Ovih dana izrečena je presuda Ratku Mladiću u Haškom tribunalu, a očekuje se i presuda Jadranku Prliću i još nekoliko bh. Hrvata. Je li ovaj sud opravdao postojanje i hoće li donijeti dobrog koliko se nada?

Meni je žao da su ljudi toliko sumnjičavi prema tom sudu. Svakako je on napravio greške, bio je stalno pod udarom utjecaja raznih strana, sila i to je sigurno ostavilo traga. Druga greška tog suda bila je što je pokušao biti ne samo sud pravde nego i sredstvo pomirenja i onda je samo umanjio funkcioniranje pravde i oštetio taj sud.

Međutim, taj sud je nevjerojatno potreban. Današnji, globalni svijet mora imati institucije na razini svijeta. Mi možemo biti zahvalni Bogu i našem svijetu da su organizirali Haški sud da ipak osudi toliko tih ratnih zločinaca. Kakvu bismo situaciju imali kad pravda ne bi funkcionirala ovdje u Bosni nakon rata da se to nije dogodilo? Taj je sud nevjerojatno potreban, on je opravdao svoje postojanje i mislim da takve institucije treba, unatoč svemu, što više podržavati.

Nakon presude Mladiću svaki zločinac u svijetu koji bi htio doći do svojih ciljeva ubojstvom, genocidom mislim da će imati to na umu, da bi mogao biti kažnjen. Mislim da sud kao što je Haški naš svijet treba imati stalno.

  • Kako vidite trenutnu situaciju? Ima li budućnosti u Bosni i Hercegovini za Hrvate, pa i za sve ostale stanovnike te države?

Hrvati imaju budućnost da se isele, ali u okviru Bosne i Hercegovine uvjet je prihvatiti Bosnu i Hercegovinu da je to njihova domovina, da žele u njoj živjeti. Nažalost, politika "Herceg-Bosne" i HDZ-a je da "BiH nije moja domovina". Hrvati trebaju biti povezani sa Hrvatskom, to je domovina njihovog naroda, ali ovdje smo mi u ovoj zemlji, ona je moja domovina. Hrvati ne doživljavaju Bosnu svojom domovinom, zvižde bosanskoj himni. Kako ćete očekivati od tih Hrvata da ovdje neku perspektivu prave? Apsolutno je pogrešna politika koju je povela ta "Herceg-Bosna" da se dio Bosne uzme i eventualno pripoji Hrvatskoj.

Mislim da je jedino rješenje da svi Hrvati doživljavaju svu Bosnu kao svoju domovinu, bez obzira na sve te kantone, republike srpske i da u njoj ostvaruju svoja prava i mogu u njoj živjeti. To sve važi i za Srbe i Bošnjake. Mislim da je to jedina prava opcija.

Ne sviđa mi se ova primitivna teorija krvi i tla, da samo možemo biti na određenom svom teritoriju. Danas je svijet globalan, izmiješan, vrijede sociološki principi. Ne moraš ti imati svoj teritorij, možeš se društveno organizirati na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Mislim da bi taj kriterij bio puno bolji.

Imaju Hrvati perspektivu u Bosni ako je prihvate kao svoju domovinu, ako je vole, ako u njoj žele živjeti. Sadašnja politika koju vodi HDZ, nažalost, totalno je pogrešna, katastrofalna. Ona je najlošija strana općenito hrvatske države, hrvatske politike od Tuđmana naovamo.

  • Hoće li se Bosna i Hercegovina u bližoj budućnosti riješiti politike nacionalista?

Sada živimo u vrlo lošem trenutku, kada su podignute tenzije, strahovi, osjećaj ugroženosti i ovo djeluje neodrživo. To je pogrešno. Da sutra dođu normalne stranke, da ne zavađaju ljude i ne unose strah, za nekoliko mjeseci Bosna će biti drugačija. Djeluje da toliko ima mržnje, no možete putovati po cijeloj Bosni, popiti kavu u kavani, ljudi se susreću...

Bosna je potpuno normalna i moguća država, samo je problem politike koja generira ovakve sukobe i osjećaj ugroženosti, dakle, političari kojima to treba.

  • Hoće li oni uskoro otići?

Ja se nadam. Mislim da je to odgovornost svih nas. Mogu biti ljut na stranke koje nisu nacionalne da su tako loše radile, pojedince koji su bili narcisoidni. Religije su užasne izdajice svoje moralne odgovornosti, izgubile su vjerodostojnost da budu moralni korektor jer su dopustile da njima manipuliraju nacionalisti.

Moramo priznati da sve manje ljudi vjeruje religijama. Susrećem i muslimane i pravoslavce i katolike koji ne mogu živjeti svoju vjeru u svojoj vjerskoj zajednici! Bosna je itekako moguća. Po svom zvanju i vjeri moram biti čovjek nade, ne može budućnost odrediti mržnja ili strah. Dobrota, povjerenje, rad – to pravi budućnost.

Izvor: Al Jazeera