Forenzika i kriminal: Holivudske izmišljotine i stvarnost

Ako ne i prije, s ‘poplavom’ raznoraznih CSI-jeva posljednjih godina, primjena forenzičkih metoda pri rješavanju raznih vrsta zločina duboko se usjekla u svijest ljudi.

Naravno, lakoća i kreativnost kojima ‘genijalci’ u serijama putem forenzike otkrivaju zločince nije ni blizu toga kako stvar stoji u realnosti, u kojoj se slučajevi, kako kaže vodeći hrvatski stručnjak s područja forenzike, liječnik i bivši ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac, znanstvenik koji se ubraja među vodeće forenzičare na području forenzičke genetike, rješavaju često godinama, ponekad i desetljećima.

No, forenzika ubrzano napreduje, što se može zaključiti i po sadržaju knjige Forenzična analiza DNA – interdisciplinarni pristup, čije je hrvatsko izdanje predstavljeno prije nekoliko dana.

Urednici ovog dosad najobimnijeg djela s jednog od najintrigantijih područja – primjene DNA u forenzici – su upravo Dragan Primorac i Moses Schanfield sa Sveučilišta George Washington.

Primorac, koji je ranije ove godine imenovanjem na mjesto predsjednika Odbora za međunarodne odnose Američke akademije za forenzičke znanosti – najprestižnije svjetske forenzičke organizacije – dobio još jedno u nizu svjetskih priznanja, autor je i nekoliko poglavlja knjige.

U Hrvatskoj kao i u SAD-u

Kao autori u knjizi pojavljuju se brojni ugledni stručnjaci s područja forenzičke genetike, uključujući i stručnjake za analizu životinjske i biljne DNK, ali i drugih polja kojih se forenzika nužno dotiče, poput kaznenog prava. Među njima je i najpoznatiji svjetski forenzičar Henry Lee, koji je radio na slučajevima ubojstva predsjednika Johna F. Kennedyja, slučaju O. J. Simpsona, ubojstvu Martina Luthera Kinga, a bio je i savjetnik bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona. Navodeći niz imena, Primorac ističe da se u Hrvatskoj od samih početaka uvođenja forenzične DNK-tehnologije – a sam je među prvim znanstvenicima u svijetu koji su primijenili analizu DNK u svrhu identifikacije žrtava rata pronađenih u masovnim grobnicama – surađivalo s najboljima, uglavnom forenzičarima iz SAD-a.

“Ti ljudi su dali golem doprinos razvoju forenzičnih znanosti koje danas imamo u Hrvatskoj… Drugim riječima, protokoli koje provodimo u Hrvatskoj identični su onima koji se rade u vodećim američkim institucijama i danas je forenzika nezaobilazna disciplina u svim policijskim istragama te tijekom sudskih procesa.”

Za Al Jazeeru otkriva značaj ovog djela u kojem su spojene suvremene spoznaje forenzike s kriminalistikom i medicinom, predočavajući sva područja u kojima se primjenjuje forenzična DNA metodologija – etika, pravo i politika – te tumači najnovija dostignuća predstavljena u ovoj knjizi.

• Knjiga je u američkoj stručnoj javnosti naišla na izniman odjek i popularnost. U čemu struka prepoznaje njezin poseban značaj?

– Povodom izlaska knjige, prof. dr. Robert Gaensslen sa Sveučilišta u Illinoisu u Chicagu i višegodišnji urednik vodećega svjetskog forenzičkog časopisa, u svojoj recenziji izjavio je kako je naša knjiga “najsveobuhvatnija knjiga iz područja forenzičke DNA analize koja je do sada tiskana u SAD-u”. Američko izdanje knjige smo javnosti po prvi put predstavili tijekom godišnjega skupa Američke akademije za forenzičke znanosti u Seattleu tijekom 2014.

Recenzenti su procijenili da je važnost knjige golema jer se kroz 23 poglavlja po prvi put obrađuju sve relevantne teme iz područja forenzičke DNA analize, poput temeljnih principa forenzičke DNA analize i forenzičke matematike, analizu mitohondrijske DNA, analizu tzv. miješanih bioloških tragova, specifičnosti X i Y kromosoma u forenzičkim analizama, analizu DNA u rješavanju kompleksnih i ‘zaboravljenih’ slučajeva, postupke na mjestu događaja, identifikaciju nestalih, ali i žrtava velikih katastrofa.

Također tu su i bioterorizam i forenzička mikrobiologija, analiza životinjske i biljne DNA, forenzička entomologija, najnovije tehnologije u svrhu forenzičke DNA analize, predikcija izgleda počinitelja kaznenoga djela na osnovi analize DNA, molekularnu obdukciju, interpretaciju DNA rezultata na sudu, utvrđivanje očinstva, etičke principe analize DNA te DNA baze podataka počinitelja kaznenih djela.

• Koji su ključni elementi i spoznaje suvremene forenzike u njoj obuhvaćeni i koja je njihova primjena u forenzičkoj praksi,  te gdje i kamo ide forenzika u ovom trenutku?

– Najveća vrijednost knjige leži u činjenici da se u njoj prvi put na jednom mjestu obrađuju sve razine utvrđivanja počinitelja kaznenog djela, počevši s analizom mjesta događaja i završavajući u sudnici. Kad pitate o novim spoznajama suvremene forenzike, važno je istaknuti da kroz niz poglavlja obrađujemo iznimno važna područja poput bioterorizma i forenzičke mikrobiologije, analize životinjske i biljne DNA, forenzične entomologije, forenzične fenotipizacije te najnovijih tehnologija u svrhu forenzičke DNA analize i molekularnu obdukciju. Zanimljiv je podatak da je ovo prva knjiga iz forenzičkih znanosti koja cjelovito obrađuje i područje molekularne antropologije te ‘forenzičkog’ istraživanja podrijetla naroda – forenzička genealogija – te pitanje uloge DNA pri praćenju imigracija i trgovine ljudima, posebice djece.

• Posebno je bitan pojam forenzične fenotipizacije – možete li pojasniti o kakvom se dostignuću pri prikupljanju i utvrđivanju dokaza radi?

– Jedno cijelo poglavlje u knjizi obrađuje potpuno novo područje forenzičke DNA analize kojem je cilj da na osnovu pronađenoga biološkog traga rekonstruira približan izgled – visinu, boju očiju, boju kože, spol, približnu starost, itd. – osobe koja je počinila kazneno djelo. Korištenjem te metode – forenzička DNA fenotipizacija – otvara se mogućnost rješavanja niza do sada nerješivih kaznenih djela. Moj bliski suradnik i prijatelj prof. dr. Manfred Kayser, vodeći je svjetski stručnjak iz ovog područja i u našoj knjizi ima jedno poglavlje. On i njegov tim mapirali su gene važne za određivanje boje očiju i na osnovi toga razvio je test za forenzičku aplikaciju, koji ima ključnu ulogu u identificiranju počinitelja kaznenoga djela.

Cijela regija napravila golem iskorak

Što se tiče stručnosti kadra i institucija u zemljama regije te prisutnosti DNK-forenzike u policijskim istragama i sudskim procesima, Primorac ističe da Hrvatska ima izvrsne forenzičare, koji su dali golem doprinos identifikaciji žrtava posljednjeg rata u Hrvatskoj. No, nažalost, kako kaže, upravo je zbog identifikacija žrtava pronađenih u masovnim grobnicama Hrvatska bila prisiljena razvijati forenzičnu DNK-analizu brže od drugih.

“No, želim istaknuti da je cijela regija napravila golem iskorak što se tiče forenzične DNA-analize i s nizom kolega imam sjajnu suradnju. Uostalom, tijekom promocije knjige istaknuo sam da s izvrsnim stručnjakom prof. dr. Damirom Marjanovićem surađujem više od 20 godina. Isto tako, niz sjajnih forenzičara iz Slovenije, Srbije, BiH i Makedonije sudjelovao je u prevođenju američkog izdanja knjige i moram istaknuti da su u suradnji s nakladnikom ‘Školskom knjigom’ odradili odličan posao. No, jedna je stvar zajednička svim forenzičarima, bez obzira na državu iz koje dolazimo – svi imamo zajednički cilj, a to je doći do istine. I na tome ćemo ustrajati.”

• Koja se etička pitanja postavljaju danas pri korištenju DNA, koje su opasnosti i kako se ta problematika rješava i može rješavati – primjerice mogućnost manipulacije, ali i odgovornost pravosuđa pri tretmanu dokaza? Na predstavljanju ste spominjali pogrešku koja je dovela do izvršenja 15 smrtnih kazni u SAD-u nad ljudima kojima, pokazalo se poslije, biološki trag nije pripadao…

– U knjizi se obrađuje i iznimno važan “DNA Innocence Project”, koji je započet u SAD-u i na osnovi kojeg je do sada više od 200 ljudi oslobođeno smrtne kazne jer je nakon dodatnih vještačenja analizom DNA utvrđeno kako biološki trag, pronađen na mjestu događaja, ne pripada njima. Jedan od takvih slučajeva je i onaj Eddy Jou Lloyda koji je odslužio 17 godina zatvorske kazne i u čiju nevinost nitko nije vjerovao sve dok upravo DNA analizom nije utvrđeno da je sperma koja je pronađena na mjestu događaja pripadala nekom drugom.

S druge strane, jedno od najčešćih etičkih pitanja tiču se prikupljanja i pohrane uzoraka i podataka prikupljenih analizom DNA. Naš Zakon o kaznenom postupku predviđa da se podaci prikupljeni molekularno-genetskom analizom od okrivljenika koji je kasnije u kaznenom postupku pravomoćno osuđen pohranjuju i čuvaju dvadeset godina nakon završetka kaznenog postupka.

Iznimno, ako je riječ o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od deset godina ili teža, ili ako je riječ o kaznenom djelu protiv spolne slobode za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina, navedeni podaci se mogu čuvati najdulje četrdeset godina od završetka kaznenog postupka. S druge strane, podaci prikupljeni molekularno-genetskom analizom uzoraka od okrivljenika, koji je kasnije u kaznenom postupku pravomoćno oslobođen optužbe ili je postupak obustavljen ili je optužba odbijena, čuvaju se deset godina od završetka postupka. Ako se molekularno-genetskom analizom uzoraka uzetih od osoba utvrdi da ne pripadaju okrivljeniku, uzorci i podaci će se uništiti odmah po završetku postupka.

• Teroristički napadi, izbjeglička kriza i migracije općenito aktualni su izazovi i također su polja na kojima forenzika može biti iznimno korisna, što tematizirate u knjizi. Možete li pojasniti njezinu primjenu na tim područjima?

– Osim što je analiza DNA ključna u otkrivanju počinitelja kaznenog djela, analiza DNA je nezamjenjiva npr. u svim radnjama vezanim uz jedan od najopasnijih oblika terorizma – bioterorizam. Naime, prema definiciji američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, bioterorizam podrazumijeva uporabu mikroorganizama ili njihovih toksina s nakanom ozljeđivanja, razbolijevanja ili ubijanja ljudi ili životinja, uništavanja poljoprivrednih dobara zbog osobnih političkih ili društvenih razloga. Samo spominjanje nekih od bolesti koje su uzrokovane mikroorganizama vezanim uz potencijalne bioterorističke napade poput npr. antraksa, velikih boginja, kuge, epidemijskog tifusa, raznih virusnih encefalitisa, govori o potrebi globalne suradnje po pitanjima bioterorizma.

Izvor: Al Jazeera