Foreign Policy: Tenzije među državama koje su blokirale Katar

Donald Trump odabrao je Saudijsku Arabiju kao prvo strano odredište koje je posjetio u svojstvu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Američki saveznici u Zaljevu vidjeli su tu posjetu kao priliku da se preoblikuje geopolitička karta Bliskog istoka i sjeverne Afrike nakon razdoblja narodnih ustanaka u regiji i napetosti u odnosima Trumpovih prethodnika s Iranom.

Na samitu SAD-a i zemalja arapskog i islamskog svijeta 2017. razgovarano je o ambicioznom zajedničkom planu za sljedeće godine pod vodstvom Saudijske Arabije, koji obuhvata strategiju za zaustavljanje iranskog širenja, nadvladavanje sektaške politike u zemljama poput Iraka, borbu protiv ekstremizma, oživljavanje arapsko-izraelskog mirovnog procesa i suzbijanje sukoba koji bjesne.

Ovo je napisao Hassan Hassan u tekstu objavljenom u američkom magazinu Foreign Policy.

Dvije godine kasnije saradnja američkih regionalnih saveznika rezultirala je neredima. Nekoliko kriza u regiji mogu se direktno pripisati Trumpovom samitu, od blokade Katara do izbijanja “trećeg građanskog rata” u Libiji u aprilu.

Abu Dhabi se usprotivio Rijadu

Prema riječima autora teksta, Egipat se nedavno povukao iz predloženog Bliskoistočnog strateškog saveza, koji je postao poznat kao “arapski NATO”, nakon žestokog neslaganja sa Saudijskom Arabijom.

Hassan u svom tekstu prenosi riječi arapskog diplomata upoznatog sa sastancima na visokom nivou održanim prije povlačenja, koji kaže da se Kairo usprotivio stilu vodstva Rijada s obzirom na to da su saudijski zvaničnici očekivali da će njihovi arapski partneri potpisati pripremljeni dokument bez ikakve rasprave prije nego što zvanično bude predstavljen Washingtonu.

Općenitije govoreći, egipatske zvaničnike razljutilo je to što su Rijad i Abu Dhabi tretirali Kairo kao mlađeg partnera zbog finansijske pomoći pružene Egiptu nakon državnog udara koji je predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija doveo na vlast 2013. Prema arapskom diplomatu, rasla su neslaganja o brojnim pitanjima, poput toga kako se nositi s ratovima u Jemenu i Libiji.

Autor ističe da se tenzije pojavljuju i u odnosima između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, naročito u vezi s Jemenom. Saudijski i emiratski zvaničnici u tajnosti priznaju da postoje ovakva neslaganja, o čemu govori i to da se Abu Dhabi usprotivio planu Rijada da radi s milicijama povezanim s islamskom strankom Islah i umjesto toga formirao svoje milicije.

Abu Dhabi je također pokušao svrgnuti s vlasti Abdrabbouha Mansoura Hadija, predsjednika jemenske vlade koju podržava Saudijska Arabija, a koji trenutno živi u Saudijskoj Arabiji.

Efekti krize se najviše osjete u Dubaiju

Prema saudijskom izvoru koji je imao pristup moćnim krugovima u Rijadu, prošle godine postojala je ozbiljna rasprava u Saudijskoj Arabiji o tome je li regionalna politika Kraljevine, koja se ogleda u podršci puču u Egiptu 2013, blokadi Katara 2017. i nastavku posredničkog rata u Libiji, bila oblikovana i vođena uskim emiratskim interesima.

Zapravo, sadašnji pristup Saudijske Arabije razlikuje se od onog koji se pojavio nakratko početkom 2015, kad je Saudijska Arabija nastojala izgraditi savez širih razmjera, koji bi podrazumijevao i popravljanje odnosa s Turskom, prije nego što je rat u Jemenu zbližio Rijad i Abu Dhabi.

Osim toga, nesuglasice su rasle i u zemljama u bloku pod vodstvom Saudijske Arabije. Primjera radi, Dubai vjeruje da je njegova ekonomija direktno ugrožena agresivnim regionalnim pristupom koji ima emirat Abu Dhabi.

Historijski gledano, Dubai je uvijek bio usredotočen na poticanje turizma, trgovine i stranih ulaganja, te izbjegavanje regionalnog sukoba. Međutim, rat u Jemenu, koji ne jenjava, blokada nametnuta Kataru, unutrašnja sigurnosna ograničenja koja je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima nametnuo sve dominantniji Abu Dhabi, loše su se odrazili na poslovanje Dubaija.

Autor u tekstu citira riječi Andreasa Craiga, docenta na Kraljevom koledžu u Londonu, da su se “efekti zaljevske krize najviše osjetili u Dubaiju”.

Craig smatra da “Dubai može biti ekonomski najviše pogođen krizom, daleko više od Katara”.

Neslaganje dva emirata

Iako Dubai nikad nije izrazio nezadovoljstvo vanjskom politikom zemlje, neslaganje ta dva emirata o načinu na koji se treba nositi sa sukobima lako se može uočiti unutar regije.

U augustu je niz tvitova koje je obavio šejk Mohammed bin Rashid, vladar Dubaija, otkrio kako se strategija Dubaija fokusira na domaću politiku, a ne na regionalne sukobe. U jednom od tvitova je stajalo:

“Prava uloga političara jest olakšati život ekonomista, akademika, biznismena, novinara i drugih. Uloga političara je da olakša život zajednicama i riješi krizu, a ne da ih pokrene, te da izgradi, a ne uništi dostignuća.”  

Hassan u svom tekstu navodi da je takvo rastuće neslaganje postalo očito prošlog mjeseca, kad je premijer Bahreina telefonski razgovarao s katarskim emirom povodom početka ramazana.

Nakon što su se proširile vijesti o tom telefonskom pozivu, državna novinska agencija u Bahreinu potvrdila je tačnost informacija, ali je prenijela navode iz bahreinskog kabineta da poziv premijera ne predstavlja službeni stav Bahreina prema Kataru i da neće “utjecati na obaveze [Bahreina] prema Saudijskoj Arabiji”.

Bahrein samo provodi volju Rijada

U slučaju Bahreina mnogi smatraju da je bojkot Katara samo provođenje volje Saudijske Arabije, a ne odraz vlastitih stavova. Bahrein je jedna od zemalja koje su najviše pogođene blokadom, u smislu trgovine, turizma i ulaganja.

Iz te perspektive ta dinamika govori o ključnom nedostatku u arapskom savezu, odnosno nedostatku vjere u potencijalno saudijsko vodstvo. Budući da politički neuspjesi rastu kako vrijeme prolazi, saveznici sve više žele zaštititi svoje interese od drugih. Jedina stvar u kojoj se slažu jest održavanje samog nominalnog saveza koji ih okuplja i koji dopušta da neuspjele politike i sukobi u kojima nema pomaka nastave svojim tokom.   

Autor kaže da je ranije spomenuti arapski diplomat tu dilemu opisao kao “problem brojnih agitatora”, jer je za okončanje sukoba u Jemenu potrebno postizanje dogovora između UAE-a i Saudijske Arabije.

S druge strane, Saudijska Arabija ne može jednostrano postići kompromis s Katarom, a da ne uzme u obzir ono što pojedini vide kao radikalne zahtjeve UAE-a da nametne svoju viziju promjena unutar Katara i šire.

To je recept za rastući nemir, koji je očit danas u regiji, gdje podjele i strah odnose pobjedu nad jedinstvom i stabilnošću, što je, također, jedna od posljedica Trumpove prve inozemne posjete prije dvije godine.    

Izvor: Foreign Policy