Finansijske muke sportskih arena u Hrvatskoj
Za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva, održanog 2009. godine, u Hrvatskoj je izgrađeno šest sportskih arena. Dok one u Zadru, Varaždinu i Poreču posluju pozitivno, ostale su u gubicima koji se mjere stotinama tisuća eura, a splitskoj čak prijeti i stečaj zbog milijunskih dugova.
Kao pozitivan primjer izdvaja se Dvorana “Krešimira Ćosića” u Zadru, u kojoj košarka, ali i ostali sportovi, napune čak 90 posto termina. Od svih hrvatskih arena, zadarska je trebala najmanju potporu države.
“Mi smo 2013. godinu, podaci su dostupni javno, završili s otprilike 60.000 eura dobiti. Dobit se odnosi na cijeli sportski centar, gdje je i bazen”, navodi Denis Karlović, direktor dvorane.
U ljepotici s Laništa, kako vole tepati zagrebačkoj dvorani, finale SO-a u rukometu s tribina je pratilo 15.000 ljudi, no nekoliko godina kasnije sve je manje događanja i posjetitelja. Upravitelj kaže kako je teško pridobiti zvučna imena za glazbene spektakle i da je gospodarenje ovakvim objektima velika borba.
“Ovakva vrsta dvorane ne može biti isplativa. Ona nije ni zamišljena da bude isplativa. Zagrebu je definitivno trebala ovakva zgrada. Postajete važan čimbenik događanja u široj zajednici, europskoj i svjetskoj, dolaze vam i turisti, raste vrijednost Zagreba kao destinacije za koncerte. Razvio se cijeli sustav naselja oko Arene i Arena centra, što je, također, podiglo i cijenu nekretnina”, objašnjava Tomislav Pervan, direktor Arene Zagreb.
Splitska Arena pred stečajem
U bezizlaznoj situaciji nalazi se Spaladium Arena u Splitu, gdje je, uz poneki malonogometni turnir, posljednje događanje bio koncert održan 11. travnja. Pokraj sportskog borilišta na Lori trebali su niknuti hotel, trgovački centar i garaža, no to se nije realiziralo.
Godišnju ratu kredita za splitsku Arenu od blizu pet milijuna eura na 29 godina grad je prestao plaćati pred 2,5 godine, jer kompleks nije dovršen.
“Banke su time razočarane i upozorile su nas pismenim putem kako će oni to smatrati povredom ugovora i da će podignuti tužbe, jer smatraju da su grad, a onda i država, jamci. Pravni stručnjaci tvrde da to baš i nije tako”, objašnjava Ivo Baldasar, gradonačelnik Splita.
Profesor Dejan Kružić, glavni pregovarač 2007. godine između grada Splita s ulagačima – Konstruktorom, IGH-om i Dalekovodom – tvrdi kako je njegova ideja financiranja dvorane podrazumijevala ugovor u kojem grad ne bi trpio nikakve gubitke.
“Banke nisu bile u pregovaračkom procesu, nego su u njemu bili samo javni i privatni partner. Prema tome, banke očito pokušavaju, videći da imaju probleme u naplati svojih potraživanja od partnera kojima su obećali i, u konačnici, dali novčana sredstva, prevaliti to na teret svih građana Splita”, smatra Kružić.
Splitu prijeti situacija u kojoj bi na kraju mogao ostati bez sportske dvorane, iako je već otplatio blizu 15 milijuna eura kredita. Na sudskom ročištu 11. kolovoza bit će odlučeno hoće li splitska Arena otići u stečaj.
Izvor: Al Jazeera