Fetva i rivalstva islamskih lidera

Fetva reisa IZ BiH o Ademu Zilkiću jedna je u nizu nesuglasica u zamršenoj historiji odnosa regionalnih vjerskih vođa.

Islam, Muslimani, Islamska zajednica, Adem Zilkić, Mustafa Cerić, Sulejman Ugljanin, Muamer Zukorlić
Neizvjesno je kakav će posljedice fetva reisa Cerića imati po sandžačke muslimane [Anadolija]

Piše: Muhamed Jusić

Odlazeći reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosne i Hercegovine dr. Mustafa ef. Cerić, kojeg bi, nakon što mu u Sarajevu 15.11.2012. godine bude uručena menšura, trebao na toj poziciji zamijeniti novoizabrani reis, dosadašnji tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović, donio je fetvu protiv poglavara Islamske zajednice Srbije Adema ef. Zilkića.

Cerić je istakao da fetvu donosi koristeći se šerijatskim ovlastima iz menšure, pozivajući se na Ustav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i provodeći zakletvu "da ću dužnost reisu-l-uleme i vrhovnog muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Bošnjaka u svijetu vršiti savjesno i odgovorno".

Cerić je pojasnio da fetvu donosi slijedeći kur'anske upute da je razbijanje Islamske zajednice "isto kao i podizanje džamije koja nanosi štetu muslimanima, koja snaži njihove protivnike, koja pravi razdor među vjernicima i koja se stavlja u službu onih koji su od ranije poznati da ne žele dobro Islamskoj zajednici".

Prema tekstu fetve nije dža'iz, tj. dozvoljeno vjerniku ni slušati ni slijediti Adema Zilkića, zato što njegov govor pravi podjele među vjernicima i zato što je njegov put krivi put, koji vodi "na rub podlokane obale koja se nagela, da se zajedno sa njim u vatru džehennemsku sruši".

Fetvom se onima koji poštuju autoritet Reisu-l-uleme IZ-a u BiH proglašava nedozvoljenim i obavljanje džuma-namaza za Ademom Zilkićem, zato što nema potrebnu idžazu, tj. kako se pojašnjava u fetvi, zato što „prema našem mezhebu, džuma-namaz nije sahih ako hatib nema idžazu od Halife, a to u slučaju Islamske zajednice u Bošnjaka znači, od reisu-l-uleme. Adem Zilkić nema idžazu od reisu-l-uleme“.


Cerić i Zilkić [Anadolija, Al Jazeera]

Osim toga, u fetvi se navodi kako se Adem Ziklić lažno predstavlja i tako nanosi veliku sramotu ne samo muslimanima u Srbiji i Sandžaku, već i na cijelom Balkanu. Zbog toga se od njega traži da odmah i bezuvjetno prestane sa lažnim predstavljanjem i „da se izvine muslimanima za nanešeni im duševni bol“.

Prozvani reis Zilkić je, reagujući na fetvu, regionalnim medijima izjavio kako „fetva odlazećeg poglavara Islamske zajednice BiH predstavlja flagrantno miješanje u unutrašnja pitanja Islamske zajednice Srbije“. On je u toj izjavi naveo da je Cerić „zloupotrijebio Kuran'ske citate i svete norme".

"Cerić je zlonamjerno prenebregao činjenicu da ja nisam reis samo Bošnjaka već svih muslimana Srbije", rekao je Zilkić i dodao da ga slijedi najmanje tročetvrtinska većina muslimana u Srbiji.

Zilkić je dodao da je poglavar Islamske zajednice Srbije, koja je svoju autonomnost dobila 1868. godine, odnosno četiri godine prije od Islamske zajednice u BiH, te da iz toga crpi svoj šerijatski legalitet.

Ova fetva dolazi u vrijeme kada reis Cerić završava svoj mandat i kada iza njega kao jedno od neriješenih pitanja kojim će se morati baviti novi reisu-l-ulema ostaje problem paralelnih islamskih zajednica u susjednoj Srbiji i Sandžaku.

Ova fetva, koji su mnogi u Srbiji, ali i u BiH odmah nakon objavljivanja okarakterisali kao vrlo oštru, dolazi i nakon nedavnog neuspjelog pokušaja turske vanjske politike i njene administracije zadužene za upravljanje vjerskim pitanjima muslimana (Diyanet) da posreduju u vezi s ujedinjenjem dvije paralelne strukture IZ-a u Srbiji.

Drugi, pak, vide kako odlazeći reis Cerić ovim pokušava završiti nedovršeni posao i izreći svoj konačan stav o ovom pitanju i time ojačati pregovaračku poziciju svoga muftije u Sandžaku Muamera ef. Zukorlića u vrijeme kada se u dobro informisanim krugovima ponovo govorka o pokretanju nekih novih inicijativa o ujedinjenju islamskih zajednica u Srbiji nakon što dođe do promjene na čelu IZ-a u BiH. 

Korijen problema

Prema analizama malog broja stranih analitičara koji su o vjerskim i političkim podjelama među sandžačkim muslimanima pisali sa relativno objektivnih pozicija, stvarni sukob u vezi s utjecajem među Bošnjacima Sandžaka koji je eskalirao formiranjem dvije paralelne IZ-a izbio je u drugoj polovici devedesetih godina između mladog i ambicioznog muftije Muamera ef. Zukorlića i dugogodišnjeg načelnika Novog Pazara i lidera Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejmana Ugljanina.

Ugljanin je na političku scenu stupio početkom devedesetih, kada je osnovan ogranak SDA u Sandžaku i kada je na prvim demokratskim izborima dobio apsolutnu podršku tamošnjeg bošnjačkog stanovništva.

Nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini i raspada bivše Jugoslavije došlo je do rasformiranja i tadašnjeg Rijaseta Islamske vjerske zajednice i formiranja Islamske zajednice BiH koja je trebala okupljati sve Bošnjake u BiH i dijaspori, kao i sve muslimane koji joj se žele pridružiti bez obzira na naciju.


Muamer Zukorlić [Fena]

To je podrazumijevalo da se i u Sandžaku, gdje su Bošnjaci činili većinu, trebalo pristupiti reorganizaciji vjerskog života na način da se oformi mešihat (upravna jedinica) Islamske Zajednice BiH.

I uistinu, mešihat je formiran 1993. ali je, kao i u slučaju Obnoviteljskog sabora u BiH, on bio neodvojivi dio procesa nacionalnog buđenja Bošnjaka, što je značilo da je ključnu ulogu u čitavom procesu imao tzv. historijski krug.

Drugim riječima, tadašnja politička nacionalna elita bila je ne samo ključni faktor nego, ispostavit će se, pokretač rekonstitucije Islamske zajednice kod Bošnjaka.

Upravo je taj i takav historijski kontekst omogućio Sulejmanu Ugljaninu da na mjesto sandžačkog muftije dovede mladog studenta islamskih nauka koji se tek vratio iz Alžira, Muamera ef. Zukorlića.

Suština Ugljaninovog političkog djelovanja ogledala se u borbi za autonomiju Sandžaka. Čak je organizovan i referendum o tom pitanju u oktobru 1991.

Miloševićev režim ga je optužio za „terorizam, nepoštivanje ustava i pokušaj otcjepljenja“, te je bio prisiljen napustiti Sandžak. Sulejman Ugljanin će se u Sandžak vratiti tek 30. septembra 1996. da bi shvatio kako je muftija Zukorlić popunio vakuum koji je iza njega ostao.

Antibošnjačka politika Slobodana Miloševića nije spriječila mini-ekonomski bum koji je zahvatio Sandžak u vrijeme sankcija koje je Vijeće sigurnosti UN-a bio nametnuo krnjoj Jugoslaviji.

Sandžak se u to vrijeme, zbog veza koje su Bošnjaci Sandžaka imali sa rodbinom u Turskoj i širom svijeta, pretvorio u pravi mali centar crnog tržišta, što je vremenom poduprlo razvoj drugih legalnih oblika poslovanja.

Taj sve veći sloj nove ekonomske elite u muftiji je vidio lidera koji je svojim stavovima i aktivnostima nadilazio ulogu vjerskog autoriteta. Oni su svestrano pomagali i razvoj IZ, što je dodatno ojačalo ovu instituciju, ali i poziciju muftije u društvu.

Rivalstvo oko utjecaja među Bošnjacima Sandžaka počinje skoro odmah nakon Ugljaninovog povratka. Balkan Insight je izvještavao kako su se njih dvojica sukobili oko finansijskih pitanja, iako nije definisano kojih.

Drugi izvori tvrde da su se sukobili u vezi sa vakufskom imovinom koju Ugljanin nije htio vratiti IZ-u nakon što je postao gradonačelnik Novog Pazara. Iako je prije moguće da je to posljedica, prije nego razlog sukoba.

Ljudi bliski muftiji će iskoristiti svaku priliku da vam kažu kako je Ugljaninu jednostavno smetao neko utjecajan i omiljen u narodu kakav je bio Zukorlić i da je do eskalacije sukoba došlo jer muftija nije htio biti produžena ruka Ugljanina i neko ko će biti njegov poslušnik. Za njih je Zukorlić simbol zaštite integriteta IZ-a i institucije imama pred samovoljom jedne političke opcije.

Mediji bliski SDA i Ugljaninu, međutim, konstantno ponavljaju kako je muftija izašao iz svojih okvira i kako se počeo direktno baviti politikom, što njegovoj funkciji ne priliči, te da kao neko ko je politički aktivan i ko se javno priklonio jednoj bošnjačkoj opciji protiv druge ne može više obnašati tu funkciju.

Zukorlićev raskol sa Ugljaninom su iskoristili njegovi politički oponenti, naročito Rasim Ljajić iz Socijaldemokratske partije, koji je postao muftijin favorit na izborima, što se sasvim sigurno odrazilo i na izbornim rezultatima.

Kako su nastale dvije IZ

Međutim, stvarni problemi su počeli kada je sukob u vezi s utjecajem među Bošnjacima u Sandžaku privukao pažnju političkih centara moći iz Beograda.

Prema izvještajima Međunarodne krizne grupe, Zukorlić je ispravno protumačio političku situaciju u Srbiji nakon sloma Miloševićevog režima, našavši dodirnu tačku sa pokojnim premijerom Zoranom Đinđićem, koji je muftiju prihvatio kao svog glavnog partnera u Sandžaku.

Kada god su zvaničnici iz Beograda, uključujući i samog premijera Đinđića, dolazili u službenu posjetu Sandžaku, obavezno bi se sastajali sa muftijom Zukorlićem i redovno bi izbjegavali susret sa Ugljaninom, pa čak i sa Ljajićem.

Zukorlićev raskol sa Ugljaninom su iskoristili njegovi politički oponenti, naročito Rasim Ljajić iz Socijaldemokratske partije, koji je postao muftijin favorit na izborima, što se sasvim sigurno odrazilo i na izbornim rezultatima.

SDA je ovakvo ponašanje kako muftije, tako i Đinđića i ljudi oko njega, smatrala krajnje neprimjerenim jer su, prema njihovom mišljenju, političke strukture Sandžaka bile prava adresa za kontakte Beograda sa pokrajinom, a ne njihov vjerski lider, bez obzira na njegov utjecaj.

Zukorlić je za svoju podršku od Đinđića dobio brojne usluge, od saglasnosti za otvaranje prvog privatnog islamskog univerziteta u vlasništvu IZ-a do članstva u zvaničnoj državnoj delegaciji Srbije koja je putovala u posjetu Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ta podrška zvaničnog Beograda je ojačala poziciju muftije, ne samo kao neprikosnovenog vjerskog lidera, nego i onog političkog.

Dobri odnosi između Đinđića i Zukorlića podjednako su smetali kako Zukorlićevom oponentu Ugljaninu tako i Đinđićevim političkim rivalima okupljenim oko Koštunice. Iako apsurdno, ovakav razvoj situacije zbližio je dvojicu nacionalista, onog bošnjačkog - Ugljanina sa onim srpskim - Koštunicom.

Novi savezi su bili skovani, te ono što je do tada bio unutarsandžački problem sve više postaje bitka koja se nerijetko vodi u skupštinskim klupama i političkim kuloarima Beograda. Na jednoj strani su se našla dvojica nacionalista - Ugljanin i Koštunica, naspram, kako neki mediji ističu, proevropskih i modernistički nastrojenih muftije Zukorlića i njegovog političkog favorita Ljajića, te pokojnog Đinđića, a kasnije i Borisa Tadića.

Privatna zajednica

Nakon raspada SFRJ i IVZ u njoj, formirana je IZ BiH sa jednim od mešihata u Sandžaku, koji je tada pokrivao oba dijela Sandžaka, onaj u Srbiji kao i onaj u Crnoj Gori.

U ostatku Srbije formirane su još četiri Islamske zajednice koje su trebale služiti vjernicima među 230.000 muslimana, koliko se procjenjuje da živi u Srbiji bez Sandžaka.

Imam Bajrakli džamije u Beogradu Hamdija ef. Jusufspahić osnovao je vlastitu zajednicu koja je manje-više pokrivala područje grada Beograda.

Druga je formirana u Vojvodini i predvodio ju je efendija Fadil Murati. Dvije sa albanskom većinom su formirane na jugu Srbije, jednu je (osnovanu tek 2003.) vodio Xhemail Hasani, a drugu, koja priznaje autoritet Rijaseta sa Kosova, vodi Mumin Tahiri.

Izdvajanjem Crne Gore iz državne zajednice i podjelom Sandžaka između dvije suverene države, te usvajanjem Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama, objavljenog 2006, koji eksplicitno kaže kako u Srbiji može postojati samo jedna jedinstvena tradicionalna Islamska zajednica, počela je utrka za ujedinjenje svih muslimana u Srbiji u jednu zajednicu, ali i utrka za državni legalitet.

Devetnaestog februara 2007. beogradski muftija Hamdija Jusufspahić je sebe proglasio reisu-l-ulemom Islamske zajednice Srbije. Ovakav potez Jusufspahića, koji je uz sebe imao još i svoga sina Muhameda, u Sandžaku je dočekan sa podsmijehom.

Zvaničnici Mešihata IZ-a u Sandžaku su novi Rijaset nazivali „porodičnim biznisom porodice Jusufspahić“, ukazujući na svu apsurdnost pokušaja nekoga ko kontroliše jednu ili dvije džamije u Srbiji da se nametne za legitimnog predstavnika muslimana naspram Mešihata IZ-a Sandžaka, koji je samo u Sandžaku upravljao sa 120 džamija sa aktivnim džematima.

Konačan udarac ideji od Sarajeva odvojenog „srpskog Rijaseta“ trebao je uslijediti 27. marta 2007. kada je održan Ujediniteljski Sabor, koji je trebao ujediniti sve muslimane u Srbiji u jednu jedinstvenu Zajednicu, koja bi trebala zadržati svoju autonomiju, s tim da bi duhovni centar bošnjačkim muslimanima ostalo Sarajevo, a albanskim Kosovo.

Na ovaj Sabor je uredno pozvan i samoproglašeni reis Jusufspahić, kome je ponuđena pozicija muftije Beogradskog. Jusfspahići su to, naravno, odbili.

Među brojnim zvanicama koje su prisustvovale Saboru našao se i reisu-l-ulema IZ BiH Mustafa ef. Cerić, reisu-l-ulema IZ Makedonije Sulejman ef. Redžepi, te reisu-l-ulema IZ Crne Gore Rifat ef. Fejzić.

Objediniteljski Sabor Islamske zajednice u Srbiji verifikovao je mandate 54 člana Sabora Islamske zajednice u Srbiji sa područja Sandžačkog muftijstva, Preševskog muftijstva, Novosadskog muftijstva i Beogradskog muftijstva.

Sabor je dobio svog predsjednika i to Hajrudina ef. Tutića, te dva potpredsjednika - jednog s područja Preševskog muftijstva, a drugog s područja Novosadskog muftijstva.

Ostalo je upražnjeno mjesto za područje Beogradskog muftijstva koje se nudilo Jusufspahićima, za koje se vjerovalo da će se prije ili kasnije priključiti jednoj jedinstvenoj zajednici. Usvojen je i novi Ustav Islamske zajednice u Srbiji kao najviši pravni akt kojim se uređuje ustrojstvo ove zajednice, koji zajednicu predviđa kao izrazito decentralizovanu strukturu, gdje veliki značaj i odgovornost imaju muftijstva kao glavne regionalne organizacione jedinice.

Njime je omogućen nastavak tradicionalnih vjerskih duhovnih odnosa i sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini i sa Islamskom zajednicom na Kosovu.

Za predsjednika Mešihata i muftiju Sandžačkog izabran je Muamer ef. Zukorlić na period od godinu dana (do raspisivanja izbora). Sjedište Islamske zajednice, vjersko i administrativno, ostalo je u Novom Pazaru, a prema odredbi Ustava Islamska zajednica bi trebala imati i svoje drugo sjedište u Beogradu, prije svega za one službe koje će biti zadužene za saradnju sa državnim organima i diplomatskim predstavništvima, te drugim predstavništvima međunarodnih institucija i organizacija koje se nalaze u glavnom gradu tj. Beogradu, istakao je Muftija Zukorlić na press-konferenciji nakon okončanja rada Sabora.

Bilo je očito da je pitanje paralelizma u organizaciji vjerskog života muslimana u Srbiji okončano. Zakon je nalagao da se ta zajednica prizna kao jedini legitimni predstavnik muslimana vjernika u Srbiji.

Međutim, pored oca i sina Jusufspahića koji su bili nezadovoljni ovakvim razvojem događaja pojavio se Zukorlićev stari rival- Ugljanin, koji nije mogao dozvoliti da Zukorlić toliko ojača.

Osim toga, srpskim nacionalistima u Beogradu bilo je nezamislivo da država prizna jednu Islamsku zajednicu, koja pored vjerskog artikuliše i nacionalne interese muslimana, prvenstveno Bošnjaka i Albanaca.

Kada se reis Zilkić vratio u Novi Pazar nakon primanja menšure u Beogradu, na glavnom gradskom trgu dočekale su ga dvije grupe vjernika: oni koji su u njemu vidjeli novog reisa i oni koji su mu zviždali kao izdajici i beogradskom poltronu.

Nezamislivo im je bilo da bi Priština i Sarajevo mogli imati direktan utjecaj na muslimane u Sandžaku i Preševskoj dolini. S obzirom na to da bi IZ u Srbiji formalno-pravno i dalje bila dio IZ BiH, to bi vjerovatno značilo da bi po uzoru na ugovor koji je Srpska pravoslavna crkva u Srbiji potpisala sa državom BiH, Beograd morao potpisati ugovor sa reisu-l-ulemom u Sarajevu.

Bio je to razvoj događaja koji Koštuničini nacionalisti nisu mogli ni zamisliti. Ponovo su proradila stara savezništva. Dok Jusufspahići nisu mogli osigurati značajniju podršku svojoj ideji na terenu, to se nije moglo reći za Ugljanina i njegovu SDA, koji su i u samom Sandžaku bili u stanju organizovati ozbiljnu opoziciju Zukorliću, čak i među imamima. I upravo su to i uradili.

Puč u Islamskoj zajednici

Dok je Muftija Zukorlić bio na službenom putu van zemlje, grupa imama i sabornika lojalnih Sulejmanu Ugljaninu održala je vanrednu sjednicu Sabora, trećeg oktobra 2007. godine, na kojoj su sa svih funkcija smijenili Muamera ef. Zukorlića.

Prisutni sabornici su za novog reisa izabrali imama iz Tutina, Adema ef. Zilkića, koji je izrazio svoju lojalnost dotadašnjem reisu Jusufspahiću.

Jedanaestog oktobra 2007. Hamdija ef. Jusufspahić je u beogradskoj Bajrakli džamiji predao menšuru reisu Zilkiću, koji je formalno preuzeo upravljanje Islamskom zajednicom Srbije (umjesto Islamske zajednice u Srbiji, kako se nazva zajednica koju predvodi Zukorlić).

Međutim, muftija Zukorlić je vrlo brzo sazvao većinu članova Sabora i proglasio odluke Zilkićevih pristaša nevažećim.

Kada se reis Zilkić vratio u Novi Pazar nakon primanja menšure u Beogradu, na glavnom gradskom trgu dočekale su ga dvije grupe vjernika: oni koji su u njemu vidjeli novog reisa i oni koji su mu zviždali kao izdajici i beogradskom poltronu.

Bio je to ujedno i prvi veći sukob dva tabora koje su prenijeli svi mediji. Od tada traje sukob u vezi sa skoro svakom džamijom, dok su nasilni incidenti postali svakodnevnica u Sandžaku.

U međuvremenu se sandžački muftija Zukorlić razišao i sa nekadašnjim saveznikom Rasimom Ljajićem i prošao period otvorenog političkog angažmana kroz izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće, ali i kandidovanje na proteklim izborima za poziciju predsjednika Srbije.

U međuvremenu se situacija samo usložnjavala, a podjele su postajale sve dublje dok se iz vjerničke baze, kako u Sandžaku tako u i BiH i bošnjačkoj dijaspori, čuju pozivi na nužno ujedinjenje, prevazilaženje podjela i razlika i politizacije islama, od čega Bošnjaci i vjernici muslimani sigurno nemaju nikakve koristi.

Da li će fetva reisa dr. Mustafe Cerića pomoći ili samo dodatno zakomplikovati proces ujedinjenja muslimana u Sandžaku i da li će olakšati taj zadatak novom reisu Kavazoviću, ostaje da se vidi.

Izvor: Al Jazeera

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.