Evropsko-euroazijski obračun

Piše: Janusz Bugajski

Samit Evropske unije koji će biti održan u Viljnusu 28. i 29. novembra obećava veliki obračun između Brisela i Moskve. Proteklih sedmica su povučene borbene linije između evropskih i euroazijskih projekata, a iscrtane su u vezi s identitetom i članstvom nekoliko bivših sovjetskih država. Tokom predsjedavanja Litvanije EU je pojačala posvećenost potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Sporazuma o slobodnoj trgovini s brojnim istočnoevropskim prijestonicama. Kako bi zadovoljile uslove, svaka zemlja mora ispuniti neke osnovne političke i ekonomske kriterije. Iako nemaju neposredne izglede za članstvo u Europskoj uniji, sporazumi se smatraju prvim korakom na dugom putu ka pristupanju.

Uspostavom slobodne trgovine s EU-om bivše sovjetske države bi imale bolji pristup evropskim tržištima, dok bi istovremeno dobile povećana direktna strana ulaganja. EU od ovih država zauzvrat očekuje da moderniziraju svoj regulatorni sistem kako bi zadovoljili standarde EU-a i da usklade svoje poslovne prakse s praksom poslovanja u Uniji. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju će, također, zahtijevati sukladnost s političkim normama EU-a, uključujući reformirano pravosuđe i slobodne izbore. Dugoročne ekonomske beneficije ovih aranžmana će biti daleko izdašnije nego bilo koja dublja ekonomska veza s Rusijom.

Podrška novih članica EU-a je bila presudna u privlačenju zemalja u kojima se tek razvija demokratija da se pridruže evropskim projektima.

Ukrajina, Moldavija i Gruzija su izdvojene kao zemlje koje zadovoljavaju kriterije za pridruživanje EU-u i za slobodnu trgovinu. To je urađeno unatoč činjenici da su Moldavija i Gruzija podijeljene zemlje, a da ukrajinska Vlada još nije oslobodila iz zatvora bivšu premijerku Juliju Timošenko. Podrška novih članica EU-a je bila presudna u privlačenju zemalja u kojima se tek razvija demokratija da se pridruže evropskim projektima i da samim tim smanje njihovo političko previranje i ekonomsku nestabilnost. Međutim, umjesto da na inicijative EU-a gleda kao na sredstava stabiliziranja vlastitog susjedstva, Moskva samit u Viljnusu smatra direktnom prijetnjom svojim interesima. Ambicije ruske Vlade su koncentrirane na stvaranje euroazijske unije. Prema ovom sporazumu, bivše sovjetske republike bi morale odustati od obećanja i planova za pristupanje EU-u.

Moskva razmatra nekoliko faza u izgradnji euroazije, počevši s carinskom unijom, nakon čega bi uslijedila ekonomska i politička integracija modelirana na EU-u, ali s jednom značajnom razlikom. Dok se EU temelji na zajedničkom suverenitetu, euroazijska unija bi bila utemeljena na suverenitetu koji je podređen dominantnoj centralnoj vlasti. Rusija igra na kartu sporog ulaska u EU, a nudi članstvo u carinskoj uniji svojim bivšim podređenim republikama, uniji u koji se trenutno nalaze Rusija, Bjelorusija i Kazahstan, tvrdeći da će to donijeti opipljive i neposredne beneficije.

Direktna prijetnja

Rastuća EU je direktna prijetnja Putinovom euroazijskom projektu iz više razloga. EU se smatra strateškim izborom koji bi spriječio buduća spajanja s Rusijom. Njeni pravni propisi i regulative potkopavaju mutne poslovne prakse moskovske elite. Štaviše, Rusija smatra da pristupanje EU-u tim zemljama povećava šanse za ulazak u NATO, te predstavlja jačanje njihovih veza sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Da bi osujetila evropske aspiracije svojih susjeda, ruski zvaničnici su pojačali svoju retoriku. Početkom septembra Putin je privolio armensku Vladu da odustane od svojih ambicija za članstvo u EU-u i da se pridruže carinskoj uniji. Armenski predsjednik Serzh Sargsyan se vratio iz Moskve podvučenog repa i objavio da će se Jereven pridružiti ruskom bloku, što je u stvarnosti značilo da se povlače iz projekta EU-a.

Armenski predsjednik Serzh Sargsyan se vratio iz Moskve podvučenog repa i objavio da će se Jereven pridružiti ruskom bloku.

Putin je naglasio armensku ekonomsku i energetsku ovisnost o Moskvi, te je, navodno, prijetio Jerevenu s nesigurnošću u slučaju da Rusija povuče svoju podršku za armensku okupaciju Nagorno-Karabaha i drugih azerbejdžanskih teritorija. Moskva je i Moldaviji prijetila ekonomskim kolapsom, a sankcije su već nametnute moldavskom vinu, glavnom državnom izvoznom proizvodu. Kremlj, također, igra na kartu otcjepljenja Transinstrie, kako bi natjerao Kišnjev na poslušnost.

Ipak, najozbiljnija skora prijetnja je upućena Ukrajini, ključnom elementu euroazijske slagalice. Na međunarodnom forumu na Jalti, održanom 21. septembra, savjetnik Kremlja Sergei Glazyev je drsko upozorio na sankcije Rusije ako Ukrajina sa EU-om potpiše sporazume o pristupanju i slobodnoj trgovini. Moskva bi, očito, nametnula ekonomsku blokadu i podigla cijene energenata da osigura ekonomski kolaps Ukrajine. Kremlj bi, također, raskinuo bilateralni sporazum o strateškom partnerstvu, te više ne bi priznavao ukrajinske granice. Podržavao bi separatističke pokrete u istočnoj i južnoj Ukrajini, a bio bi spreman na intervenciju kojom bi ih podržao. To znači da je Kremlj prizvao duh podjele i doveo u pitanje postojanje Ukrajine kao jedinstvene države.

Uključili se i Amerikanci

Odgovor Brisela na ruske prijetnje je bio jači od očekivanog. Evropski komesar za proširenje Štefan Fule je ustvrdio da članstvo u carinskoj uniji nije pravno ili tehnički kompatibilno sa sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini. On je, također, u Evropskom parlamentu strogo kritizirao pritisak koji provodi Rusija na zemlje članice Programa istočnog partnerstva EU-a.

Američka administracija se, također, uključila u ovaj spor, tvrdeći da su ruske prijetnje Ukrajini i Moldaviji u suprotnosti sa obavezama koje je Rusija preuzela potpisivanjem raznih međunarodnih sporazuma, uključujući i načela Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi.

Stvaranje euroazijske unije ili sukobi uzrokovani odbijanjem da se uspostavi takav savez dovest će u pitanje sigurnost duž sadašnjih granica EU-a.

Vlade Ukrajine i Moldavije su se odbile povinovati planovima Moskve. Ako Rusija pređe sa prijetnji na djela protiv Kijeva ili Kišnjeva, neophodno je da Evropa i SAD zauzmu jedinstven stav. Stvaranje euroazijske unije, kojom bi dominirala Moskva ili sukobi uzrokovani odbijanjem da se uspostavi takav savez dovest će u pitanje sigurnost duž sadašnjih granica EU-a. Iako se bliži obračun u Viljnusu, ostaje nepoznanica kako efikasan odgovor mogu pripremiti saveznici da odbrane suverenitet i integritet susjednih zemalja u slučaju da Kremlj pojača pritiske.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera