Evropski recept za ‘elitističku smrt’

Piše: Enes Ratkušić

Slučaj s aflatoksinom u proizvodima proizvođača mlijeka iz Hrvatske i Srbije uzburkao je javnost puno snažnije nego prije čitavo desetljeće, kada je na tapetu bilo slovensko “Alpsko mlijeko”. Refleksije u ovom slučaju, međutim, pokazuju bitno drugačiju dimenziju – ekspertna objašnjenja koja sve nas, kao potrošače, imaju ubijediti da je odlazak u trgovinu lišen bilo kakvih opasnosti. U čast tog upakovanog “zdravlja” i podsjećanje da takvo mlijeko Barack Obama nema priliku piti, jer američki standardi dozvoljavaju puno veće količine kancerogenih tvari u mlijeku, odgovorni iz nadležnih ministarstava i ljekarsko-inspekcijskih institucija spornu tečnost ispijali su na konferencijama za novinare.

Da se sve završilo samo na mlijeku, bilo bi dobro, ali nije, nažalost. Mediji su naprosto bombardirali javnost da je i tunjevina iz Španije, nešto ranije i Italije, filovana opasnim sastojcima, dok je slučaj s konjskim mesom već skandal koji, kažu, potresa Evropu, koji je uzbunio Brisel. Da li je objelodanjivanje navedenih slučajeva buđenje savjesti, uzrokovano brigom za zdravlje stanovnika Starog kontinenta ili je u pitanju rat interesnih lobija, ili nešto treće? Iako na prvi pogled nema biti nešto treće, ipak je, sve su prilike, upravo to treće.

Značajan dio ‘izvoza otpada’ u kontinuitetu je usmjeren prema dijelovima van granica Evropske unije, protiv čega Brisel očigledno nema ništa protiv.

Temeljni problem su naša ubjeđenja o samoj Evropi. Uistinu se, suočeni s nizom opasnosti, s pravom moramo upitati imamo li mi pravo ad acta, kao kakvu marginaliju, ostaviti razmišljanja o Evropi, suštini njene povijesne, političke i kulturne misije, u uvjetima napadnih zatrpavanja informacijama njenih stanovnika o konjskom mesu, otrovanoj tunjevini, kancerogenom mlijeku… Ima li objektivan promatrač zbivanja pravo sebi uskratiti svaku kritiku na njen račun, zadržavajući isključivo poziciju prema kojoj će samo idealizirati sve što se zbiva u njenoj režiji.

Istina je da glas iz njenih teritorijalnih područja, koji obiluju zaostalošću, odsustvom standarda u svakom domenu, vidljivim otpadom na svakom koraku, od gradskih ulica do riječnih korita, po nekom apriorizmu jeste manje vrijedan, ali znači li to da “Stara dama” samim tim treba biti pošteđena svake kritike. Pogotovo ako znamo da je značajan dio “izvoza otpada” u kontinuitetu usmjeren prema dijelovima van granica Evropske unije, protiv čega Brisel očigledno nema ništa protiv, i to onim dijelovima koje Evropa instruira kako da joj se pridruže. Takvo ponašanje ne može imponirati, nego je “loš primjer” koji joj nikako ne priliči, zbog čega neizostavno mora biti pod lupom kritike.

Trka za zaradom

U slučaju “konjetine” evidentno je da standardi, kojima se EU hvali na sva zvona, proizvodi problem i za njene građane, a ne samo za one na periferiji, koji su ionako lišeni svake vrste zaštite od agresivnih izvoznika, koji im, uz njenu prešutnu saglasnost, dostavljaju otpad svake vrste. Sve, naravno, upućuje na činjenicu da je za Evropu važna isključivo forma izražena u bezrezervnom poštovanju i primjeni procedura i standarda, kojima se suštinski samo pokriva ružna stvarnost, haos sveopće trke za zaradom, što je odavno prokužena stvar.

Da, Evropa je zakonski jasno precizirala gdje se ima odložiti otpad, gdje pas smije izvršiti nuždu, kakve su obaveze stanara zgrade ukoliko trotoar zatrpa snijeg, u koji kontejner se ima ubaciti staklena, u koji, opet, plastična boca… To je ono što impresionira na prvi pogled, ali istovremeno i zatvara prolaz ljudskoj misli prema “nereguliranim oblastima”, onima u kojima vlada hajdučija i nezajažljiva volja za sticanjem. A upravo ta nepokrivena područja produciraju i konjsko meso umjesto goveđeg, i otrovnu tunjevinu, i kravlje ludilo, i svinjsku gripu, i escherichije coli, ali i skupocijene lijekove za ubijanje viška bakterija i toksina, na koje se ljudski organizmi još nisu adaptirali; sve je podređeno i u funkciji je sticanja i enormnih zarada moćnika.

Moćnici su sad odlučili da bi obroke valjalo ‘obogatiti’ konjetinom, jer se na razlici u cijeni, pored profita, ostvaruje takozvani ekstra profit.

Drugo je pitanje što zakonskim regulativama “opsjednuta svijest” bilo kakva upozorenja u pravilu ne sluša, iako se iza tih oblandi, impresivnih fasada uvijek kriju pakleni planovi. Kravlje ludilo nije bilo dovoljna opomena za nezajažljive proizvođače i njihovu filozofiju bezobzirnog sticanja novca po svaku cijenu. Njihova tvrdoglava upornost da kravu pretvore u mesoždera mnoge je koštala glave, ali ništa se nije promijenilo, jer riječ je o isplativom projektu, i to u skladu s evropskim standardima. Zato evropske krave i dalje debljaju na koštanom brašnu, dok su ljudi praktički primorani jesti njihovo meso. Rješenje za njih je u adaptaciji, u buntu nikako.

Kako stvari stoje, međutim, očito je da je taj eksperiment bio samo prvi korak – testna faza za mase konzumenata. Moćnici su sad odlučili da bi obroke valjalo “obogatiti” konjetinom, jer se na razlici u cijeni, pored profita, ostvaruje takozvani ekstra profit. Uostalom, niko zbog toga neće početi rzati, neće mu narasti kopita i drugi detalji konjskog identiteta.

Morbidna utjeha

Taj trend, “ukrašen” bezobzirnom pljačkom, međutim, ne poznaje limite, jer on više nije isključivo pravo instruktora. I drugi se na tim zasadima “ekonomske mudrosti” nastoje okoristiti i drugi, praktički svi koji se pripremaju za taj magični evropski zagrljaj. Taj opasni virus, taj trovački sindrom, nezaustavljivo se širi i, što je najgore, zahvata i mentalna područja, pojavljujući se kao atak na zdravu pamet. Konzumente samo treba osloboditi straha i – problem je riješen.

Taj opasni virus, taj trovački sindrom, nezaustavljivo se širi i, što je najgore, zahvata i mentalna područja.

Čovjek, potrošač-konzument, treba biti sretan ako ga otruju u skladu s evropskim standardima. Kako drugačije objasniti obraćanje gospođe iz nekog ministarstva Hrvatske (čije ime i nije bitno) koja kaže da aflatoksina, kancerogene tvari, ima u spornom mlijeku “Vindije” i “Dukata”, ali da je ono proizvedeno u skladu s evropskim standardima. Kakva morbidna utjeha: jeste, otrova ima u mlijeku, ali ono je proizvedeno prema evropskim standardima.

Drugim riječima, svi mi, konzumenti, trebamo biti presretni zbog preuzimanja kancerogenih pošiljki samo zbog toga jer su one evropski upakovane. Takva pojašnjenja dođu kao neka vrsta preporuke za “elitističku smrt”, u skladu s evropskim standardima. Aflatoksin u takvoj ekspertnoj analizi dođe ništa drugo nego kao nekakva vrsta recepta za dostojanstven odlazak sa ovog svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera