Evropska unija u krizi, Srbija će joj pomoći

Srbija ipak želi nastaviti put eurointegracija (Getty Images)

Piše: Rade Radovanović

Mnogo koje patriotsko srpsko srce ubrzano zakuca kada, kao  ovih dana, sluša sve jače i sve konkretnije poruke Evropskoj uniji, koje upućuju  Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova, i Tomislav Nikolić, predsednik Srbije. Poruke su “teške” i “upozoravajuće” te ako ih briselska birokratija ne shvati najozbiljnije – jednog dana bi se mogla kajati što Srbija nije ni postala članica EU-a.

Zbog “najnovijih ucena” Prištine, preko kojih ovi u Briselu olako prelaze, ovako im se obraća Dačić: “EU mora da shvati da je dosta igranja sa Srbijom: ili će igrati otvorenih karata, ili nam ne trebaju.  To poručujem i Federiki Mogerini, ali i celoj EU…”

U žestokoj, ali više “državničkoj” retorici prema Briselu, ne zaostaje ni predsednik Nikolić, koji, donekle, ima i razumevanja za EU: “Evropska unija je u krizi, pa čak i njeni fundamentalni principi. Imamo poglavlja koja drugi nisu imali, neki uslovi su čak i ponižavajući. Srbija želi da nastavi put evrointegracija, ali ne bi bilo dobro da je bilo ko uslovljava priznavanjem nezavisnosti Kosova, jer to nikada neće prihvatiti.”

‘Za Rusiju važna tačka oslonca’

A da sve i svima bude potpuno jasno, predsednik doda još i ovo: “Za Srbiju bi bilo nezamislivo da mora da se odrekne čvrstih veza koje tradicionalno neguje sa Rusijom.” Nedugo zatim, na svom FB profilu, predsednik četnički vojvoda svojim fanovima lično objašnjava gornju “patriotsku” filozofemu: “Srbija je postala veoma važna tačka oslonca u geostrateškim razmišljanjima Rusije, koja je bila jedan od naših najvažnijih oslonaca tokom gotovo cele naše istorije. Izuzetno sam počašćen i srećan što me je Razvojni centar Ruskog geografskog društva uvrstio među svoje članove.”

Po svemu sudeći, osnovni uzrok ovakvih i sličnih “patriotskih” izliva pomenute dvojice, ali ne i premijera Aleksandra Vučića, nije, pre svega, u saopštenoj odluci da se, zbog zastoja u pregovorima Beograda i Prištine, do kraja godine ne otvaraju nova poglavlja u procesu pristpanja Srbije Evropskoj uniji. Ovaka retorika, zapravo, ima bar dva cilja: da prikrije prave razloge blokade u pregovorima Srbije i EU-a, a ujedno da i Dačiću i Nikoliću donese bitne startne poene u kampanji za predstojeće predsedničke izbore iduće godine.

Ozbiljni diplomatski poznavaoci srpskih prilika i neprilika objašnjavaju da do blokade pregovaračkog procesa ne dolazi zbog stalno nategnutih odnosa Prištine i Beograda, kako se zvanično ističe, već zbog nečeg što se javno još ne pominje, a zapravo je važnije i od sređivanja odnosa Srbije i Kosova.

To “nešto” je zapisano u (neotvorenom) pregovaračkom poglavlju 31, koje se tiče usaglašavanja principa bezbednosti i spoljne politike Srbije sa principima EU-a. Drugim rečima, ako hoće dalji nastavak pregovora, od Srbije se traži da “sredi” svoje odnose sa Rusijom isto onako kako su to učinile i sve zemlje članice EU-a.

‘Svetle srpske perspektive’

Praktično, to bi moralo da znači da Srbija, poput EU-a, uvede sankcije Rusiji, spreči delovanje “ruskih elemenata” na svojoj teritoriji protiv susednih država, ne učestvuje u ruskim “humanitarnim misijama” u Siriji…

“Pročitao sam u novinama, a to su rekli i poslanici Liberalno demokratske partije u Skupštini, da Srbija nije otvorila poglavlje zbog Rusije. To su bezočne laži”, tvrdi, bez da trepne, Dačić, i svi koji ga znaju ovakvim njegovim demantijem dobijaju potvrdu o tačnosti tvrdnji da činjenica da Srbija nije uvela sankcije Rusiji “zapravo predstavlja glavnu prepreku za otvaranje novih pregovaračkih poglavlja, a ne proces pregovora sa Prištinom”.

I dok Vučić na svu ovu halabuku upadljivo ćuti, mereći joj efekte, njegov ministar spoljnih poslova je neumoran u vođenju dogovorene  im patriotske diplomatije, demantujući neretko i ono što je prethodnog dana izjavio: “Zar je moguće da neko misli da Srbija treba da uvede sankcije onome ko treba da glasa, odnosno da stavi veto na prijem Kosova u Ujedinjene nacije? Pa taj ko to misli – ili misli da smo mi glupi, ili da radimo za nekog drugog. Ne, mi ćemo raditi za Srbiju”, klikće patriota Dačić, tvrdeći čak da Srbiji odgovara da nova poglavlja ne budu otvarana, jer svetle srpske perspektive možda i nisu u toj i takvoj EU, koja “grca” u krizi.

Zato i predsednik Nikolić, gledajući da se “ogrebe” za još jedan mandat, u pomoć doziva i u posetu prima makedonskog mu kolegu Đorđa Ivanova. Državnički su se napričali i bratski složili da je “kineski projekat” od pre neku godinu o prokopavanju kanala Dunav – Morava – Vardar – Egejsko more super stvar. Treba još samo da ga prihvate i Grci te da se obezbedi nekih tričavih 17 milijardi eura i radovi mogu da počnu…

Srljanje u nove pobjede

Ponude za lepšu, neevropsku budućnost neprekidno stižu i iz Moskve. Ruski premijer Dimitrij Medvedev upravo je najavio početak pregovora Evroazijske ekonomske unije o stvaranju zone slobodne trgovine sa Srbijom i Izraelom. Nezavisno od ove “visoke politike”, i od blokada pregovora i sa Briselom i sa Prištinom, svakodnevni život u Srbiji se odvija uobičajenim ritmom.

Otkrivanjem jedne “zolje” nedaleko od kuće roditelja Aleksandra Vučića, ministar policije Nebojša Stefanović upravo je sprečio još jedan “pokušaj ubista premijera”. Srbija nezaustavljivo srlja u “nove pobede”, pa ko preživi – pričaće.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera