Evropska armija ostaje utopija

Piše: Harun Cero

Evropska unija prvi put od 2003. godine mijenja svoju strategiju na poljima vanjske i sigurnosne politike, što otvara mnoga pitanja, kao što su primjerice, da li je taj proces započet zbog Brexita, prijetnje Rusije ili nečeg drugog.

Politički analitičar iz Njemačke Martin Brusis smatra da je taj potez Evropske unije bio prijeko potreban, jer se svijet od 2003. puno promijenio.

“Drugi režimi, ratovi, razbijanje nekih država u arapskom i sjevernoafričkom području, izbjeglička kriza, globalna finansijska kriza, teroristički napadi, rat u Gruziji, aneksija Krima, širenje EU-a na istok, su sve stvari koje su utjecale na vanjsku i sigurnosnu politiku Unije“, smatra Brusis.

Mnogi eksperti su mišljenja da je apel visoke predstavnice Evropske unije za vanjske poslove i sigurnost Federica Mogherini za jačanje evropske odbrane početak procesa stvaranja ‘evropske armije’, ali Brusis se ne slaže s tom konstatacijom.

“Ona se zalaže za bolju integraciju članica EU-a u postojeće vojne potencijale koje taj kontinent ima. Tako želi da skloni birokratske, finansijske i političke prepreke za stvaranje međunarodnih borbenih jedinica. One bi imale do 2.500 vojnika, a radile bi pod okriljem EU-a“, ističe on.

Stvaranje ‘evropske armije’ nije moguće

Brusis je mišljenja da izlazak Velike Britanije iz EU-a neće olakšati posao Uniji po pitanju dodatne vojne integracije zemalja članica.

“I zemlje kao Poljska su protiv dodatnih integracionih mjera po pitanju zajedničke evropske odbrane, jer smatraju da bi to oslabilo njihovu vezu sa NATO-om. EU će i dalje sarađivati sa Velikom Britanijom kada su u pitanju prijetnje Rusije ili odbrana od terorista“, kaže analitičar Brusis.

Dodao je da će Brexit najvjerovatnije umanjiti važnost procesa jačanja vanjske i sigurnosne politike EU-a.

Lideri NATO-a i EU potpisali su ‘historijski sporazum’ koji jača njihovu saradnju u odbrani protiv novih izazova. Izvor: [EPA]

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić smatra da neće doći do promjena u zajedničkoj sigurnosnoj i odbrambenoj politici EU-a.

“Već se godinama poziva na veća ulaganja u obrambeni sektor i to i iz NATO-a i EU budući da je većina europskih zemalja početkom globalne krize rezala proračunske stavke upravo u tom sektoru. To je naravno direktno utjecalo i na industriju. Ugroze na globalnom nivou su se povećale i pojačale posebno gledajući na pretkrizna vremena prije deset godina, a došla su i u neposredno susjedstvo i NATO-u i EU“, ističe Avdagić.

Kaže da EU i NATO imaju dosta dobru saradnju, a i dijele veliku većinu članica.

Onim članicama koje nisu u NATO-u, mišljenja je on, itekako je važno da postoji snažna evropska odbrambena saradnja.

Tvrdi da je istočnim članicama važno da i taj segmet funkcionira kao dodatni osigurač od prijetnje koju vide u Rusiji.

Mišljenja je da stvaranje “evropske armije” nije moguće.

“Stvaranje europske vojske nije moguće niti je u planu (to uostalom nema ni NATO). Radi se o jačanju koncepta Borbenih skupina, stvaranja združenih snaga za brzo djelovanje (postoji u okviru NATO-a) kao i jačoj suradnji putem pool & share koncepta (u slučaju NATO-a “Pametne obrane”). No kao što je vidljivo iz prethodne rečenice uglavnom se radi o programima kakvi postoje i unutar NATO-a pa i svojevrsnom dupliranju, na što se upravo često i upozorava“, smatra on i dodaje da će, ako Velika Britanija stvarno istupi iz EU-a, saradnja unutar NATO-a biti važnija nego ikada.

“Što se same EU tiče, obrambena suradnja neće biti ništa lakša nego prije iako su često prisutna zavaravanja kako je Ujedinjeno Kraljevstvo ‘kamen spoticanja’ u mnogočemu. Međutim, upravo su Francuska i Britanija primjerice imale vrlo intenzivnu suradnju, a posebno u godinama dok je Francuska bila izvan vojnih struktura NATO-a“, smatra Avdagić.

NATO i dalje glavni oslonac Evrope

On tvrdi da u zadnje vrijeme ima puno zagovornika smanjenja uloge EU-a u svim sektorima, osim trgovinskog.

Po njegovom mišljenju se malo ili skoro ništa neće promijeniti.

“NATO i dalje ostaje glavni sigurnosni oslonac Europe, a budućnost će u tom smislu više oblikovati odluke SAD-a prema Europi ali i samom Atlantskom savezu“, kaže Avdagić.

Direktor organizacije Carnegie Europe u Briselu Jan Techau je za njemačke medije izjavio da bi bilo suludo misliti da će se desiti revolucija u evropskoj vanjskoj politici nakon Brexita.

Mogherini je u predstavljenom dokumentu o evropskoj vanjskoj politici navela da EU i NATO moraj uže sarađivati, što je potvrđeno i “historijskim sporazumom“ NATO-a i EU koji jača njihovu saradnju u odbrani protiv novih izazova, a koji je potpisan u Varšavi, ali je isto tako navedeno da Unija mora biti sposobna sama da djeluje u slučaju prijetnji.

Techau je, kao i Brusis i Avdagić, mišljenja da to ne znači da Mogherini želi stvoriti “evropsku armiju”.

“To je utopija. To trenutno nije moguće i neće biti u narednom periodu“, istakao je on.

Direktor programa ‘Budućnost Evrope’ Bertelsmann fondacije Joachim Fritz-Vannahme je također za njemačke medije istakao da, kada bi Velika Britanija zaista istupila iz EU-a, bilo lakše poraditi na poljima zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Iz svega navedenog moglo bi se zaključiti da će se EU u narednom periodu ipak morati zadovoljiti “pozajmljivanjem” vojnika od država članica, te da je “evropska armija” nedosanjani san.

Britanska vojska je, pored francuske, bila najjača vojna sila u EU.

Izvor: Al Jazeera