Eurointegracije Srbije – Kosovo nije jedina kočnica, ali ni ulaznica

Šef Delegacije EU u Srbiji Sem Fabrici najavio je nastavak podrške u procesu pristupanja, ali za sada nema najave otvaranja novih poglavlja (Tanjug)

Koliko god Aleksandar Vučić, predsednik Srbije i vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), odlagao odluku o mandataru za formiranje nove vlade, već sada je izvesno da se njegova procena data pet dana posle junskih izbora o završetku pregovora sa Evropskom unijom do kraja mandata te vlade neće ostvariti. Baš kao ni ona iz 2014., kada je verovao da bi pregovori mogli da budu okončani do 2019. godine.

Ova godina bi mogla da bude prva od početka pristupnih pregovora 2015. godine, u kojoj Srbija neće otvoriti nijedno poglavlje, a zvaničnici u Beogradu i Briselu, čini se, prebacuju jedni na druge odgovornost za takvu situaciju.

Tako ministarka za evropske integracije Jadranka Joksimović tvrdi da je čak pet poglavlja spremno, a odluku nekoliko članica EU da ne podrže njihovo otvaranje, ocenjuje kao političku i povezanu sa “brojnim geopolitičkim pomeranjima”. S druge strane, izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik izjavio je da bez napretka u vladavini prava, borbi protiv korupcije i ostalim reformama, nema ni otvaranja novih poglavlja.

Na pitanje da li je do zastoja došlo zbog toga što Srbija ne sprovodi potrebne reforme ili zbog nespremnosti Evropske unije za nastavak procesa proširenja, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Dragan Đukanović odgovara da ima i jednog i drugog.

“Kad je u pitanju Srbija nema napretka u ključnom poglavlju 35, koje se odnosi na normalizaciju odnosa Beograda i prištine, a EU smatra da nema napretka ni u vezi poglavlja 23 i 24, koja se odnose na vladavinu prava. S druge strane, činjenica je i da je EU zatečena ovom krizom izazvanom pandemijom i da se trenutno ne čini spremna da otvori vrata za Zapadni Balkan. Videli smo i koliko dugo im je trebalo da donesu odluku o počinjanju pregovora sa Severnom Makedonijom i Albanijom”, kaže Đukanović.

Visoki troškovi reformi

Iako je prilikom nedavnog susreta sa Vučićem, šef Delegacije Evropske unije u Srbiji Sem Fabrici izjavio da će EU nastaviti sa aktivnom podrškom Srbiji u procesu pristupanja, imajući u vidu posvećenost Srbije reformama u usvajanju evropskih vrijednosti i standarda u svim oblastima važnim za pristupanje, Srđan Majstorović, predsednik Upravnog odbora Centra za evropske politike, za Al Jazeeru objašnjava da je očigledno da ne postoji saglasnost svih članica EU o otvaranju novih poglavlja u pregovorima sa Srbijom, te da je narušeno poverenje u posvećenost vlade istinskim promenama.

“Neki od razloga za ovo nepoverenje imaju veze i sa: nepovoljnim izveštajem o stanju vladavine prava iz juna, upitnim legitimitetom parlamentarnih izbora, (ne)funkcionisanjem demokratskih institucija, kao i aktuelnim stanjem medijskih sloboda. Dalje otvaranje pregovaračkih poglavlja zavisiće od toga koliko će se nova/stara vlast iskreno posvetiti navedenim temama i biti spremna da pored ispunjavanja formalnih uslova pristupi sprovođenju istinskih promena”, kaže Majstorović.

“Srbija kasni u sprovođenju nekih ključnih obaveza koje je preuzela tokom pregovora, poput izmene Ustava u cilju obezbeđivanja nezavisnosti sudstva koje je bilo predviđeno za kraj 2017. godine. Prema izveštajima uglednih međunarodnih i domaćih organizacija primećeno je i nazadovanje u pojedinim oblastima. Posebnu zabrinutost izazivaju sve otvoreniji napadi i kampanje čiji je cilj diskreditacija organizacija civilnog društva, pojedinih medija i pojedinaca koji ukazuju na slučajeve korupcije. Sve to ukazuju da vlast nije preterano motivisana da se bezrezervno posveti promenama, ili smatra da su ‘troškovi’ ovih promena suviše visoki, odnosno da utiču na određene priviliegije koje bi mogle da budu ugrožene sprovođenjem vladavine prava, borbom protiv korupcije i poštovanjem principa podele vlasti“, ocenjuje Majstorović.

Ipak, kada slične ocene iznese izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik, ministarka za evrointegracije Jadranka Joksimović mu odgovori da je zaboravio da su i ranije neke države i bez potpuno ispunjenih kriterijuma zahvaljujući političkim odlukama ušle u EU. Ovakav odgovor nameće i pitanje da li je i vlast u Srbiji očekivala sličnu protekciju, ukoliko bude kooperativna po nekim pitanjima poput Kosova ili je to samo traženje izgovora za nesprovođenje reformi?

Majstorović podseća da, kako kaže, dobronamerne kritike izvestioca, imaju specifičnu težinu obzirom da dolaze od predstavnika Evropske narodne stranke (EPP), najveće političke grupacije unutar EP. “To ukazuje da, bez obzira na pridruženi status SNS pri toj političkoj grupaciji, nije moguće sakriti činjenicu da mnogo toga ne funkcioniše kako treba u zemlji koja se smatra za jednu od vodećih u procesu pristupanja Uniji”.

Jadranka Joksimović i Vladimir Bilčik (levo) različito tumače zastoj u pregovorima Srbije i EU

Nikola Burazer, izvršni urednik portala European Western Balkans, kaže da vlast u Srbiji uporno pokušava da prikaže Kosovo kao jedinu veliku prepreku na putu ka članstvu kako bi “sakrila sopstvenu nesposobnost, kao i manjak političke volje za stvaranjem demokratske države zasnovane na vladavini prava koju članstvo u EU zahteva”.

Može li EU ponoviti greške?

“Određenu protekciju zbog pregovora sa Kosovom vlada već dobija i svakako će države članice ceniti svaki iskorak koji Srbija napravi u tom procesu, ali članstvo u EU je praktično nemoguće očekivati bez ozbiljnih reformi”, dodaje.

Majstorović kaže da nikada niko nije rekao da je dovoljno normalizovati odnose sa Kosovom i da će to voditi automatskom pristupanju Uniji, napominjući da bi takvo pojednostavljivanje bilo veoma pogrešno i opasno.

“Građani bi dobili pogrešnu sliku o procesu evropskih integracija koja bi nedvosmisleno uticala na njihova očekivanja i stavove o EU. Dugoročno gledano, takvo ponašanje bi samo ojačalo skeptike i pružilo dodatni materijal populistima i ekstremistima koji su uvek spremni da ponude jednostavna i brza rešenja za veoma komplikovana pitanja i procese i tako urušavaju demokratski potencijal društva”, ocenjuje Majstorović.

Ipak, iako su evropski zvaničnici dugo ponavljali mantru da su kriterijumi isti za sve, teško bi se moglo reći i da ministarka Joksimović greši kada kaže da je u pojedinim slučajevima politička volja bila iznad ispunjavanja kriterijuma.

Primera radi, Rumunija i Bugarska su 2007. godine primljene u EU, iako je ocenjeno da još dosta toga treba da učine u oblasti reforme pravosuđa, korupcije i (u slučaju Bugarske) organizovanog kriminala, zbog čega je Evropska komisija i uspostavila Mehanizam saradnje i provere za ove dve države. Takođe, Srbiji se sve vreme naglašava da ulaska u EU mora da reši pitanje granica sa svojim susedima, iako isto pravilo očigledno nije važilo za Kipar. Međutim, sagovornic Al Jazeere ukazuju da bez obzira na ono što se dešavalo u prošlosti, Srbija ne bi trebalo da računa na to da će dobiti osetniji popust kada je reč o ispunjavanju kriterijuma za prijem u EU.

Profesor Đukanović se slaže da je geopolitika u nekim slučajevima bila značajnija od ispunjavanja kriterijuma, ali upozorava da Srbija sada nema taj geopolitički značaj i prednost, kakve su pre više od decenije imale Rumunija i Bugarska, budući da je zapadni Balkan sada okružen zemljama članicama EU i NATO, pa nema potrebe za tom vrstom ustupaka.

“Evropska unija uči na sopstvenim greškama i zbog toga ne želi da ih ponavlja. Čak su Rumunija i Bugarska za EU manji problem od Mađarske i Poljske, koje danas prednjače po autoritarnim tendencijama, a smatralo se da su veoma uspešni primeri demokratske transformacije. Zbog toga verujem da će države članice biti veoma, veoma oprezne kada je u pitanju prijem novih članica. ‘Gledanje kroz prste’ možda može značiti određenu podršku ili parcijalnu integraciju, ali ne i puno članstvo i mesto za stolom tamo gde se donose odluke. Pogledajte samo Crnu Goru. Ušla je u NATO, u potpunosti usaglasila spoljnu politikom sa spoljnom politikom EU, ali gde je članstvo? Zatvorila je samo tri poglavlja, jedno više nego Srbija, iako vodi pregovore već osam godina. Ne isključujem mogućnost da dođe do nekog radikalnog zaokreta i ubrzanog prijema država Zapadnog Balkana u članstvo, ali ako pogledamo novu metodologiju čini se da stvari idu u suprotnom smeru, i da vladavina prava za EU postaje sve bitnija”, ocenjuje Burazer, koji očekuje da Srbija do kraja godine ipak otvori neko poglavlje, ali se ne bi iznenadio ni ako se to ne desi.

Jesu li vrata EU otvorena ili zaključana?

Iako na prvi pogled može da izgleda da zastoj u pregovorima odgovara i Briselu  Beogradu, prvima da dobiju na vremenu zarad konsolidacije sopstvenih redova, a drugima da ne žure sa reformama, profesor Đukanović ima suprotan stav.

“Ne mislim da bilo koje odlaganje odgovara i jednima i drugima. Dok god ne bude integrisala Balkan, EU će imati probleme u veoma bliskom susedstvu. S druge strane, dokle god se Srbija ne približi zapadnoj hemisferi političkog uticaja, a najčvršća veza je ona preko članstva u EU, takođe neće imati neku vrstu spoljnopolitičke predvidljivosti niti značajniju međunarodnu podršku s te strane, nego će se i dalje govoriti o nekim uticajima različitih neevropskih aktera na Zapadnom Balkanu”, kaže Đukanović.

A na pitanje postoji li sada većinsko raspoloženje u EU prema proširenju, odnosno koliko su iskrena uveravanja da su vrata otvorena ako se ispune svi uslovi, Majstorović kaže da se odgovor na ovo pitanje nalazi u činjenici da je u vreme kada se suočava sa izuzetno velikim izazovima (pandemija i ekonomska kriza kao njena posledica, Brexit, porast populizma i nacionalizma pandemije…), EU ipak postigla konsenzus o novim pravilima pristupanja za zemlje Zapadnog Balkana (koja ne pominju Tursku u tom kontekstu) i odlučila da otvori pregovore o pristupanju Albanije i Severne Makedonije.

“Istovremeno, pogrešno bi bilo pomisliti da će ovaj proces biti brz i jednostavan. Lideri zemalja Zapadnog Balkana moraju da utrostruče napore u obezbeđivanju neometanog funkcionisanja demokratskih institucija, primeni vladavine prava, borbe protiv korupcije, unapređenja regionalne saradnje i rešavanju međusobnih sporova. S druge strane, lideri zemalja članica moraće da ulože dodatni napor i uprkos nepopularnosti teme proširenja, objasne svojim građanima zašto je integracija Zapadnog Balkana i zaokruživanje granica Unije važno za njihovu i evropsku budućnost. Logika dugoročnog strateškog razmišljanja o budućnosti Evrope govori u prilog obostranoj koristi od proširenja Unije na Zapadni Balkan. Međutim, tempo proširenja Unije će prevashodno zavisiti od taktičke procene kratkoročnih troškova političkih elita na obe strane – nepopularnost promovisanja proširenja Unije u zemljama članicama, odnosno gubitak privilegija uzrokovanih nepoštovanjem vladavine prava, u zemljama kandidatima”, zaključuje Majstorović.

I Nikola Burazer smatra da će vrata EU biti otvorena ukoliko proširenje bude u njenom i interesu država članica.

“Spadam među one koji tvrde da i države Zapadnog Balkana moraju raditi na tome da postojeće države članice vide sopstveni interes u njihovom prijemu. Ako imamo siromašne, korumpirane, kriminalizovane i zarobljene države koje očekuju članstvo, šta nam znače poruke o otvorenim vratima? Sa druge strane, ukoliko izgradimo uređene države sa funkcionalnim demokratskim institucijama, vladavinom prava i tržišnom privredom, vrata će nam se svakako otvoriti. Tu naravno treba dodati da je dosta važno da Evropska unija podrži ove procese u regionu, i politički i finansijski. To je možda važniji signal za perspektivu članstva u EU nego obećanje o otvorenim vratima”, smatra Burazer.

Izvor: Al Jazeera