Euroazijska i Evropska unija: ‘Šizofrenost vanjske politike Srbije’

Povodom najave potpisivanja sporazuma se oglasila Evropska komisija, ali i brojni evropski političari (Tanjug)

Najava ruskog ambasadora u Beogradu da će Srbija 25. oktobar 2019. potpisati Sporazuma o slobodnoj trgovini s Euroazijskom ekonomskom unijom (EAEU), koju predvodi Rusija, ponovno je otvorila pitanje o kompatibilnosti euroazijskih s eurointegracijama te zapadnobalkanske zemlje.

„Ovo je značajan događaj. Mediji tome posvećuju veliku pažnju“, napisao je na Twitteru 20. augusta ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko.

Naveo je da će ulazak Srbije u trgovinsku zonu označiti „potpuno novu fazu prisustva (Srbije) u Euroaziji ulaskom na tržište koje broji 182 miliona potrošača i ukupnim bruto domaćim proizvodom koji premašuje 1.900 milijardi američkih dolara.”

Povodom najave potpisivanja sporazuma se oglasila Evropska komisija, ali i brojni evropski političari.

Komisija je navela da će Srbija morati napustiti Sporazum o slobodnoj trgovini u momentu ulaska u Evropsku uniju.

Odavno poznata činjenica

Kako za Al Jazeeru kaže direktor istraživanja Centra za međunarodne i bezbednosne poslove – ISAC fonda, Igor Novaković, Komisija je samo navela odavno poznatu činjenicu.

“Prema obavezama iz Poglavlja 30 – Ekonomski odnosi sa inostranstvom, sa momentom ulaska u Uniju nova članica je obavezna da napusti sve sporazume o slobodnoj trgovini sa trećim zemljama i da pređe na trgovinski režim EU sa njima. Drugim rečima, Srbija će morati da napusti sporazume o slobodnoj trgovini sa Rusijom, Belorusijom i Kazahstanom, Turskom, CEFTA, EFTA itd. u momentu pristupanja u EU. Do tada, država je slobodna da zaključuje nove sporazume“, ističe Novaković.

Kaže da, što se tiče općeg okvira pregovora, sporazum sa EAEU ne predstavlja problem pošto je u pitanju sporazum o slobodnoj trgovini.

Njegovi efekti, ističe, su ograničeni zbog toga što Srbija već ima sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom, te ovaj sporazum znači samo proširenje na Armeniju i Kirgistan.

Sporazum, tvrdi, ima mnogo veću važnost za samu Rusiju, zbog toga što time njen projekat integracija, “koji ima mnoge slabosti“, dobija još jednu međunarodnu potvrdu.

Upitan da li pregovori Srbije s EU-om o članstvu mogu ugroziti primjenu sporazuma s EAEU-om, Novaković odgovara da sporazum ne mijenja ništa kada je u pitanju Poglavlje 31  koje Srbija treba otvoriti, a koje predviđa usaglašenu vanjsku politiku sa EU-om, što podrazumijeva i usaglašenu politiku kada je riječ o sankcijama.

Evropska unija je Rusiji uvela sankcije kao odgovor na ilegalnu aneksiju Krima.

Novaković ističe da EU traži da se Srbije uskladi sa restriktivnim mjerama prema Rusiji.

“Sporazum može da predstavlja izazov u simboličkom smislu. On može biti signal za pojedine države članice, koje su već sumnjičave prema bliskošću Srbije i Rusije. Te stoga, to može doprineti da Poglavlje 31 u dogledno vreme ne bude otvoreno”, navodi on.

Kaže da za integraciju u EAEU ne postoje realni geopolitički uslovi, “niti je to na stolu“.

“Najveći izazov sa ovim pitanjem je baza za prorusku propagandu koje sporazum o slobodnoj trgovini donosi, pošto se time podstiče sumnja u konačnu korisnost procesa evropskih integracija“, smatra Novaković.

Duško Radosavljević, profesor na Fakultetu za pravne i poslovne studije „Dr Lazar Vrkatić“ u Novom Sadu smatra da je ova situacija tipičan primjer šizofrenosti vanjske politike Srbije.

“Opšta proklamacija evropskog puta Srbije uvek se, i lako, nasukava na snažne „podvodne mine“ branitelja ruskih interesa u političkoj i ekonomskoj sferi, te uz nesuptilno mešanje ruske diplomatije. Očigledno je da vrh vlasti u Srbiji misli da se može (pre)dugo igrati uloge svojevrsnog nastavljača Titove politike, koja je pretpostavljala ekvidistancu prema blokovima, što je naravno, smešno, naivno i na kraju druge decenije XXI politički štetno i za Srbiju kontraproduktivno. Profitabilno je samo za otvorene branioce ruskih interesa u Srbiji, te za destabilizaciju regiona ex-Jugoslavije“, kaže Radosavljević za Al Jazeeru.

‘O NATO-u i da ne pričamo‘

Kaže da je nemoguća integracija u EAEU, a da pritom ne ispaštaju eurointegracije, “ali srpski vrh misli da se veoma dugo može prodavati magla u međunarodnim odnosima, što njemu lično ne smeta, naprotiv, kupuje mu vremena za ostanak na vlasti, ali jako šteti razvojnim interesima zemlje“.

“Međutim, kako se većina opozicionih partija i opcija tamiči sa režimom u discsiplini lažno poimanog patriotizma, tako niko neće dovesti u pitanje smislenost približavanja ruskoj zoni interesa, i istovremenom udaljavanju i zaostajanju u procesu evrointegracija. O atlantskim integracijama (NATO), da i ne pričamo“, ističe Radosavljević.

Na pitanje šta će sa sporazumom sa EUEA biti ukoliko Srbija postane članica EU-a, Ministarstvo trgovine te zemlje je ranije za Radio Slobodnu Evropu navelo da u tom slučaju važe pravila EU-a, prema kojima „prestaju da važe svi sporazumi o slobodnoj trgovini koje Srbija ima zaključene sa pojedinačnim državama ili grupama država odnosno ekonomskim grupacijama”, kao i da će Srbija „izgubiti one povlastice koje je imala do tada u svojim bilateralnim i multilateralnim sporazumima“.

Ukupna robna razmjena Srbije sa EAEU iznosi 7,5 posto od ukupne vanjskotrgovinske razmjene Srbije u 2018. godini, koja je, prema podacima Zavoda za statistiku Srbije, iznosila 45,1 milijardu američkih dolara.

S druge strane, u istom periodu, vanjskotrgovinska razmjena sa zemljama članicama Evropske unije iznosi preko 60 posto ukupne razmjene, dok su drugi po važnosti partner Srbije države CEFTA-e, sa kojima ta zemlja ima djelomično bescarinski režim vanjske trgovine.

Izvor: Al Jazeera