EU nemoćna protiv ‘puzajućeg’ državnog udara u Poljskoj

Iz balkanske perspektive priča o poljskom gospodarskom čudu, gotovo dvoznamenkastom rastu BDP-a i koristi koje je Poljska imala i ima od Europske unije bila je dugo godina vrijedna divljenja.

No, u posljednje vrijeme stižu vijesti o neposluhu vladajućih političkih elita prema Uniji, porastu desnice, unutarnjopolitičkim nesuglasicama, udaru na slobodu medija.

Pravosudna reforma koju pokušavaju provesti vlasti izvela je građane na ulicu, opozicija tvrdi da je na djelu „puzajući državni udar“, a u Bruxellesu je uključeno zvono za uzbunu. Poljskoj prijete uskraćenjem prava glasa u donošenju odluka, mjerom koja nikad ni protiv koga nije pokrenuta otkad postoji EU. I službeno su pokrenuli postupak, te Varšavi dali mjesec dana da se očituje. No, odgovoreno im je kratko da nisu nadležni.

Aktivisti, novinari, analitičari svi će redom reći kako se, zapravo, nije Poljska počela udaljavati od Europske unije, jer je ogromna većina građana svjesna dobrobiti i svake vrste napretka koju joj je ta asocijacija donijela, nego prstom upiru u vladajuću, konzervativnu stranku Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość – PiS), odnosno njezinog čelnika Jaroslawa Kaczynskog.

Niti je premijer, niti je predsjednik, no stranka koju vodi ima apsolutnu većinu u parlamentu i neograničenu moć u svim segmentima društva i politike. Kaczynski je najmoćniji čovjek u Poljskoj, iako nije izravno u vlasti. On „samo“ vlada iz sjene, reći će u Poljskoj.

Stvaranje straha od EU

Na pitanje u kom se trenutku dogodilo udaljavanje Poljske, zapravo političara na vlasti, od Europske unije, kulturolog Maciej Falski s Instituta za zapadnoslavenske i južnoslavenske studije Sveučilišta u Varšavi, odgovara kako vladajuća stranka „zasniva svoj narativ na najgorim mogućim nacionalističkim stereotipovima koje i sama proizvodi“.

„Već više godina po svojim medijima, a sad i u državnim koje potpuno kontrolira, PiS proizvodi mišljenje kako nam EU nameće homoseksualizam, abortus, islamske imigrante, raspad brakova, sve što se može naći na popisu društvenih strahova i nepoželjnih pojava“, ukazuje Falski.

Za aktualnu situaciju i prosvjede protiv mogućeg preuzimanja potpune kontrole nad pravosuđem podsjeća kako „PiS proizvodi mišljenje da su ti ogromni prosvjedi financirani ‘sa strane, od europskih država ili drugih Unijinih institucija, što je naravno jedna izmišljena propagandna priča“.

„Desničarska nacionalistička propaganda je strahovito efikasna. Vladajućoj stranci je to potrebno jer ako EU poduzme korake protiv njihove autoritarne politike, lakše će im biti nagovoriti Poljake na raskid s Unijom“, procjenjuje Falski.

Velika većina Poljaka za Uniju

Novosadski vanjskopolitički analitičar Boris Varga ne smatra da se Poljska udaljava od EU, jer velika većina Poljaka podržava članstvo svoje države u Uniji, ali ukazuje kako se i u toj državi, kao i u drugim članicama Višegradske grupe (u kojoj su, uz Poljsku, još Mađarska, Češka i Slovačka), „razvijaju populistički i nacionalistički režimi koji zarad svojih uskih interesa teže da devalviraju demokratske institucije, a posebno nezavisno sudstvo i medije“.

„Kao i sve populističke vlade, PiS je birače pridobio ponudama primamljivih socijalnih programa, finansijske podrške porodicama sa decom, penzionerima. Oni koketiraju sa tradicionalnim i verskim vrednostima, rade na ‘novom preporodu poljskog patriotizma'“, podsjeća Varga.

Kada je riječ o reformi pravosuđa, nastavlja, u Poljskoj je veliki broj onih koji žele reformu jer smatraju da je pravosuđe često neefikasno. „Ipak, kao i u slučaju medija, mnogi birači verovatno nisu svesni da je u stvari na delu proces njegove najgrublje politizacije“, dodaje.

Objašnjavajući prijedlog reforme pravosuđa, prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije „Dag Hammarskjöld“ u Zagrebu, Goran Bandov navodi kako to odudara od prakse u drugim državama EU o potrebnoj razdvojenosti i međusobne neovisnosti zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Među ostalim, reforma daje ministru pravosuđa pravo da postavlja i otpušta predsjednike nižih sudova. Uz sve to, uvodi se i različita dob za umirovljenje ženskih i muških sudaca.

„Prijedlog reformi omogućuje direktni utjecaj politike na sudsku vlast te joj slijedom toga onemogućuje neovisnost. Upravo zbog takvog prijedloga, EU je zaprijetila Poljskoj da bi mogla ostati bez prava glasa u EU-institucijama. Vjerojatno će se napetosti na relaciji EU-Poljska nastaviti i u narednom razdoblju, što sigurno nije u interesu ni jednoj strani u ovom odnosu“, smatra Bandov.

Orbanova podrška

Zaoštravanju odnosa Varšave i Bruxellesa dodatno je „pomogao“ mađarski premijer Viktor Orban. Odavno distanciran od Europske unije zbog ksenofobne politike iskazane u izbjegličkoj krizi, Orban je iskazao punu solidarnost s poljskim vlastima.

„Inkvizicijska ofenziva na Poljsku ne može uspjeti jer će Mađarska iskoristiti sva pravna sredstva unutar Europske unije kako bi pokazala solidarnost s Poljskom“, najavio je Orban.

Takvi stavovi mađarskog premijera zapravo su uklapaju u vrlo kompleksne odnose Mađarske i europskih institucija za koje Bandov kaže da su posljedica „vrlo specifičnog shvaćanja demokratskih procesa trenutno vladajuće mađarske strukture“ okupljene oko Orbanove stranke Fidesz.

„Orbanova politika populizma i euroskepticizma zadobila je značajnu pažnju, ne samo u EU, nego i izvan nje, pa je i prepoznat kao jedan od lidera desne opcije u EU. Iako se njegovoj vladi zamjeralo niz odluka poput utjecaja na politike medija, pitanja odnosa prema korupciji i ljudskim pravima, posebnu je pozornost zadobila mađarska migraciona politika, koje ja bila značajno restriktivnija od onih koje su implementirane u drugim državama EU. I upravo je Mađarska država koja pruža najčvršću podršku Poljskoj u sporu s EU institucijama“, konstatira Bandov.

Skretanje udesno

I nisu samo udesno skrenuli Mađarska i Poljska, nego i druge članice Unije koje su nekad bile „iza željezne zavjese“. Po Falskom, za većinu država nekadašnjeg Istočnog bloka karakteristična je „kompromitacija ljevice i lijevog etosa“, pa već dugo „nema protuteže nacionalističkom desničarskom diskursu“.

„Ono što je specifično za Poljsku je ogromna uloga Katoličke crkve. Čak i u vrijeme socijaldemokratskih i liberalnih vlada nitko nije se usudio stati protiv sve rastućih zahtjeva Crkve, protiv njezine uloge u javnosti. Crkva je dobila ogromne privilegije za potporu europskih integracija. Problem je u tome što u ogromnoj većini poljska crkva je nacionalistički obojena institucija koja propagira zatvoreni konzervativni svjetonazor“, ukazuje Falski.

Kao kulturolog dodaje i da su u Poljskoj „posljednjih 20 godina jedino nacionalizam i katolicizam bile snažno definirane ideologije oko kojih ljudi su se mogli grupirati“. S druge strane, nastavlja, „teško im je bilo naći protutežu, jer tržišni konzumerizam, koji su Poljaci prihvatili raširenih ruku, potiče na individualizam i bijeg od zajedničkog i političkog“.

„Tek u posljednje dvije godine, otkad PiS implementira svoje autoritarne politike, dolazi do integracije prodemokratskih i proeuropskih snaga. Nadam se da će to raspoloženje prevagnuti“, kaže Falski.

Varga smatra da populizam danas nije tipična pojava samo za države Višegradske grupe, nego kaže da „Srednja Evropa ima vidljiv kompleks periferije, pri čemu je borba protiv diktata centra očigledna konstanta još iz vremena Austro-Ugarske“.

„Za vreme ‘Hladnog rata’ to je bio sovjetski blok i stalni otpor diktatu iz Moskve, a danas je to kontra raznim merama iz Bruxellesa i Berlina. To je zona koja se ponovo našla u ‘novom Hladnom ratu’ između Zapada i Rusije. Upravo takve okolnosti su odlično gorivo za populiste, nacionaliste i političke strukture koje danas u Srednjoj Evropi ozbiljno ugrožavaju demokratiju“, tvrdi Varga.

Hrvatska ne može biti neposlušna

Cijela se priča, preko Hrvatske kao jedine države Zapadnog Balkana u Uniji, dotiče i balkanskih prostora. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, pa i hrvatska vanjska politika, sve se više okreću tzv. uspravnici (kako je naziva Grabar-Kitarović) koja povezuje Jadran i Baltik.

Na pitanje može li se neposluh prema Uniji, ali i pojačavanje negativnih stajališta prema drugima i drugačijima očekivati i u Hrvatskoj, Varga kaže kako „Zagreb nije u poziciji da u svom okruženju formira neku uticajnu grupu država poput Višegradske grupe ili da otvoreno ‘prkosi’ Bruxellesu“. „Hrvatski nacionalizam hrani se uglavnom regionalnim temama, ali za bolju budućnost Zagrebu treba da se kloni istočnoevropskog populizma i da iskorači sa Balkana“, predlaže Varga.

Falski primjećuje da u Hrvatskoj nije moguća politika neposluha prema EU i izazivanja Europske komisije, jer je „Hrvatska i najmlađa članica, i mala država s kojom europski centri moći ne moraju toliko računati, pa bi eventualna kazna stigla brže nego u slučaju Poljske, ipak dosta važne države po broju stanovnika i ekonomskoj snazi“. Dodaje i kako u Hrvatskoj „nema proizvodnje negativne vizure EU na svakom koraku, nema mržnje prema EU, niti postoji antieuropski jezik u politici kakav koriste poljska vlada i PiS“.

Upravo zbog značaja Poljske u okvirima EU, na koju ukazuje i Falski, ne očekuje se da će, osim ozbiljnog upozorenja, Poljska biti snažnije sankcionirana nakon što u parlamentu prođe reforma pravosuđa. Ako ništa drugo, za tu krajnju mjeru kažnjavanja neposlušnih članica potrebna je jednoglasna odluka. A nje, ako je vjerovati Orbanu, nikad neće biti.

Izvor: Al Jazeera