Ermin Jusufović – od ranjenika do svjetskog trona

Jusufović: Motiv je povratak porodici i državi (Ustupljeno Al Jazeeri)

Ermin Jusufović iz Lukavca, reprezentativac je Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci i član SKISO Sinovi Bosne Lukavac. Ovaj magistar menadžmenta u sportu rođen je  31.05. 1981. godine u Tuzli i oženjen je suprugom Merimom, sa kojom ima sina Namika (12) i kćerku Naidu (5). U 16. godini života, tačnije 19.05.1997. godine nagazivši na minu doživio je teške tjelesne povrede, ali uprkos tome nastavio je živjeti u pozitivnom duhu.

Ružan san

“Sva sjećanja na samu nesreću su teška i stresna, i mnogo vremena je trebalo da ih potisnem, kako iz svakodnevnice tako i iz snova. Duži vremenski period sam živio u nadi da je to samo ružan san i da ću se probuditi i nastaviti sa normalnim životom”, kaže Ermin Jusufović.

U procesu rehabilitacije koji se odvijao u Domu zdravlja Lukavac imao je sreću da sretne Vehbiju Tokića, predsjednika i Fahrudina Muharemovića, trenera SKISO Sinovi Bosne Lukavac.  Bio je to njegov prvi i spontani susret sa ljudima iz svijeta sjedeće odbojke.

“Oni su me upoznali sa činjenicom da u Lukavcu egzistira pomenuti klub sjedeće odbojke čiji članovi su osobe sa invaliditetom. Nakon toga su me i pozvali da dođem i vidim uživo kako sve to izgleda. Nakon mog jednog boravka u Banji u Olovu upoznao sam Safeta Alibašića sa kojim sam po povratku u Lukavac i otišao na prvi trening Sinova Bosne. Prvi utisci su bilo odlični iako u noći nakon tog prvog treninga nisam mogao zaspati jer su mi svi ti kolege amputirci do dugo u noć bili pred očima”, priča naš sagovornik.

Izliv emocija

Ističe kako je mnogo stvari koje su iz njega izvukle ono najbolje.

“Najviše sam ponosan na to da u reprezentaciji BiH, Sinovima Bosne i u Spidu nikada nisam odigrao niti jedan naštiman ili prodan set, a kamoli utakmicu. A bilo je teških i nezahvalnih utakmica, nemoralnih ponuda, ali i situacija kada sam u niži rang izbacivao svoje velike prijatelje”, govori Ermin Jusufović.

Govorio je i o tome kakav je osjećaj vraćati se kući s medaljama oko vrata.

“E to je jedan prelijep osjećaj. U početku, nakon takmičenja u tom ritualu je spremanje za povratak dijeljenje radosti sa članovima najuže porodice i najbliskijim prijateljima. Zatim dolazi obično dolazak na aerodrom gdje nas dočekaju brojni predstavnici medija i gdje svi žele čuti utiske iz prve ruke. Dok dajemo izjave kraičkom oka pratimo gdje su nam članovi porodice. Susret sa njima uvijek izazove najveći izliv emocija koje po pravilu budu oplemenjene i suzama radosnicama i to je osjećaj za koji se živi, trenira, takmiči i zbog kojeg se jedva čeka povratak kući”, riječi su našeg sagovornika.

Neadekvatna podrška

Obzirom da je imao sreće da se u proteklih 20 godina, koliko nosi dres sa državnim grbom nađe u situaciji i da osvaja i brani titule prvaka, duboko je uvjeren da je teže braniti nego osvojiti titulu.

“Na putu do osvajanja titule svjestan je čovjek da nema šta izgubiti i spreman je u takvim okolnostima na sve kako bih došao do cilja. S druge strane kada branite titulu uvijek se malo precijenite a protivnika podcijenite i znalo nam se to odbiti o glavu kao npr. na Svjetskom prvenstvu u SAD”, naglašava iskusni reprezentativac BiH u sjedećoj odbojci.

Kada je riječ o podršci nadležnih institucija, smatra da bi bilo nekorektno kada bi generalizovao i sve skupa svrstao u isti koš.

“Ono što boli je neadekvatna podrška države BiH i njenih institucija. Sistem finansiranja međunarodnih takmičenja, stipendiranja sportista i sistem nagrađivanja su nedosanjani san reprezentacija BiH i reprezentativaca. Istini za volju bilo je do sada sporadičnih slučajeva koji su davali nadu ali sveukupno više nas boli nego što nas motiviše odnos države BiH naspram svega što za nju pružamo”, kaže Ermin Jusufović.

Podcrtava da sve ove godine u svakom trenutku nastoji pružiti maksimum na terenu te marljivo čuvati svoj, ali i obraz porodice kao i države BiH. 

“Motiv je povratak porodici i državi. Kada sve ovo integrišete u sportsku priču najmanje će vam zamjeriti i na eventualnom sportskom neuspjehu, a uspjeh će slaviti i doživljavati kao svoj. Najveći motiv je povratak kući uz sve pomenuto uzdignutog čela”, naglašava naš sagovornik.

Povratak na tron

Nijedan od njegovih sportskih planova u dosadašnjem dijelu godine nije ostvaren zbog pandemije koronavirusa.

“Ostat će žal što je prolongirano zvanično Evropsko klupsko prvenstvo u sjedećoj odbojci gdje sam po prvi put trebao nastupiti sa svojim trenutnim klubom SKISO Sinovi Bosne Lukavac te za prolongiranjem Paraolimpijskih igara u Tokiju za narednu godinu”, govori iskusni reprezentativac BiH u sjedećoj odbojci.

Prema njegovim riječima, svako takmičenje sa sobom nosi i novo očekivanje.

“Ono što u narednoj godini očekujem je povratak na evropski tron i borbu za pobjedničko postolje Paraolimpijskih igara u Tokiju”, dodaje naš sagovornik.

Mladima poručuje da budu vrijedni i da se trude da uspiju.

“Ne dajte da vas neuspjeh obeshrabri niti da vas uspjeh ponese jer kako kaže Poslanik Muhammed a.s.  ‘Ono što te je zadesilo nije te moglo mimoći, a ono što te je mimoišlo nije te moglo zadesiti’“, zaključuje Ermin Jusufović.

Izvor: Al Jazeera