Oglasi

Erdogan, uzbudljivo putovanje kroz oluje

Nakon skoro 100 godina od uspostave Republike Turske, Erdogan iznova podiže državu na novim temeljima.
Erdogan i njegov politički i ekonomski tim uspjeli su da izvuku Tursku iz jame ekonomskog neuspjehaAP

Prije skoro jednog vijeka, Osmansko carstvo je palo. Ne njegovim ruševinama je vojni i politički lider Mustafa Kemala Ataturk uspostavio Republiku Tursku (1923.) Na skoro prvu stogodišnjicu od osnivanja republike, „novi“ turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan iznova podiže državu na novim temeljima i različitim osnovama.

Nakon što je položio predsjedničku zakletvu, Erdogan je posjetio mauzolej Atatrurka, u skladu sa protokolom koji je na snazi. Zatim se vratio u Predsjedničku palatu kako bi preuzeo svoje predsjedničke dužnost, usred velikog veselja njegovih pristalica i zabrinutosti među protivnicima da će biti uništeno i ono što je preostalo od Ataturkovog nasljeđa u postosmanskoj Turskoj.

Na sportskim i političkim terenima

Erdogan uspjeva ući u historiju Turske na različite načine i zahvaljući tome osigurati sebi mjesto na njenim brojnim stranicama. Svijet je ugledao 26. februara 1954. godine u narodnoj i siromašnoj četvrti Kasim paša u Istanbulu, gdje provodi svoje mladalačke dane.

Erdoganova porodica potiče iz grada Rize na obali Crnog mora. Međutim, on se  rodio u Istanbulu, odrastajući u siromašnim naseljima ovog grada. Kao i većina njegove generacije, na svojim leđima je nosio teret godina represije i torture kojeg je iz generacije u generaciju prenosio Ataturkov režim.

U siromašnom susjedstvu Kasim paše, od malog prodavača lubenica, posla kojeg je radio kako bi pomogao ocu u izdržavanju porodice, pa sve do momenta kada postaje gradonačelnik Istanbula, njegov životni put obiluje političkim sukobima, postignućima u obrazovanju te okršajima s različitim protivnicima i različitim sredstvima.

Nogomet je bio sastavni dio mladosti i odrastanja predsjednika Erdogana, koji je imao ambicije da postane profesionalni igrač. Međutim, sudbina ga odvodi na veći i užareniji stadion na kojem igra već tri decenije.

U tom razdoblju je Erdogan zadao brojne pogotke u mrežu svojih protivnika u Turskoj i izvan nje. Izbjegao je brojne ofsajd zamke i uvjek je postizao pogotke iz penala na izborima, a naročito u kritičnim trenucima.

Erdogan je u svojoj bogatoj političkoj karijeri obavljao mnoge funkcije, počevši sa predsjedavanjem Strankom blagostanja (Refah Partisi) 1985., zatim pozicije gradonačelnika Istanbula (1994.-1997.). Erdogan je obavljao i funkciju turskog premijera u periodu između 2003. do 2014., dok je na dužnost predsjednika Turske stupio 2014.

U julu 2016. godine, izveden je pokušaj državnog udara u Turskoj, što je možda i najozbiljniji politički i sigurnosni izazov sa kojim s suočio Erdoganov režim još od njegovog dolaska na vlast 2003.

Uspjeh kao argument

Erdogan i njegov politički i ekonomski tim uspjeli su da izvuku Tursku iz jame ekonomskog neuspjeha i svrstaju je među dvadeset ekonomski najrazvijenijih zemalja na svijetu.

Novi turski progres dobija i socijalni karakter, pa tako dolazi do znatnog povećanja srednje klase. Njegove pristalice kažu kako su „puni džepovi“ u njegovoj eri otvarali put do srca građana. Međutim, Erdoganovi protivnici smatraju da ekonomski bum iz prvih godina njegove vladavine jenjava tokom posljednjih godina u kontekstu rekordnog pada turske lire, pada vrijednosti akcija na berzi i rasta inflacije.

Nema sumnje da se Turska tokom vladavine ovog lidera uspjela izboriti sa brojnim aspektima svoje hronične ekonomske krize. Nestali su redovi za gas, više nema prenatrpanih bolnica, smanjeno je siromaštvo u državi, a njegovo mjesto zauzima ekonomski uspon, zbog čega postaje jedan od najistaknutijih primjera ekonomskog dostignuća u svijetu trenutno.

I pored svega toga, turska ekonomija se danas suočava sa teškim strukturalnim krizama, s obzirom na to da brojke pokazuju povećanje stope nezaposlenosti koja je krajem 2017. iznosila 10,9 posto. Stopa inflacije je porasla na 10,2 posto, pored toga što je povećan vanjski državni dug koji je iznosio 438 milijardi dolara na kraju 2017. godine.

Borba za identitet

Različiti grupacije unutar turske populacije pronalaze u Erdoganu lidera spremnog da ispuni njihove brojne i različite zahtjeve, a naročito religiozno stanovništvo koje pronalazi sistem spreman da ga zaštiti od godina brutalnoga sekularizma.

Nakon Erdoganovog dolaska na vlast, žene dobijaju slobodu nošenja marame na glavi, što je bilo strogo zabranjeno u kemalovskom razdoblju. Na tursku scenu se ponovo vraća i vjersko obrazovanje, nakon što je bilo reducirano u razdoblju koje je prethodilo.

Pored pomenutog, Erdoganovi stavovi o pitanjima muslimana dobijaju veliku podršku javnosti, čemu su se pridružili i različiti dijelovi i narodi islamskog svijeta.

Erdoganove pristalice kažu da je njegov glas bio najjači među liderima muslimanskih zemalja u odbrani palestinskog pitanja, i to u vrijeme kada se pojedini arapski lideri okreću prema Tel Avivu. U svemu tome, podršku mu pruža i snažan podsticaj turskog naroda koji je potvrdio da ne odustaje od palestinskog pitanja, kao i svoj veliki senzibilitet prema Jerusalemu i konkretno teškom stanju Gaze.

Prioriteti rada

Nema sumnje da će Erdogan ponovo precizirati svoje prioritete u novoj fazi u skladu sa okolnostima i razvojem situacije u Turskoj, regionu i svijetu.

Čini se da će ekonomija, koja je predstavljala glavna vrata na koja su Erdogan i njegova stranka prvi put ušli u srca miliona Turaka, pa čak i njegovih političkih i ideoloških protivnika, biti na samom vrhu liste prioriteta.

Said al-Haj, stručnjak za pitanja Turske, kaže kako je jedan od glavnih indikatora spajanje ministarstava sa sličnim funkcijama i smanjivanje njihovog broja sa šest na tri te podizanje stepena koordinacije među njima. Pored toga, postoje i predviđanja, iako još uvijek nepotvrđena, da će se kreator turskog ekonomskog uspona Ali Babacan vratiti na čelo turske ekonomije.

Pored ekonomije, među prioritetima predsjednika Erdogana pojavljuje se i pitanje vanjskih odnosa. Značaj ovog pitanja proističe iz geostrateškog okruženja u kojem se Turska trenutno nalazi, s obzirom na nemire i oluje koji udaraju ovu državu sa svih strana.

U olujnom vrtlogu, Erdogan nastoji ponovo usmjeriti dešavanja u regionu u skladu sa svojim prioritetima i turskom vizijom budućnosti.

Turska politika u posljednje vrijeme prelazi u ofanzivu umjesto zatvorenosti u vlastite granice. Ova država je pokrenula više vojnih akcija na teritoriji Sirije i Iraka s ciljem suprotstavljanja naoružanim kurdskim grupama i organizaciji Islamska država Iraka i Levanta (ISIL) nakon niza napada koji su gotovo poljuljali stabilnost Turske.

U fokusu predsjednika naći će se i eliminiranje utjecaja Erdoganovog rivala Fethullaha Gulena, kao i nastojanje da se riješe i okončaju posljedice vojnog udara iz 2016., bez obzira da li se radilo o čišćenju vojnih i sigurnosnih institucija od preostalih pučista, suđenju hiljadama uhapšenih osoba koje se terete u ovom slučaju ili liječenju rana nastalih unutar države nakon široke kampanje sigurnosnih i pravosudnih organa protiv Gulenovih pristalica.

Slabiji rezultati

Rješavanje implikacija ovog pitanja predstavlja glavni izazov u narednoj fazi, pogotovo ako se uzmu u obzir hiljade zatvorenika, desetine hiljada građana koji su otpušteni s posla ne samo u vojsci i sigurnosnim službama, već i u civilnom i uslužnom sektoru.

Rad Stranke pravde i razvoja (AKP) također je jedan od Erdoganovih prioriteta u narednoj fazi. Ova stranka je na posljednjim izborima ostvarila slabiji rezultat za sedam posto u odnosu na prethodne izbore.

Sasvim je normalno da uzroci koji su doveli do ovakvih rezultata i njegovih ishoda budu jedan od Erdoganovih prioriteta, budući da stranka AKP predstavlja politička pluća njegovog projekta. Zahvaljujući njenim jedrima, uspjeva preći talase koji su uglavnom bili uzburkani.

Među Erdoganovim prioritetima je i učvršćivanje predsjedničkog sistema, uključujući i formiranje administrativnih i institucionalnih struktura koje se vezuju za njega, kao i pokušaji da uvjeri građane koji se kolebaju po tom pitanju kroz brze rezultate i efikasnost institucija, pored usklađivanja internih zakona sa novim Ustavom.

U svojoj novoj eri, Erdogan započinje novi put za Tursku, drugačiji od svih ranijih, ispunjen novim nadama. Na tom putu će se suočiti s novim talasima i političkim snagama unutar i izvan Turske koje polažu nadu na njegov neuspjeh već cijele dvije decenije.

Izvor: Al Jazeera i agencije

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.