Erasmus+, manipulacija jednim projektom

Kakve veze ima "očuvanje RS-a od unutrašnjih i stranih neprijatelja" sa obrazovanjem, pita se autor

Piše: Dragan Bursać

Hiljade studenata Bosne i Hercegovine bi mogle ostati bez prava na apliciranje za stipendije iz programa Erasmus+, kojem Bosna i Hercegovina nije pristupila zbog sumanute bahatosti, prije svega, političara iz Republike Srpske.

Ministru prosvjete i kulture Goranu Mutabdžiji, kao i vaskolikom vođstvu intelektualaca i kulturnjaka međ’ zapadnim Srbima, nije se učinilo pretjerano bitnim da studenti u Bosni i Hercegovini budu uključeni u najveći studentski program do 2020. godine.

Hronologija:

Zapravo, kako rekoše mladi SNSD-a, važno im je to članstvo, ali ne toliko koliko im je mrska pomisao da bi se kontrola nad sredstvima za ovaj program morala prebaciti na još mrži – zajednički nivo u BiH. Sumnjivo je vođstvu RS-a kako će i kome dati 115.000 evra da bi učestvovali u raspodjeli, pazite sad, 14,7 milijardi tih istih evra?!

Jeste da je ludo, ali je tako. I ne žali pretjerano rukovodstvo RS-a za potencijalnim novčanim sredstvima koja bi omogućila da ovdašnja djeca studiraju, da uče strane jezike, putuju i razmjenjuju iskustva po Evropskoj uniji. A zašto bi i žalilo?

Kako reče pametan čovjek, to isto rukovodstvo RS-a poodavno posjeduje kretnine i nekretnine u EU-u, djeca su im na studijima ili su završila fakultete u EU-u, tamo žive, situirani su i sklonjeni od tamnog bosanskog vilajeta. I šta onda zaboli donji dio leđa kakvog lokalnog moćnika i kvaziintelektualca za nekom „tamo tuđom bijedom“ koja studira po Banjoj Luci?

Nedavno je u Trebinju održan neki studentski seminar za mlade lidere, koji su vodili vladika Grigorije i reditelj, neimar, d.o.o. Emir Kusturica. Zaključak dvodnevnog bajanja po Trebinju je bio, kako reče jedan od studentskih lidera, Očuvanje Republike Srpske?!

Zato i mogu prvi ljudi Ministarstva prosvjete i kulture otvoreno i javno, bez trunke obraza i griže savjesti, da izjave: „Ministarstvo prosvjete i kulture nije protiv programa koji je u interesu usavršavanja učenika i studenata iz Republike Srpske, ali JESTE PROTIV narušavanja nadležnosti entiteta u oblasti obrazovanja.“

Dakle, kakav Erasmus+ , kakvi prohodnost, Bolonja i obrazovanje kada su u pitanju nadležnosti entiteta.

Ništa nije niti smije biti veće i svetije od entiteta! Od suverenosti! Od samostalnosti! Od održivosti! Od svih izmaštanih hipnotičkih kategorija kojima manipuliše rukovodstvo RS-a i kojima drogira apsolutno sve – od dječice u vrtiću koja poje Svetom Savi do penzionera koji su Tita zamijenili Dražom. Ne vjerujete da je baš tako?

Srpska, pa makar i ‘ne pismena’

Pa evo, nedavno je u Trebinju održan neki studentski seminar za mlade lidere, koji su vodili vladika Grigorije i reditelj, neimar, d.o.o. Emir Kusturica. Zaključak dvodnevnog bajanja po Trebinju je bio, kako reče jedan od studentskih lidera, Očuvanje Republike Srpske?! Kakve veze ima “očuvanje RS-a od unutrašnjih i stranih neprijatelja” sa obrazovanjem?

Pa, nije da nema, jer Dodikovi pioniri, oni iz druge lige, koji nisu imali sreće da se rode u jednoj od pedesetak viđenijih familija Srpske i da su odavno državljani EU-a, vidite, oni su sreću i spas našli na domaćem terenu.

E, a tu nema mjesta za neki tamo Erasmus+. Jok, bato! U intelektualnoj kaljuzi od Banje Luke do Trebinja caruje podmladak SNSD-a, koji ima i svoj fond “Dr. Milan Jelić”, pa se tu namiruju lokalna srebrena djeca. Zlatna su, velim, poodavno od Londona do Monaka, od Bostona do Los Anđelesa.

Drvena studentarija – 90 posto nezainteresovanih, apatičnih i besposlenih utvara od dvadeset i nešto godina koji čekaju da im neko, nešto… pokloni, dodijeli, da… Oni su odavno pretvorili fakultete u samodovoljne posttinejdžerske vrtiće.

A ta srebrena, poslušna djeca planiraju, dakako uz pomoć Ministartva, podizati kapele, uvoditi vjeronauku na fakultete… Ta srebrena djeca, nepismena i mentalno isprostituisana nisu u stanju da napišu čestito saopštenje ispred organizacija na čijem čelu, po partijskoj dužnosti, stoluju.

U sendviču između “zlatnih” i “srebrnih” studenata nalazi se drvena studentarija – 90 posto nezainteresovanih, apatičnih i besposlenih utvara od dvadeset i nešto godina, koji čekaju da im neko, nešto… pokloni, dodijeli, da… Oni su odavno pretvorili fakultete u samodovoljne posttinejdžerske vrtiće.

Raspitajte se među studentarijom kakva je razlika između, primjerice, Erasmus i Erasmus+ projekta ili Erasmus Mundus projekta i čemu sve to služi?!

I zato koliko god kukali i bacali se kamenjem na ljude koji su nedavno došli do zaključka kako je lijenost jedan od faktora besposlice u naših mladih, moramo dobro produmati nad ovim. Nije da nema istine.

Ako ne vjerujete, raspitajte se među studentarijom kakva je razlika između, primjerice, Erasmus i Erasmus+ projekta ili Erasmus Mundus projekta i čemu sve to služi?!

Kad se EU plaši promaje

Nego, kad smo kod silnih projekata na scenu stupa Delegacija EU-a, koja pomalo licemjerno, bez osude, veli da će neke od drugih aktivnosti budućeg programa Erasmus+ (2014-2020) biti otvorene za BiH.

“Za te aktivnosti neće biti neophodno da vlasti BiH nešto učine, kao ni bilo kakav dodatni sporazum sa Evropskom komisijom. Aktivnosti u okviru bivšeg programa Erasmus Mundus Action 1 će ostati na raspolaganju – Zajednički program na nivou masterskih i doktorskihskih studija, uključujući stipendije; aktivnosti iz Action 2 – Saradnja i razmjena projekata sa institucijama visokog obrazovanja; te Tempus – aktivnosti usmjerene prema institucionalnoj reformi u obrazovnom sektoru.”

EU tek tako saopštava da, eto, na sreću ima projekata koje bh. vlasti ne mogu upropastiti sve i da hoće. Osuda vlasti BiH izostaje?

Mada, s obzirom na to kako sada stvari stoje i kako u Briselu BiH (ne)kotira, ovakav stav EU-a ne čudi. Pametnom je dovoljno zaključiti da će ta ista EU u najboljem slučaju pokušati spasiti ono malo pameti koja zna aplicirati na narečene projekte i zatvoriti vrata BiH, da ih gore ne bije promaja i ne grize savjest.

Ostala dječica ostaju na milost i nemilost domaćih teoretičara zavjere, koji se profesorima nazivaju, ministara koji miješaju Šantića i Andrića, popova koji bi da budu profesori, studentskih lidera koji ne mogu sročiti proširenu rečenicu. Ni iz petog pokušaja.

Projekat Erasmus+, tačnije pokušaj dobrovoljnog bh. izostanka iz istog, najbolje oslikava u kakvoj zemlji živimo. Štono reče Milorad Dodik, komentarišući prije desetak dana odluku Komiteta Evropske unije za IPA-fondove o uskraćivanju 45 miliona evra, kako za tim sredstvima ne treba žaliti, jer su bila namijenjena za formiranje ili jačanje novih institucija na nivou BiH!?

Mala digresija. Sredinom devedesetih novosadski pank bend Ateist Rep izdao je svoj drugi po redu album Ja eventualno bih ako njega eliminišete.

U međuvremenu je Vlada RS-a iskoristila trapavost i nesretnu nespretnost zvaničnika EU-a i izdala saopštenje u kojem prihvata učešće u Ersamus+ projektu.

Tako je premijerka Željka Cvijanović sva bitna rekla: “Nakon toga se ide na uspostavljanje nove uprave, u skladu sa svim zakonskim i drugim procedurama koje su predviđene, a zatim u finalizaciju investicionih planova, dok se tek kada se steknu uslovi ide na raspodjelu dobiti.”

Dakle Erasmus+ po mjeri RS-a.

Obesmišljavanje besmislenog

Tako su i zvanično protesti protiv vlasti koje nisu implementirale Erasmus+ postali besmisleni. Studenti, poznati po svojoj poslovičnoj neaktivnosti, ostali su na cjedilu i to zahvaljujući zbunjenosti institucija EU-a i sitnošićarskom pragmatizmu glavaša RS-a.

(R)evolucija, zakazana za subotu, u najmanu je ruku bila katastrofalna. U Banjoj Luci se u parku Mladen Stojanović, primjera radi, okupilo 30 (trideset) studenata, koji su nemušto transparentima pokušali da objasne kako se bore za data im prava. Kako god, bili su mnogo svjesniji od njihovih 10.000 kolega koji su u tom trenutku na zimskom Suncu “gušterali” po banjalučkim lokalima.

Opet, to što su svjesniji ne znači da su sretniji, adaptivniji i uspješniji. Zapravo, upravo suprotno u ovoj zemlji. Oni su tek puki samodovoljni centri svijesti, koj služe više za šprdnju i podsmijeh. Međutim, ponavljam, ne treba njih optuživati za bilo šta.

Tek, vlasti u RS-u su pokazale kako su jako adaptivne i konstruktivne kada “nanjuše” bilo kakvu opasnost po svoje svevlašće.

Studenti, njih više od 95 posto, pokazali su ono što jesu. Da su najinertniji dio društva. Da su mladi ljudi u formi mediokritetskih beskičmenjaka. Da im obrazovanje u okviru studiranja ne znači gotovo ništa. Da će svoju funkcionalnu pismenost zamijeniti za partijsku člansku kartu. Da im protest može biti vezan, eventualno, za još jedan “socijalni” ispitni rok i da im se tu završava društvena svijest.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera