Oglasi

Emanuel Salinas: Vlast može riješiti problem zagađenja zraka

Šef ureda Svjetske banke u BiH i Crnoj Gori govori o izvorima i posljedicama zagađenosti zraka, te rješenjima.
Salinas: BiH si takav gubitak života i novca, jednostavno, ne može priuštitiAnadolija

Zagađenost zraka jedan je od najznačajnijih izazova za Bosnu i Hercegovinu u narednom periodu, odnosi hiljade života svake godine, a državu košta milijarde eura, kaže šef ureda Svjetske banke u BiH i Crnoj Gori Emanuel Salinas u razgovoru za Al Jazeeru i dodaje kako će se ovaj problem vremenom povećavati ukoliko se ne poduzmu odlučne mjere.

Svjetska banka je nedavno objavila izvještaj analize posljedica zagađenosti zraka u BiH u kojem se navodi kako svake godine približno 3.000 ljudi umre od posljedica zagađenosti zraka u ovoj državi. Salinas za naš portal govori o izvorima, posljedicama zagađenosti, te odnosu vlasti i bh. građana prema ovom problemu.

  • Prema analizi i izvještaju Svjetske banke, koji su najveći izvori zagađenja zraka u BiH?

Kada je u pitanju Sarajevo, nije nikakvo iznenađenje da su grijanje stanova i kuća (naročito loženje materijala koji puno zagađuju) i transport (naročito stara vozila) najznačajniji izvori zagađenja zraka.

U Zenici i Tuzli najznačajniji izvori su industrija i termoelektrane na ugalj.

  • Kakve su zdravstvene i ekonomske posljedice ovakve situacije?

Procjenjujemo da u BiH svake godine oko 3.000 ljudi prerano umre od posljedica izloženosti zagađenju zraka. Pored ovog žalosnog gubitka života, izračunali smo da troškovi smrti i bolesti od zagađenja zraka za BiH ekonomiju iznose između 4,2 milijarde i 5,5 milijardi KM, što je jednako nekih 14-19% BDP-a BiH, prema podacima iz 2016. BiH si takav gubitak života i novca, jednostavno, ne može priuštiti.

Kada je u pitanju uticaj na zdravlje, izloženost vrsti zagađenja zraka, koje smo vidjeli ove zime, je naročito opasna za ljudsko zdravlje, jer te čestice nalaze svoj put do duboko u pluća i krvotok. Kao posljedica, mogu uzrokovati ozbiljno narušavanje zdravlja, kao što su infekcije donjih disajnih puteva; rak dušnika, bronha i pluća; ishemičnu bolest srca; moždani udar i hroničnu opstruktivnu bolest pluća.

Smatramo da je ovo jedan od najznačajnijih izazova za zemlju u narednom periodu, obzirom da će se ovaj problem tokom vremena povećavati, ukoliko se ne poduzmu odlučne mjere. Drago nam je da ovo pitanje u posljednje vrijeme dominira u medijima. Vidimo da se poduzimaju neke početne mjere, koje će pomoći na smanjenju uticaja zagađenja na život i zdravlje stanovništva.

Međutim, moramo svi zajedno početi raditi, ne samo na smanjenju posljedica, već i na uklanjanju uzroka zagađenja. Da, svjestan sam da će za značajne promjene trebati vremena, ali moramo početi odmah. Nadam se da će sva pažnja usmjerena na ovo pitanje djelovati kao okidač za provođenje mjera, tako da se već do sljedeće zime ostvari vidljiv napredak na smanjenju izvora zagađenja.

  • Kako rješavati te probleme? Koja su kratkoročna, a koja dugoročna rješenja?

Najprije želim naglasiti da se ovaj problem može riješiti. Da, rješenja su složena, ali se mogu ostvariti, ako su prisutni istinska volja vlasti i aktivno učestvovanje javnosti.

Što se tiče uloge vlasti: Uobičajno se misli da ovo pitanje trebaju rješavati organi nadležni za okoliš. Mi smatramo da rješenje nije u rukama niti jednog pojedinačnog organa, već je potrebno aktivno učestvovanje mnogo njih.

Na primjer, Ministarstva finansija trebaju preispitati poreske politike, da bi se ljudi potakli da biraju automobile koji manje zagađuju, kao i da se vidi da li se naplaćene postojeće okolišne takse mogu bolje koristiti za rješavanje pitanja kvaliteta zraka. Slično tome, organi nadležni za energetiku imaju glavnu ulogu u smanjenju velike zavisnosti zemlje od uglja, koji je veliki zagađivač, za proizvodnju električne energije i prelazak na ekonomične obnovljive izvore energije.

Organi nadležni za transport i industriju trebaju donijeti politike i propise u cilju ograničavanja doprinosa tih sektora zagađenju zraka. Lokalni organi imaju najznačajniju ulogu u osiguranju boljeg javnog prevoza i pružanja podrške za efikasnije grijanje.

I stanovništvo ima značajnu ulogu. Najosnovnija je da nastavi zahtijevati djelovanje na unaprjeđenju kvaliteta zraka, tako da se ne desi da s dolaskom proljeća svi zaborave na ovaj problem. Pored toga, postoji veliki potencijal za poboljšanje izolacije i grijanja u privatnim kućama i stanovima, kroz programe subvencioniranja značajnog dijela troškova – međutim, vidimo da nema pretjerane potražnje za takvim programima.

Savjetovao bih stanovništvu da se upozna sa takvim programima. Time će, ne samo doprinijeti boljem okolišu, već i svakog mjeseca plaćati mnogo manje račune za grijanje. I konačno, možda svi zajedno, kao društvo, trebamo preispitati svoj pristup zagađenju zraka. Zimus sam par puta kad je bilo najveće zagađenje pobjegao na Trebević, kao i brojne Sarajlije, u potrazi za malo kisika. Međutim, iznenadilo me kad sam vidio da se na planini mnogi ljudi skupljaju u zatvorenom prostoru, u kafićima punim dima.

  • Kako komentirate stavove vlasti na svim nivoima, čini se da su indiferentni i nezainteresirani za pitanja koja pogađaju sve građane BiH?

Kao što je ranije pomenuto, vidim da neki organi rade na provođenju mjera koje mogu pomoći da se smanji uticaj zagađenja zraka na stanovništvo. To je jako dobar prvi korak. Međutim, neophodno je da se počne raditi na rješenjima, stvarnom rješavanju uzroka zagađenja. Čini mi se da je to dio gdje se primjećuje manje planova i aktivnosti.

Ja sam rođen  u Mexico Cityju, koji je dugi niz godina bio rangiran u svjetskom vrhu po zagađenju zraka. Kad sam zadnji put gledao podatke, Mexico City je bio vrlo nisko rangiran (36. u svijetu). To je ogromno postignuće za grad od skoro 30 miliona stanovnika. Sjećam se kad su promjene počele, a dio njih je bio bolan (kao recimo nemogućnost korištenja automobila jedan dan u sedmici i  visoke kazne za loženje svega i svačega). Svi smo mi mislili da treba kriviti nekog drugog i htjeli smo da drugi to riješe. Nimalo ugodna vremena.

Kad se sad osvrnem unatrag, vidim dvije stvari. Prvo, promjena je moguća. Da, mnoge će stvari biti teške, ali problem se može riješiti. Jednostavno, nema razloga da stvari ostanu ovako; da se misli da je zagađenje naša sudbina. Drugo, nema gotovog recepta za promjenu. Ono što je potrebno su opredijeljene vlasti s jasnim planom i odlučnim djelovanjem i društvo voljno da otrpi taj bol promjene.

  • Mislite li da postoje zakonska rješenja za ovaj problem u BiH?

Zakoni i propisi i njihovo provođenje su dio rješenja. Na primjer, čuo sam da je tokom dana s najvećim zagađenjem uvedena zabrana korištenja vozila koja najviše zagađuju. To se čini kao dobra reakcija u datoj situaciji.

Međutim, čuo sam da policija nije imala ovlasti da kažnjava one koji se ne pridržavaju i da je samo upozoravala. To je primjer kad neprovođenje propisa može čak i najbolje politike i zakone učiniti beskorisnim. Propis i njegovo provođenje trebaju ići jedno s drugim.

  • Koliko su tačna mjerenja zagađenja i u kojoj se mjeri provodi kontrola zagađenja (bilo da je riječ o malom zagađenju, kao od privatnih automobila ili velikom, kao termo-elektrane ili  Arcelor Mittal)?

Mislimo da ima prostora za poboljšanje mjerenja i monitoringa raznih izvora zagađenja. To je neophodno da bi se osiguralo da iznosimo činjenice, a ne mišljenja i da provjeravamo da li donesene mjere, kakvegod bile, daju očekivane rezultate – a ako ne, da ih  prilagođavamo dok ne počnu davati rezultate.

  • U kojoj mjeri nova gradnja uzrokuje probleme u Sarajevu, na primjer kad se više pažnje obraća na kratkoročni profit nego na zdravlje?

To pitanje nismo formalno proučavali, ali intuitivno, pretpostavljam da se svi možemo složiti da geografski položaj Sarajeva u uskoj kotlini, nameće specifične izazove kad je u pitanju zagađenje zraka. Čuli smo mišljenja da izgradnja visokih zgrada duž rijeke remeti tok vjetra, koji bi inače raspršio zagađenje. To zvuči razumno, ali o tom pitanju ne možemo dati nikakvo mišljenje potkrijepljeno informacijama.

Nakon što sam ovo rekao, vjerujem da bi bilo značajno sagledati urbani razvoj Sarajeva na holističkoj osnovi. Počeo bih pitanjem: Šta bi bilo potrebno da Sarajevo postane privlačan grad za život i ulaganje? Šta bi trebalo da ljudi požele dolaziti ovamo umjesto odlaziti u EU?

Odgovor bi vjerovatno uključivao više stvari, od povoljnog poslovnog okruženja i dobrih radnih mjesta, dobrog gradskog prevoza i stanovanja, pa sve do čistog zraka, dobrih škola i pouzdane zdravstvene zaštite. Ono što želim reći da se izgradnja ne treba posmatrati izolirano i sigurno se ne treba posmatrati s fokusom na kratkoročni profit. Umjesto toga, treba biti dio dobro promišljenog pozicioniranja Sarajeva kao privlačnog grada za život.

  • Čije bi iskustvo BiH mogla koristiti kao dobar primjer? Možda poteze nekih evropskih gradova na zabrani korištenja dizelaša u centru grada  ...?

Ima mnogo iskustava, dobrih i loših, s mnogo mjesta. Ima i mnogo preporuka šta učiniti i šta ne činiti – mnoge od njih smo uključili u naš izvještaj, ali i brojne druge organizacije daju prijedloge.

Ono što stvarno želim naglasiti je da ne postoji gotov recept za ovo, niti da ima čarobnih rješenja. Ono što se pokazalo uspješno na drugim mjestima, ne mora biti uspješno i ovdje, nema 'zlatnog metka' koji će 'ubiti' problem. Ono što je potrebno je jasno vodstvo, stalna pažnja i snažna opredijeljenost vlasti i aktivno učestvovanje društva. Mi ćemo, kao razvojni partner, sa zadovoljstvom raditi s vama u ovom procesu, bez obzira koliko vremena bude trebalo, bitno je da radimo zajedno.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.