Eksplozija u Bejrutu je libanski Černobil

Ovo je nacionalna katastrofa, u životu nisam video ovako veliku katastrofu, rekao je guverner Bejruta Marwan Aboud u suzama, obraćajući se novinarima među ruševinama bejrutske luke, razorene stravičnom eksplozijom koja je odnijela najmanje 135 života, prenosi Tanjug.

Uz još 80 nestalih i više od 5.000 povrijeđenih i broj mrtvih će sigurno rasti.

Oko 300.000 stanovnika libanske prijestolnice ostalo je bez domova, što je gotovo 10 posto Bejruta sa okolinom.

Bolnice u koje su smještene hiljade povrijeđenih već su pune zaraženih COVID-om 19 i pate od nestašice medicinskih zaliha, a i one su oštećene eksplozijom.

Iako je Liban posljednjih desetina godina bio pogođen i ratovima i terorizmom, razaranje koje se dogodilo u utorak uveče nije, prema dosadašnjim saznanjima, posljedica ni vojnog ni terorističkog napada.

Eksplozivni oblak u obliku pečurke

Guverner Aboud usporedio je uništenje s onim koje su pretrpjeli Hirošima i Nagasaki krajem Drugog svjetskog rata, iako se u ovom slučaju nije radilo o atomskoj bombi.

Takve spekulacije izazvao je eksplozivni oblak u obliku pečurke i veliki talas eksplozije koji se proširio kilometrima daleko.

Međutim, stručnjaci su brzo opovrgnuli takve teorije.

Martin Pfeiffer sa Univerziteta Novi Meksiko, za Bisnis Insider je prokomentarisao eksploziju.

Rekao je da evidentno ne može biti riječ o nuklearnoj bombi, već da je vatra dovela do detonacije hemikalija ili nekog eksplozivnog materijala.

Ipak, prikladnije poređenje bi bilo ono sa ukrajinskim, odnosno sovjetskim Černobiljom 1986, piše libansko-britanski novinar Oz Katerji za Foregin Policy.

Sistemska korupcija i nemar

Kao i sovjetska katastrofa i ova libanska je posljedica teške nekompetencije, sistemske korupcije i nemara – a njen učinak će biti, takođe, mnogo širi od početne eksplozije.

Kao i libanski zdravstveni sistem, čitava zemlja bila je na rubu pucanja i prije eksplozije.

Izbjeglička kriza u toj zemlji traje koliko i sam rat u Siriji – devet godina, 1,5 miliona izbjeglica i dalje je u Libanu, što je 30 posto ukupnog broja izbjeglica iz Sirije i više od 20 procenata ukupne populacije Libana.

Prema službenim informacijama, skladište koje je eksplodiralo u luci držalo je gotovo 3.000 tona amonijak nitrata, koji je tu bio odložen još od 2014.

Tim koji je sproveo inspekciju prije samo šest mjeseci upozorio je da bi uskladišteni amonijak nitrat, ako se ne ukloni, mogao raznijeti čitav Bejrut.

To se gotovo i dogodilo.

Možda nikad nećemo znati je li za ovu tragičnu grešku kriva korupcija, nemar ili kombinacija toga, piše Katerdji za Foregin Policy.

Truli sistem vladavine

Ali odgovornost očito ne leži samo na lučkim radnicima koji nisu obavili osnovne provjere ili su primili mito da bi ostavili teret na mjestu.

Ona leži na onima koji su ih tu postavili i koji su stvorili truli sistem vladavine, od kraja libanskog građanskog rata 1990. do danas.

Komandanti različitih frakcija iz tog rata samo su zamijenili svoje paravojne uniforme za poslovna odijela i preuzeli ono što je preostalo od libanske države.

Korupcija i pohlepa vladajućih bacila je zemlju u ekonomsku krizu više puta i produbila sektaške podjele.

Hiperinflacija, privredni pad, siromaštvo, nezaposlenost koja je 2018. dostigla nevjerovatnih 46 posto, potencijalna glad, kriza upravljanja otpadom koja je dovela do planina smeća koje truli i zagađuje zrak, sve su to posljedice nekompetentnosti i disfunkcionalnosti libanskih vlasti.

Ekonomska kriza

Trenutna ekonomska kriza izvela je stotine hiljada Libanaca na ulice pod sloganom “svi oni znači svi oni”, kojim su demonstranti prozvali čitavu političku klasu i vlast i opoziciju, kao i sektaški politički sistem u zemlji.

Sada, piše Katerji, libanski političari i zvaničnici ponovo igraju tradicionalnu igru “nisam ja” s odgovornošću za eksploziju.

Kako će libanski narod reagovati na to, ostaje da se vidi, ali indikativno je da je haštag “objesite omče” postao “u trendu” na libanskom Twitteru.

Izvor: Agencije