Eksplozija Bibijeve bombe

Netanyahu je negirao krivična djela (EPA)

Izraelska opozicija odbrojava premijeru poslednje dane, njegovi koalicioni partneri ponavljaju da se radi o zaveri, a Benjamin Netanyahu samouvereno tvrdi da ga afera koja se oko njega plete neće sprečiti da nastaviti da vodi zemlju.

Premijer je pre godinu dana osumnjičen za korupciju, opstrukciju sudstva i zloupotrebu poverenja, ali preporuka policije da državni tužilac zvanično podigne optužnicu protiv aktivnog šefa Vlade – što bi bio prvi takav slučaj u istoriji zemlje – odjeknula je kao bomba koja preti da najmarkantniju figuru izraelske politike pošalje u zatvor i stvori krizu koju bi njegova desničarska Vlada teško mogla da preživi.

Sudbina Bibija, koji već četvrti mandat upravlja Izraelom, sada je isključivo u rukama tužioca Avichai Mandelblita, bivšeg glavnog armijskog advokata i sekretara u Vladi koga je na sadašnji položaj imenovao upravo Netanyahu.

“Nastaviću da vodim Izrael odgovorno, posvećeno i lojalno”, poručio je premijer u televizijskom obraćanju naciji, podsećajući da se tek oko polovine preporuka policije okonča podizanjem optužnice. “Neće biti ništa, jer nema ničega… Siguran sam da će istina izaći na videlo, i siguran sam da ću na narednim izborima još jednom dobiti vaše poverenje.”

Za šta je osumnjičen

Posle opsežne i duge istrage i prikupljenih dokaza, policija je državnom tužiocu preporučila da podigne optužnice protiv Netanyahua po dva osnova.

Slučaj 1000, pod kojim imenom je poznata afera o primanju poklona, tereti premijera i njegovu porodicu da su primali darove vredne milion šekela, 280.000 dolara. Radi se o holivudskom producentu i izraelskom državljaninu Arnon Milchanu i australijskom biznismenu James Packeru.

Slučaj 2000 je politički opasniji. Tužilac Mendelbilt nije dosad saopštio detalje, ali se zna da postoji snimljeni deo Netanyahuovog razgovora sa Arnonom Noni Mozesom, vlasnikom najtiražnijeg lista Yedioth Ahronoth, kritički nastrojen prema premijeru.

Trebalo je da Mozes odustane od negativnog stava, a da Netanyahu za uzvrat pomogne finansijski uzdrmanom Ahronothu tako što će smanjiti tiražne potencijale rivalskog – njemu naklonjenog dnevnika – Israel Hayom koristeći lično prijateljstvo sa vlasnikom, američkim magnatom kockarnica Sheldon Adelsonom.

Premijer ne poriče da je primao skupi šampanjac, cigare i nakit, ali odbacuje optužbe da je po sredi mito i brani se da ih je dobijao od bliskih ljudi koji su slučajno milioneri ili milijarderi.

Tužioci u međuvremenu nastavljaju da istražuju i slučajeve u kojima se Netanyahu ne pominje, ali su umešani njegovi bliski saradnici. Posebnu pažnju izaziva Slučaj 3000, skandal oko nabavke podmornica i raketnih topovnjača iz Nemačke, posla vrednog dve milijarde dolara. U korupcionašku aferu, koja preti da bude najveća u istoriji Izraela, umešan je Netanyahuov lični advokat David Shimron.

Slučaj 4000 tiče se problematične veze između vlasti i izraelskog telekom giganta Bazeq. Tvrdi se da je Shlomo Filber, generalni direktor Ministarstva komunikacija i bivši Netanyahuov bliski saradnik, Bazequ dostavljao poverljiva dokumenta od kojih je firma imala koristi.

Netanyahu uzvraća

“Nemoguće je oteti se utisku da su (optužbe) pod uticajem ničim zasnovanog utiska istražitelja koji veruju da sam protiv njih kovao zaveru… Te optužbe su potpuno lažne i neutemeljene”, tvrdi Netanyahu.

Predsednik Reuven Rivlin upozorio je da je zbog napada na sudstvo i slobodu medija demokratija u opasnosti. Opozicioni poslanik Yoel Hasson pozvao je u pismu tužioca Mandelblita da reaguje brzo ukazujući da su vlasti pravne države još od otvaranja istrage na meti “zlobnih napada” i “pritisaka” premijerovih ministara i saradnika.

“Argumenti nisu oko činjenica već oko njihove interpretacije”, piše liberalni Haaretz. “Prema verziji koju nude Natanyahu i oni koji ga podržavaju, šef policije i svi drugi vrhunski policijski istražitelji su u šemi obaranja njegove vlasti”. Koji bi bili motivi “zaverenika”, premijer ne objašnjava.

Jasno je da će se premijer boriti, da će nastaviti agresivnu kampanju protiv istražitelja kako bi javnost ubedio da od zaključka policije neće biti ništa i da će on još jednom biti izabran za premijera. Za preporuku državnom tužiocu kaže da je “puna rupa, kao švajcarski sir”.

Izraelska javnost – pod čijim je pritiskom bivši premijer Ehud Olmert zbog prevare, korupcije, opstrukcije sudstva i zloupotrebe poverenja prvo podneo ostavku 2009. a potom otišao u zatvor iz koga je izašao prošle godine posle 16 meseci – ne deli premijeru samouverenost. Istraživanje tri glavna nacionalna TV kanala pokazuje da 60 odsto Izraelaca smatra da bi trebalo da podnese ostavku, 49 odsto ispitanih veruje nalazima policije, a tek svaki četvrti premijerovoj verziji. Ostali ne znaju kome da veruju.

Dok je odijum većinske javnosti direktno usmeren prema premijeru, njegovoj supruzi Sari – takođe osumnjičenoj za korupciju, i sinu Yairu – čije su mnoge arogantne izjave delovale iritantno, Vlada potvrđuje lojalnost 68-godišnjem premijeru.

Nijansirano jedinstvo

U vladajućoj koaliciji vlada nijansirano jedinstvo. Ministar turizma Yariv Levin iz premijerovog Likuda kaže da preporuka policije predstavlja “državni udar protiv birača”. Ministar finansija Moshe Kahlon, partner iz centrističke partije Kulanu, je obazriviji. Napominje da konačna odluka zavisi od državnog tužioca i apeluje da Netanyahuovi lojalisti obustave kampanju protiv policije.

Naftali Bennett, ministar obrazovanja i lider krajnje desničarske religiozne stranke Jevrejska kuća, samo kaže da se koalicija neće raspasti zbog cigara i šampanjca. Ministar odbrane Avigdor Lieberman, šef ultra-nacionalističke partije Yisrael Beitenu, kaže da neće napuštati Vladu sve dok premijer ne bi bio osuđen.

“Ne vidim bilo kakve znake kolapsa (Vlade) u doglednoj budućnosti”, kaže za Reuters profesor političkih nauka sa Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu Avraham Diskin.

Likudovi ministri posebno su besni na Yair Lapida, lidera centrističke stranke Yesh Atid koga je policija imenovala kao ključnog svedoka “Slučaja 1000”.

Lapid je policiji rekao da je pod premijerovim pritiskom, kao ministar finansija u njegovoj vladi 2013-2014, zahtevao amandman na zakon koji daje poreske olakšice bogatim Jevrejima koji iz inostranstva žele da se vrate u Izrael, poput Arnon Milchana.

Prema zakonu iz 2008, oni koji se nasele u Izraelu oslobođeni su na deset godina plaćanja poreza na zaradu koju ostvaruju u inostranstvu. Milchan se naredne godine vratio, a zakon je popularno nazvan po njegovom imenu jer je on bio najveći korisnik poreskih beneficija.

Netanyahu je, tvrdi Lapid, od njega tražio da se period neplaćanja poreza sa 10 produži na 20 godina. Milchan bi amandmanom koji je Ministarstvo finansija ocenilo kao “nelogičan” zaradio neuporedivo više od onoga što je investirao u šampanjac i cigare.

“Neko suočen sa ovako ozbiljnim optužbama, od kojih neke čak i ne poriče, ne može da nastavi da služi kao premijer sa odgovornostima za bezbednost i blagostanje izraelskih građana”, jasan je Lapid.

Ministarka kulture Miri Regev optužila je odmah Lapida kao “neuspelog političara” koji se pridružio onim koji žele da sruše premijera. Netanyahu takođe može da kaže da Lapid svedoči iz sopstvenih političkih interesa, ali o njegovoj sudbini će u najvećoj meri odlučivati Kahlon i Bennett koji će svojim biračima morati da objasne zašto brane premijera koji i ne poriče primanje mita. Zašto se ne povuku iz njegove koalicije ostavljajući Netanyahuu da dokazuje svoju nevinost?

Vlada zasad deluje stabilno, a istraživanja takođe pokazuje da Netanyahuov desničarski Likud ne bi platio ceh i zadržao bi poziciju najveće stranke u Knesetu da se izbori održavaju sada. Blizu polovine ispitanih smatra da bi premijer trebalo da ostane na vlasti, dok 43 odsto smatra da bi trebalo sam da se povuče.

‘Korumpirani tiranin’

Opozicija ima drugo mišljenje. Predsednik Laburističke partije Avi Gabbay je uveren da je Netanyahuovoj eri došao kraj “bilo na biralištima bilo kroz istragu”. Poslanik ove stranke Shelly Yacimovich piše na Twitteru da je premijer “korumpirani tiranin nasilnog i egoističnog ponašanja” koji će učiniti sve da preživi.

Po izraelskom zakonu Netanyahu može da obavlja dužnost i ukoliko bude optužen, sve dok ne bi bio osuđen. Računajući na to da na odluku državnog tužioca može da se čeka mesecima, kupuje vreme.

Nema sumnje da će Netanyahu pokušati sve sećajući se žučnih debata 2004. kada je tadašnji premijer Ariel Sharon optužen da je primao mito u aferi “Grčko ostrvo”. Organi reda smatrali su da imaju dovoljno dokaza, napisali su nacrt optužnice i samo se čekalo na tadašnjeg državnog tužioca.

Tužilac Meni Mazuz procenio je da dokazi nisu dovoljni da bi podigao optužnicu. Sharon je oslobođen. “Policija je preporučila, drugi odlučuju”, uliva Netanyahuu optimizam profesor Aviad Hacohen u dnevniku Israel Hayom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera