Ekonomija BiH u doba korona virusa

Mudrost nam dolazi kad nam više nije od koristi

(Markez, Ljubav u doba kolere)

Pojava pandemije COVID-19 izazvala je brojne negativne ekonomske posljedice koje prijete padu bruto domaćeg proizvoda (BDP), zaposlenosti, javnih prihoda, investicija i izvoza.

U globalnim razmjerama pandemija je izazvala dva efekta – pad vrijednosti burzovnih indeksa i pad cijena nafte, koja bi u ovoj nesreći mogla olakšati platno bilansne teškoće BiH.

Prijeti duboka recesija

Dosada je uglavnom prevladavao stav o brzom savladavanju virusa i oporavku ekonomije. Sve govori da smo u tom pogledu u zabludi. Razvoj ekonomske situacije u BiH bit će određen lokalnim specifičnostima i kretanjima globalne ekonomije. Lokalne specifičnosti se odnose na blokade reformi za poboljšanju poslovne okoline, zastoj zemlje na putu ka EU i NATO, blokade institucija države i formiranja Vlade F BiH, razarajuću korupciju i kriminal, neefikasan sistem pravde, nizak nivo konkurentnosti ekonomije BiH, niske stope ekonomskog rasta, zaposlenosti i masovne emigracije i niske fiskalne kapacitete države za suprostavljanje nadolazećoj krizi. Globalna kretanja tiču se primarno oporavka ekonomije u zemljama glavnim izvoznim tržištima BiH.

Uz uzroke pada tražnje koji je izazvao COVID-19, nastavljeni su poremećaji u lancima vrijednosti i padu proizvodnje BH firmi. Agregatna tražnja i ponuda su usklađeni na znatni nižem nivou, što znači pad zaposlenosti i gubitak radnih mjesta. Ekonomija neodložno ulazi u recesiju. Osnovno je pitanje koliko će biti duboka i koliko će trajati recesija. Recesija će sigurno trajati do kraja 2020. godine, a izvjesno je da neće biti plitka.

Dva scenarija razvoja događaja

Kako će se dalje razvijati ekonomija u doba COVID-19 ovisi od procjena toka pandemije. Poznata svjetska konsultantska kuća McKinsey razvila je dva scenarija globalnog toka ekonomije u doba COVID-19.

• Prvi je scenarij zakašnjelog oporavka u kome Europa i SAD doživljavaju vrhunac broja slučajeva koncem aprila, a pad u junu 2020. Kina i azijske zemlje bilježe oporavak i kontrolu virusa koncem prvog kvartala ili početkom drugog kvartala. U ekonomskom smislu ovaj scenario predviđa pad potrošnje, investicija, nezaposlenosti i veliki broj stečajeva sa poljedicama po financijski sistem. Recesija nestaje u četvrtom kvartalu 2020.
• Drugi scenarij je scenarij produžene kontrakcije u kome Europa i SAD stavljaju pod kontrolu virus početkom juna 2020. godine. Međutim, potvrđuje se da COVID-19 nije sezonskog karaktera i on oživljava u jesen 2020. Poslije duboke recesije i brojnih stečajeva, oporavak se javlja u SAD i Europi u 2 kvartalu 2021, a i Kini u 1. kvartalu 2021.

Na temelju ova dva scenarija jasno je da ekonomija BiH ulazi u recesiju kao rezultat isključivo vanjskih faktora, tj. pogodit će i efikasne i produktivne i dobro pozicinirane izvozne i domaće kompanije. Recesija će imati svoja sektorska i socijalno-klasterska obilježja.

Sektorski su u najtežem položaju one djelatnosti koje su pogođene promjenama načina života ljudi nakon pojave COVID-19. Tu je najviše pogođen turizam, prijevoz putnika, hotelijerstvo, ugostiteljstvo i zabava i kreativna industrija. Također, pogođeni su sektori čiji su lanci vrijednosti prekinuti u upstream-u (snabdjevanje iz Kine) i downstream-u (isporuke tekstilne i kožne industrije u Italiju). Postepeno se ti negativni utjecaji prenose na sve druge djelatnosti.

U politekonomskom smislu je važno sagledati položaj pojedinih društvenih skupina koje čine država (javni sektor), poslovni sektor (velika, mala, srednja, mikro poduzeća, izvoznici…) i domaćinstva (zaposleni, nezaposleni, penzioneri, siromašni, dobro stojeći…).

Najviše pogođen privatni poduzetnički sektor i radnici u njemu

Recesija će najviše pogoditi privatni poduzetnički sektor – poduzetnike i radnike. Mnogi od poduzetnika u malom biznisu će se naći u teškoćama koje će voditi i stečajevima. Opstat će one kompanije koje budu u stanju osiguravati poslove i u uvjetima recesije, one kompanije koje imaju rezerve za podnošenje recesije i one kompanije koje imaju kreditnu sposobnost za zaduživanje kako bi prebrodili teškoće tijekom recesije.

U domaćinstvima će nastati dodatni problemi zbog nezaposlenosti izazvane recesijom. Veoma je važno imati u vidu da kompanije imaju veliku odgovornost da osiguraju egzistenciju svojim radnicima u ovom periodu, ako žele da osiguraju radnike za period poslije recesije, kada će i emigracije početi da odvlače najkvalitetnije radnike. Najveći dio domaćinstava nema rezervi novca za podnošenje tereta recesije, pa će biti veoma važno osigurati redovnost isplata penzija i socijalnih naknada. Posebno je pitanje kako će se odvijati iseljavanje našeg radno aktivnog stanovništva. Normalizacija stanja u Njemačkoj i Austriji bi mogla pokrenuti još veći broj sada zaposlenih radnika, da se pokrenu zbog nesigurnosti radnih mjesta.

Država će se naći u izuzetnim teškoćama zbog pada javnih financija. Pad proizvodnje i potrošnje vodit će smanjenju poreza na dodanu vrijednost i akciza i putarina, a gašenje radnih mjesta smanjivat će obim doprinosa za PIO i zdravstvo. Budžet će morati preuzeti veći dio isplata penzija od planiranih za 2020. godinu. Međutim, država ima osiguran veliki obim sredstava za javne investicije (putna infrastruktura, energetika) pa će njihovim korištenjem omogućiti rast investicijske potrošnje, odnosno agregatne tražnje kao efikasnog anticikličnog sredstva u suprostavljanju recesiji. Pad javnih prihoda na nivou države ovisit će o dubini recesije, ali sigurno neće biti malen.

Zahtjevi prema Centralnoj banci

Zdravlje ljudi, uključujući zaposlene, je apsolutni prioritet u javnim politikama ekonomije u doba COVID-19. Odmah iza toga valja stvoriti uvjete za osiguranje funkcioniranja onog dijela proizvodnje koji ima tražnju, kako na domaćem, tako i na stranom tržištu.

Poslodavci su prvi iznijeli prijedloge u vezi sa zaštitom svog položaja i položaja radnika. Traže odlaganje plaćanja obaveza prema bankama i poreza, te formiranje fonda iz koga će se isplaćivati plaće za radnike bez posla. Banke sigurno imaju uvjete za reprogramiranje obaveza

privrede i to je dobar prijedlog. Slabost ostalih prijedloga je da znače mjere kojima se uključuje krhki sistem javnih financija u spašavanje privatnog sektora. Umjesto toga, potrebno je osigurati povoljne kreditne linije banaka ili u F BiH Razvojne banke F BiH za dodatna obrtna sredstva firmama u teškoćama, ali koje moraju imatu kreditnu sposobnost. Formiranje garantnog fonda je ničim potvrđena fikcija, koja znači omču oko vrata javnim financijama. Direktne subvencije firmama ovisit će o mogućnosti osiguranja bespovratnih sredstava iz međunarodnih izvora.

Bilo kakve mjere za podršku firmama moraju imati u svom sadržaju spašavanje radnih mjesta. Radnike treba sačuvati kroz preraspoređivanje radnog vremena, korištenje godišnjih odmora, plaćeno odsustvo i druge forme. Posebno, radnicima treba omogućiti reprogramiranje plaćanja otplata kredita i drugih obaveza.

Interesantan po svojoj površnosti i populizmu je prijedlog iz Republike Srpske da se višak rezervi poslovnih banaka kod Centralne banke BiH iznad obaveznog nivoa u iznosu od 3 milijarde KM iskoristi za saniranje privrede. Teško je razumjeti logiku tog prijedloga kada se ima u vidu da su to sredstva banaka u BiH, odnosno sredstva građana, privrede i državnih institucija kao depozita kod banaka.

Ona su višak jer banke u BiH nemaju kome da ih plasiraju, pa ih drže kod CB BiH kao rezerve iznad propisanog nivoa. Osim toga, one drže u inozemstvu još 4 milijarde KM. Nađite kreditno sposobne klijente, banke će sa radošću plasirati i tih 3 milijarde i tih 4 milijarde i tako povećati svoje profite, koji su inače iznosili 200 miliona KM u 2019. godini. Ne treba vam nikakva akcija prema CB BiH za takav potez.

Javne financije nefleksibilne

I na kraju država. Njeni rashodi su visoki i nefleksibilni. Otplate vanjskog duga iznose u 2020. godini 825 mil. KM, penzije 3,5 mld. KM, izdaci za zdravstvo 2,4 mld. KM, za borce 1,1 mld. KM, plaće 3 mld KM (vojska, policija, zdravstveno i obrazovno osoblje, javna uprava). U upravljanju javnim financijama treba kombinirati restriktivni pristup u redukciji rashoda (potreba rebalansa proračuna na svim nivoima) sa ekspanzivnom politikom koja treba biti motor anticikličnog djelovanja javne potrošnje, prvenstveno kroz intenziviranje javnih investicija.

Treba iskoristiti inicijativu da se neutrošena sredstva IPA fondova iz perioda 2014-2020. za zemlje Zapadnog Balkana stave na raspolaganje za saniranje posljedica COVID-19. To je posebno značajno za jačanje potencijala za suprostavljanje pandemiji kroz nabavku medicinske opreme za BiH i za subvencije recesijom pogođenih firmi, tim prije što neutrošena sredstva za BiH iznose oko 310 miliona eura. Paralelno, iz IMF hitnih financijskih instrumenata (the Rapid Credit Facility and the Rapid Financing Instrument) za konsolidaciju javnih financija osigurano je u ovoj godini 167 miliona dolara.

I sada na scenu stupaju društvene proturječnosti između tri tačke javnog upravljanja ekonomijom, kako to koncipira profesor Harari. Znanstvenici, stručnjaci i odgovorni javni mediji daju istinu o ekonomskom stanju (i ona se razlikuje prema školama ekonomske teorije), građani imaju potrebe i traže da se one zadovolje (socijalna izvjesnost, redovnost plaća, penzija i sigurnost radnog mjesta, stabilnost biznisa), a političari su tu da želje građana ostvare, često žrtvujući i istinu.

Moramo se boriti za javni izbor koji optimizira istinu i potrebe građana i podržava produktivne i slabe. Produktivne da pokrenu ekonomiju, slabe radi socijalne pravde i kohezije društva

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera