Egipatski režim ruši domove svojih protivnika

Fotografije nekoliko objekata porušenih u posljednje vrijeme u Egiptu (Al Jazeera)

Piše: Abdul Rahman Mohamed 

“Teško je zamisliti osjećaje i opisati bol koju sam osjetila kad sam ugledala vojnike kako mi ruše dom gdje sam nekada živjela sa svojim suprugom, koji je stradao kao mučenik… Ali, dovoljan nam je Bog i divan li je on zaštitnik”, kaže Maryam Turk, supruga Mohameda Balbole, koga su egipatske snage sigurnosti pogubile prije gotovo mjesec dana.

Ova žena nije mogla pronaći riječi da opiše bol i tugu koju je osjetila dok je gledala kako joj egipatske vlasti ruše dom.

Kako kaže Turk, što su potvrdili i svjedoci, njen stan jedan je od pet stambenih objekata koje su egipatske vlasti porušile u mjestu Basarita u guvernoratu Damietta tokom proteklih dana.

Neki od objekata imali su i po nekoliko spratova, a u njima su živjele porodice osoba koje su egipatske sigurnosne snage progonile, uhapsile ili likvidirale.

Građani se okupljaju u znak protesta protiv vojnog prisustva u naselju i zbog straha za svoje domove

Turk je naglasila da se snage sigurnosti nisu trudile dati objašnjenje zbog čega ruše objekte. Istakla je da su pripadnici ovih snaga pokrali sve što je bilo moguće reciklirati i ponovo iskoristiti nakon rušenja, poput prozora, vrata i metala.

Svjedoci su skrenuli pažnju na to da su vlasti opkolile još četiri stana u sklopu priprema za njihovo rušenje. Međutim, stanovnici ovog mjesta izašli su na ulice i ispriječili se pred snagama sigurnosti.

Ovakva reakcija stanovnika natjerala je sigurnosne snage da se povuku i oslobode objekte. Veliki broj vojnika i dalje je stacioniran u neposrednoj blizini, što izaziva strah da bi se mogli vratiti i porušiti te objekte.

Nova metoda

Posmatrači i aktivisti za ljudska prava ovakvu metodu egipatskih vlasti smatraju novim pristupom prema opoziciji bez presedana, s tim da je egipatski sistem već ranije provodio prinudno raseljavanje stanovnika na Sinajskom poluotoku. Tada su, također, vršeni upadi u domove tamošnjeg stanovništva, prilikom čega je uništavano pokućstvo, dok su najteži napadi bili paljenje pojedinih objekata.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava, prije svega Švicarska organizacija za zaštitu ljudskih prava i Egipatsko koordinaciono tijelo za ljudska prava, izdale su saopćenje u kojem su dokumentirale operacije rušenja ovih stambenih objekata. Osudili su ovakvo ponašanje i zatražili od egipatskih vlasti da to zaustave. Također su izrazili bojazan da bi se ovakav pristup mogao ponoviti i prema drugim disidentima.

Advokat i istraživač u oblasti ljudskih prava Ahmed Mefreh smatra da ovakvo djelovanje snaga sigurnosti predstavlja zaokret u mjerama koje provode prema protivnicima, pa čak i onima koji se traže zbog teških krivičnih djela.

On kaže da je ovakav preokret prirodna posljedica sve veće represije koju provode snage sigurnosti i djelovanja mimo zakona i utvrđenih procedura. Istakao je da nema pravnog opravdanja za ovakvo ponašanje, osim u jasnim slučajevima u kojima su izdane odluke o uklanjanju objekata zato što narušavaju urbanistički plan u gradovima i selima.

Pravni osnov

Međutim, Mefreh je skrenuo pažnju na to da Zakon o vanrednom stanju dozvoljava predsjedniku Republike da izda predsjedničke uredbe o uklanjanju objekata u skladu sa članom 3 Zakona o pravu na evakuaciju ili izolaciju pojedinih objekata. To navodi na zaključak da se slučaj u Basariti zasniva upravo na ovom zakonu, smatra on.

Fotografije mjesta gdje se nekada nalazio dom Mohameda Balbole koji je sada porušen

Mefreh očekuje da će se nastaviti s ovakvim načinom suočavanja s protivnicima i da će se ova praksa preseliti i u druge gradove i guvernorate sve dok kontrolni i istražni organi o tome šute.

Mostafa Azab, nadležna osoba za egipatsko pitanje u Arapskoj organizaciji za ljudska prava u Britaniji, smatra da ovakve mjere ukazuju na to da represija koju primjenjuje aktualni režim nema granica, pogotovo ako se uzme u obzir da režim svoj opstanak gradi na teroriziranju svojih protivnika. Stoga mora stalno podizati nivo represije kako bi dobio željeni učinak svoje prakse.

On smatra da rušenje domova nema nikakve pravne osnove i da to više liči na djelovanje oružanih milicija nego na djelovanje regularnih snaga sigurnosti, koje provode i čuvaju zakon. Ističe da je kazna u osnovi individualnog karaktera ako bi se hipotetički prihvatilo da su vlasnici porušenih objekata osuđeni za teška krivična djela.

Napomenuo je da vlasti nisu dale nikakvo objašnjenje za ovakav postupak. Naprotiv, ne žele to uopće komentirati. U kontekstu kolapsa pravosudnog sistema u Egiptu i njegove politizacije ne postoji način da se pozovu na odgovornost počinitelji takvih zločina nad građanima. Stoga se može očekivati da će se ovakva praksa proširiti i na druga sela i gradove, smatra Mostafa.

Izvor: Al Jazeera