Oglasi

Egipatski generali pod američkim patronatom

Sjedinjene Američke Države trebaju preispitati svoje bliske veze s egipatskom vojskom.
Vojna veza Egipta sa Zapadom napredovala je nakon mirovnog sporazuma Izraela i EgiptaReuters

Piše: Marwan Bishara

U vrijeme kada situacija eskalira u konfrontaciju između egipatske vojske i pristalica Muslimanske braće, Washington opet pokušava ići u korak sa vlastitim klijentima.

Sretna što je vidjela leđa islamistima, američka administracija suzdržala se od opisivanja svrgavanja predsjednika Mursija vojnim udarom, čak i kada su ga tako nazvali utjecajni članovi Kongresa.

Obamina administracija željela je da vojni udar uspije, ali ne i vlastite krvave ruke. Ali ako su se nadali da će smiriti vojsku i uticati na nju, pogriješili su.

Generali, koji su bili odlučni da suzbiju uticaj Muslimanske braće, ako ne i da je slome, vidjeli su političke izazove s kojima se suočava Egipat kao sigurnosne probleme koji zahtijevaju korištenje sile.

Uveli su vanredne zakone koji im omogućavaju veću kontrolu, ali koji su u realnosti doveli do eskalacije.

Dok su se spremali da javno i silom uguše demonstracije Mursijevih pristalica, Washington se uglavnom nije oglašavao.
Američki pozivi na suzdržanost, dijalog i povratak na biračka mjesta izgledali su više retorički nego praktični ili efikasni.
Žudnja Amerike da održi blisku vezu sa vojskom i da ostane relevantna u državi spriječila je od zauzimanja jasnog stava.

Investiranje u egipatsku vojsku

Egipat je "bitan saveznik van NATO-a", a ključ svega su veze vojski. Vojna veza Egipta sa Zapadom napredovala je nakon mirovnog sporazuma Izraela i Egipta 1979, čime je Egipat postao drugi primalac bilateralne pomoći nakon Izraela.
Ovo je zahtijevalo, između ostalog, velike vojne i finansijske investicije, ukupnog iznosa 66 milijardi dolara otkako je potpisan sporazum.

Američko udvaranje egipatskim generalima koštalo je SAD 1,3 milijardi dolara godišnje od 1987. godine. Pokloni poput 1.000 tenkova i 221 borbenih aviona vrijednih nekoliko milijardi dolara označili su američku privrženost Egiptu.

Tokom godine revolucije, 2011, Egipat je dobio skoro četvrtinu svog novca iz Američkog fonda za strano vojno finansiranje.
Američko-egipatsko udvaranje rezultiralo je, između ostalog, amerikanizacijom Egipatskih oružanih snaga.

Više od 500 egipatskih oficira svake godine prošlo je kroz američki vojni obrazovni sistem. Među njima su i visoki egipatski oficiri, uključujući šefa odbrane Abdul Fataha al-Sisija, koji je pohađao Američki ratni koledž u Pennsylvaniji, te komandanta Vazduhoplovstva Rede Mahmouda.

Obrazovanje egipatskih oficira na američkim vojnim koledžima, programi obuke i zajedničke vojne vježbe dovele su do trajnih veza između establišmenta obje države.

Ni privatno šaputanje na jastuku, ni javni izrazi žaljenja nisu korisni za sprečavanje eskalacije nasilja. Istinska moć nad klijentom počinje s tim da Amerika kaže egipatskim generalima: 'Ukinite vanredni zakon, zaustavite nasilje i dozvolite povratak na biračka mjesta. Ili se suočite s posljedicama.'

Onda slijedi pitanje – pošto je egipatska vojska odnedavno partner koji, zaista, može osramotiti – šta je Washington trebao da uradi? Da li je trebao Egiptu dati ultimatum? Srezati pomoć nakon godina obasipanja vojske izdašnim sumama novca?

Konvencionalna mudrost u bliskostočnom političkom establišmentu, pogotovo među saveznicima Izraela, jeste da Washington u svakom trenutku mora održavati blisku vezu s vojskom.

Neki tvrde da je egipatska vojska neophodan i pouzdan saveznik u prevrtljivom moru, te da podržavanje vojske služi interesima američke nacionalne sigurnosti. Za njih, rastuće civilne snage – koliko god bile popularne – bilo da su to islamisti ili sekularni ljudi, nisu ni pouzdane ni prijateljski nastrojene.

Drugi navode da nekritikovanje generala dozvoljava Washingtonu da na neki način utiče na njihov proces donošenja odluka.
Novi "mirovni izaslanik" Washingtona za Bliski istok Martin Indyk navodi da bi SAD trebao komunicirati s vojskom "najveće, vojno najsnažnije, kulturološki najuticajnije i geostrateško najvažnije" države arapskog svijeta privatnim kanalima, a ne raditi protiv nje.

Neki u manjini establišmenta u Washingtonu zagovaraju prekidanje veza s egipatskom vojskom ako se ona ne suzdrži od nasilja. Smatraju da je navodna veza između SAD-a i autoritarne egipatske vojske dugoročno štetna za američke interese, pogotovo jer otvara put brzoj reakciji islamista u regionu.

Ali izgleda nevjerovatno da bi iko poslušao ovo upozorenje u Washingtonu. Da li bi zamrzavanje pomoći imalo smisla u vrijeme kada SAD brzo gubi relevantnost u regionu?

Pošto već gubi moć i uticaj, pogotovo imajući u vidu dramatične događaje u Siriji, Iraku, Iranu, Libanu i generalno u regionu, Washington se neće odreći jednog od svojih malobrojnih strateških stubova na Bliskom istoku.

Egipatska vojska svjesna je svega ovoga i vrlo dobro razumije od kakve je koristi za SAD u regionu. Naprimjer, šta ako Egipat izabere da bude taj koji će napustiti partnerstvo? Mislim da bi nastala velika panika u američkoj prijestolnici, a ništa manje ni u Izraelu.

Istinska moć

Nakon svega, nije li Egipat taj koji dozvoljava Americi da održi stabilnost u regionu i pomaže joj da očuva sigurnost Izraela?

Washingtonu bi više odgovaralo da su se generali suzdržali nasilja, osnažili civilnu vladu, dozvolili brzi povratak demokratskom procesu i, konačno, vratili se u kasarne. Ali SAD nije dovoljno glasno izrazio svoje mišljenje i nije generalima jasno stavio do znanja da postoje posljedice ako ne poslušaju savjet Washingtona.

Dok traje talas nasilja na egipatskim ulicama Amerika mora pokazati vrijednost svoje moći nad egipatskom vojskom.
Saopštenje Bijele kuće i osuda nasilja koju je saopćio državni sekretar nije ni blizu dobar početak. Svi su osudili nasilje, čak i egipatski generali!

Ni privatno šaputanje na jastuku ni javni izrazi žaljenja nisu korisni za sprečavanje eskalacije nasilja. Istinska moć nad klijentom počinje s tim da Amerika kaže egipatskim generalima: "Ukinite vanredni zakon, zaustavite nasilje i dozvolite povratak na biračka mjesta. Ili se suočite s posljedicama."

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.