Oglasi

Egipatska revolucija ponovo aktuelna

Uprkos masovnim represijama, Egipćani su još jednom probili barijeru straha.
Male grupe demonstranata okupljaju se u centralnom Kairu uzvikujući antivladine slogane 21. septembra 2019.Reuters

Godinama članci i analize, uključujući i one koje sam i sam pisao za Al Jazeeru, predviđaju da je samo pitanje vremena kada će izbiti novi egipatski ustanak. Moguće je da dobijamo odgovor na pitanje „kada“.

U petak su Egipćani iz nekoliko gubernija organizovali antivladine proteste zahtijevajući ostavku trenutnog predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija.

Povici na glavnim trgovima i ulicama širom države podsjećali su na sada već poznate povike s protesta Arapskog proljeća koji su doveli do svrgavanja dugogodišnjeg diktatora Hosnija Mubaraka u februaru 2011.

Na protestima u petak čulo se uzvikivanje jednog od glavnih slogana sa ustanka iz 2011: „Narod želi pad režima“. Protesti su se nastavili u gradu Suez u subotu, a prijavljene su i demonstracije manjeg obima u Kairu i Mahalli.

Neobičan podstrekač

Demonstracije su se ovog vikenda desile na zahtjev Mohameda Alija, nezadovoljnog bivšeg saradnika vojske koji živi u samonametnutom egzilu u Španiji. Ranije ovog mjeseca on je počeo objavljivati videosnimke koje je sam snimao i u kojima je kritikovao režim i iznosio intrigantne detalje o navodnoj korupciji, uključujući veliku potrošnju predsjednika El-Sisija i njegove porodice.

Ali je radio s vojskom duže od decenije. Imajući u vidu njegov status insajdera, mnogi Egipćani vjeruju da su njegovi navodi vjerodostojni.

Njegovi snimci imaju više miliona pregleda, a nekoliko istaknutih heštegova dominira egipatskim prostorom Twittera. Ali je prije sedmicu dana pozvao Egipćane da izađu na ulice u znak protesta.

U petak su stotine ljudi u nekoliko gradova, uključujući Kairo, odgovorile na njegov poziv i izašle na demonstracije protiv režima, iznenadivši mnoge posmatrače.

Ali je nakon tog objavio još videa, tražeći od egipatskog ministra odbrane Mohameda Zakija da uhapsi Sisija, i od vojske da stane uz narod. Također je pozvao na „millioniyu“ (marš milion ljudi) narednog petka.

Odgovor režima

El-Sisi je 14. septembra, u do sad neviđenom odbrambenom činu, odgovorio direktno na Alijeve tvrdnje tokom govora na žurno organizovanoj Nacionalnoj omladinskoj konferenciji. Predsjednik je prije potvrdio nego porekao navode da je on naredio da se izgrade luksuzne predsjedničke palače.

„Da, izgradio sam predsjedničke palače i nastavit ću tako“, kazao je on.

Vlada je prvobitno pokušala diskreditovati Alija kao simpatizera Muslimanske braće, sada zakonom zabranjene grupe koja je pobijedila na nekoliko izbora u Egiptu nakon revolucije, ali ta su nastojanja propala. Niz vjerodostojnih dokaza iz Alijeve političke, poslovne i lične historije jasno daju do znanja da on nije islamist.

Potom je Vlada potpuno promijenila taktiku, pokušavajući predstaviti Alija kao bezobzirnog ženskaroša. Ni ova strategija nije donijela rezultate. Čak su i islamističke medijske ispostave iz inozemstva bile izravno naklonjene ovom bivšem saradniku vojske, nazivajući ga herojem i podstičući Egipćane da pređu preko njegovog privatnog života.

Odgovor na Alijeve pozive od petka izgleda potvrđuje da su, za mnoge Egipćane, takvi detalji beznačajni.

Atmosfera straha

Ulizivačke medijske ispostave su, predvidivo, predstavile proteste od petka kao male i beznačajne. Istu je strategiju koristio Mubarakov režim 2011.

Ali fotografije i snimci protesta, koji su održani blizu simboličnog Trga Tahrir i na drugim lokacijama u Kairu, kao i u niz drugih gradova uključujući Aleksandriju, Mansouru i Suez, kružili su po društvenim mrežama i privlačili pažnju stranih medija.

Uzimajući u obzir širi kontekst egipatske politike, ovi su protesti poprilično značajni, sve i ako su obimom manji od protesta protiv Mubarakove vlasti 2011.

Protesti su u praksi zabranjeni u Egiptu 2013, nakon što su sigurnosne snage ugušile proteste protiv vojnog udara 14. avgusta 2013, usmrtivši više od 900 mirnih demonstranata na dva velika skupa u Kairu. U izvještaju koji je uslijedio, iz Human Rights Watcha su rekli da su ovi masakri „vjerovatno na nivou zločina protiv čovječnosti“.

Od ljeta 2013, više od 60.000 ljudi je uhapšeno, mnogi zato što su ilegalno protestovali; i stotine drugih je nasilno nestalo. U pritvornim centrima i zatvorima, mučenje je korišteno rutinski, uključujući silovanje.

Uzimajući u obzir vidljivu autoritarnost i brutalnost El-Sisijevog režima, i sveukupni rizik povezan sa svim oblicima javnog neslaganja, teško je odbaciti trenutnu proteste kao male i beznačajne. Ako ništa drugo, Egipćani su probili veliku barijeru straha.

Šta protesti predskazuju?

Egipćani su već dugo nezadovoljni ključnim aspektima El-Sisijeve vladavine. Predsjednik je zabranio provođenje anketa u Egiptu, pa ne postoji način da se tačno odredi koliko je popularan.

S tačke gledišta revolucionara koji su izašli na ulice da protestuju protiv Mubaraka u januaru 2011, El-Sisi je zakazao na svim frontovima. Posebno, daleko je manje sloboda danas nego pod Mubarakovom vlašću, i ekonomska situacija se pogoršala.

Ključne El-Sisijeve ekonomske projekte – novi glavni grad sa vodenim parkom i ogromnim tornjem, i širenje Sueckog kanala – stručnjaci vide kao bespotrebno trošenje novca koje neće značajno doprinijeti Egiptu ili Egipćanima.

Istovremeno vlada mišljenje da je on loše upravljao krizom vodosnabdijevanja u državi, da je loše održavao vremešnu infrastrukturu u ovoj državi i da je postupao suprotno nacionalnom interesu poklonivši dva otoka u Crvenom moru Saudijskoj Arabiji.

Danas oko trećina Egipćana živi u siromaštvu, sa manje od 1,5 dolara dnevno. Realističniji pokazatelji siromaštva sugerišu da je egipatska stopa siromaštva dosta veća od tog.

Stope inflacije i mjere štednje, uključujući rezove subvencija, otežale su prosječnom Egipćaninu vozarenje do posla, obezbjeđivanje hrane ili potragu za pomoći ljekara.

Pred siromaštvom, političkim lošim upravljanjem i ekonomskim problemima, i El-Sisijevom upornom referiranju u javnim obraćanjima na to kako je Egipat „veoma siromašan“, Alijeve insajderske priče o velikoj potrošnji novca poreskih obveznika od strane predsjednika, njegove porodice i bliskih saradnika raspirile su javni gnjev.

Bez obzira kako se stvari budu razvijale u bliskoj budućnosti, trenutni protesti bi mogli signalizirati početak kraja El-Sisijeve vladavine. U narednim danima i sedmicama, pritisak će vjerovatno rasti.

Ako protesti budu dovoljno veliki, i posebno ako potraju, možda će vojska morati intervenisati da ukloni predsjednika s političke scene. Uzimajući u obzir pukotine unutar strukture moći, moguće je da ima ljudi u vojnom aparatu koji priželjkuju takvu priliku.

Ako i kada se to desi, veća i važnija pitanja će se vrtjeti oko toga kako Egipćani koji teže istinskoj demokratiji mogu prevazići autoritarni sistem koji prevazilazi jednog čovjeka.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera English

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.