Eggert: Rusija nema šta ponuditi Balkanu u zamjenu za EU i NATO

O propalim očekivanjima Kremlja od Donalda Trumpa, uticaju ruske propagande te građanskim protestima u Rusiji  za Al Jazeeru govori poznati politički analitičar iz Moskve, novinar Ruske nezavisne televizije Dožd (TV Rain) Konstantin Eggert.

• Ruska javnost krajem prošle godine je optimistično reagovala na pobjedu američkog predsjednika Donalda Trumpa. U Moskvi su vjerovali da će nova administracija ukinuti antiruske sankcije te zaboraviti na aneksiju Krima. Međutim, sankcije su i dalje na snazi, štaviše, Rusiju optužuju zbog miješanja u američke izbore što dodatno otežava kontakte sa Washingtonom. Dakle, hoće li doći do poboljšanja rusko-američkih odnosa ili će kriza i dalje trajati?

– Sve što se događa u američko-ruskim odnosima u posljednjih nekoliko mjeseci je potpuni promašaj. Ne mislim da je Rusija uticala na ishod predsjedničkih izbora u SAD-u, ali jasno je da su ruski predstavnici tražili pristup Trumpu toliko aktivno i nespretno da je to izazvalo suprotnu reakciju. Kao posljedica, sve što je vezano za Rusiju postalo je toksično za američku političku elitu. U suštini očekivanje Kremlja se opravdalo samo u jednom slučaju: Trumpova administracija do sada nije pokazala neki interes prema pitanju demokratije i ljudskih prava. Recimo, Washington nije posvetio puno pažnje protestima ruske opozicije te masovnom hapšenju ruskih demonstranata u zadnjih nekoliko sedmica.

Što se međunarodne politike tiče, linija Washingtona je dosta jednostavna: možete se nama pridružiti kao mlađi partneri, ako nećete, onda nemojte nama smetati, a ako to pokušate –  imamo štap. Kremlj će brzo shvatiti u kojoj mjeri će se politika administracije Trumpa razlikovati od politike Baracka Obame. Washington, u mnogim slučajevima, neće obraćati pažnju na stavove drugih zemalja, uključujući i Rusiju. S obzirom da je Trump navikao da mjeri sve u novčanom ekvivalentu, za njega zemlja sa godišnjim BDP-om na nivou, recimo, države New York ne izgleda baš impresivno na međunarodnoj sceni.

Često se govori o saradnji u borbi protiv terorizma i stvaranju međunarodne koalicije protiv ISIL-a, ali treba imati u vidu da uspjeh te borbe uopšte nije garantovan, dok ruski doprinos ne može biti značajan. Kako god, Rusija ne pristaje na ulogu mlađeg partnera, jer za Kremlj je ta uloga ponižavajuća i ne uklapa se u sadašnju državnu propagandu. Pored toga, ako uzmemo u obzir izjave nove američke administracije po pitanju Krima i Ukrajine – a to je ključna tema za Rusiju, malo je vjerovatno da će odnosi sa SAD-om biti bolji nego za vrijeme Obame. Bitno je da oni ne postanu gori.

• Nedavna vazdušna operacija američkih snaga na sirijsku vojnu bazu Šajrat pokazala je da Trump nema namjeru da koordinira sa Rusijom svoje aktivnosti u tom sukobu. Kako će to uticati na rusku politiku, koja je uglavnom usmjerena na podršku Basharu al-Assadu?

– Smatram da Moskva ima trostruki izbor – da se tiho povuče iz regiona uz najavu neke lokalne pobjede (ali, ona to vjerovatno neće učiniti), da prihvati novu politiku Trumpa te da insistira na takmičenju sa Sjedinjenim Državama u regiji. Ova treća opcija bi dovela do vrlo ozbiljne krize u američko-ruskim odnosima sa nejasnim posljedicama.

S druge strane, sukob u Siriji za Moskvu nije toliko značajan u odnosu na situaciju oko Ukrajine, koja je ključna tema i veliki izazov za samu Rusiju. Uspjeh na sirijskom pravcu nikako ne utiče na pozitivan (za Rusiju) razvoj događaja oko Ukrajine. Rusija može da pomogne Bašaru al-Asadu da zadrži vlast, ali ona faktički ne može da utiče na rješavanje sirijskog problema. Stoga Moskvi je potrebno tražiti izlaz iz sirijskog sukoba, jer ratu nema kraja, i svaki mogući uspjeh Rusije će svakako erodirati.

• Zadnjih godina bilo je puno  negativnih komentara povodom spoljne politike Rusije i njenog uticaja u zapadnom svijetu. Govori se kako Rusija podržava desničarske partije, euroskeptičare, konzervativne vrijednosti i slično. Da li je Rusija uspjela da ostvari uticaj na evropsku političku scenu? I da li su u tom smislu ugrožene zemlje Balkana?

– Uticaj propagande i netransparentnih instrumenata politike zavisi prije svega od stepena stabilnosti i otpornosti demokratskih političkih institucija. Dakle, u zemljama sa razvijenim političkim institucijama, naprimjer, u Evropskoj uniji, uprkos svim ekonomskim i političkim problemima, ruska propaganda cinizma i teorije zavjere imaju ograničen uticaj. Bez obzira na podršku euroskeptičarima i konzervativnim snagama, u zemljama EU nije došlo do fundamentalnih promjena na političkoj sceni. To će takođe potvrditi  ishod izbora u Francuskoj i Njemačkoj. Tako da neće doći do političkog zemljotresa, uprkos napredovanju ekstremne desnice. Balkan je druga priča. Ovdje se radi o zemljama sa nestabilnim političkim sistemima, koji imaju složenu povijest i komplikovane međuetničke odnose. U ovom slučaju ruska propaganda i druge metode uticaja mogu imati određeni efekat na političkom polju. Razvoj situacije u Crnoj Gori uoči i poslije oktobarskih parlamentarnih izbora pokazao je da je bilo ruskog uticaja, došlo je do političke krize, koju su podstakle proruske snage.

• Može li Rusija zaustaviti ili usporiti širenje NATO-a i Evropske unije na Balkanu?

– Rusija može da uloži napore kako bi izazvala ozbiljnu političku krizu, u kojoj bi se usporio ili zaustavio proces eurointegracija. Ali, u ovom slučaju se nameće pitanje: šta bi Rusija mogla ponuditi za uzvrat. Ako govorimo o nekom pozitivnom programu, mogućnosti Rusije su dosta ograničene, a to je veoma važan faktor. Članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji ima jasnu specifičnu težinu za balkanske zemlje. U ovom slučaju gotovo je nemoguće predstaviti protivponudu. Recimo, jeftini plin ne može biti zamjena članstvu u Evropskoj uniji. Vjerujem da će biti pokušaja usporavanja integracija, posebno u Srbiji. Ali, dugoročno gledano, podrška tom procesu zavisi prije svega od stanja u samoj Evropskoj uniji a ne od ruskog uticaja. Smatram da je atraktivnost evropske ideje te euroatlantskih integracija još uvijek velika, tako da bilo koji pokušaj da se uspori taj proces na Balkanu u dugoročnom smislu neće imati uspjeha.

S druge strane, vrlo je moguće da razvoj unutrašnje političke krize u samoj Rusiji neće ostaviti Kremlju puno prostora za spoljnopolitičke aktivnosti te vrste, pogotovo u zemljama koje su udaljene od svakodnevnih interesa ruskih građana. Na kraju, mnogi su već shvatili da je sadašnja kriza u odnosima Rusije i Zapada te pogoršanje ekonomskog stanja u značajnoj mjeri prouzrokovano konfliktnim spoljnopolitičkim aktivnostima Moskve.

• Mandat predsjednika Vladimira Putina ističe u 2018. godini i u zadnje vrijeme sve je teže prognozirati šta će se dešavati u Rusiji. U uslovima ekonomske krize došlo je do rasta nezadovoljstva ljudi te masovnih protesta protiv sadašnje elite i korupcije. Kako komentarišete proteste i razvoj političke situacije u Rusiji?

– Protesti između ostalog pokazuju da je velikom broju ljudi iz različitih slojeva ruskog društva stalo do teme korupcije. Mislim da možemo govoriti o početku kraja tog stanja na koje smo odavno navikli u Rusiji. Ideja o transparentnoj i odgovornoj vlasti, koja je zapravo osnov protesta, može postati veoma popularna. Pored toga, protesti pokazuju kako država gubi svoju dominantnu poziciju u medijskom prostoru. Recimo, film borca protiv korupcije Alekseja Navaljnog o bogatstvu premjera Dmitrija Medvedeva pogledalo je već 20 miliona ljudi. Dakle, jasne i jednostavne ideje poput transparentne i odgovorne vlasti lako se šire. Monopol državne televizije ne garantira potpunu kontrolu nad pogledima ljudi.

Navaljni je postao ozbiljan igrač na ruskoj političkoj sceni, on je političar nacionalnog nivoa, koji je sposoban da organizira proteste velikih razmjera od Moskve do Vladivostoka. Možda mu vlast neće dozvoliti da se kandiduje na izborima 2018.godine, ali on već uspješno gradi imidž “narodnog predsjednika”. Vlasti će svakako vršiti na Navaljnog pritisak te hapsiti njegove pristalice. Ali, to će samo povećati njegovu popularnost. Za razliku od političara Putinovog sistema te stare opozicije, on je mlad i svjež. I on je zapravo jedini političar koji je uspio da privuče pažnju mladih i apolitičnih ljudi.

• Kojim polugama pored propagande i policijskih palica raspolaže Kremlj? Da li je moguć dijalog sa nezadovoljnim građanima i političke reforme?

– Smatram da ovaj politički režim nema potencijala za razvoj. Događaji u posljednjih nekoliko sedmica su jasno pokazali da takozvana proputinovska većina (kažu da je njegov rejting iznad 80%) postoji samo kao sociološki faktor, ali ne kao politički aktivna snaga. Teško je zamisliti ljude koji bi masovno i samoinicijativno izašli na ulice u znak podrške sadašnje vlasti. Tako da su glavni saveznici Kremlja propaganda i policija. Ljudi nisu raspoloženi za ponovnu imitaciju izbora, neku vrstu plebiscita o podršci Putinu, kako su to valjda isplanirali u Kremlju. Dakle, šta ce režim raditi uoči predsjedničkih izbora kako bi poboljšao svoj ugled? Situacija zahtjeva neke kozmetičke promjene, neki re-branding kako bi se moglo reći da je Putinov režim spreman da sluša kritike.

Ali, svaku promjenu u Kremlju doživljavaju kao neprihvatljiv rizik. Za ekonomski rast i poboljšanje životnog standarda potrebna je ozbiljna liberalizacija, ali u Kremlju su svjesni da će ekonomsku liberalizaciju pratiti politički zahtjevi od strane aktivnog stanovništva. Tako da u ovoj situaciji Kremlju može pomoći samo spoljnji faktor, odnosno pokušaj da se skrene pažnja na nekih događaj van Rusije. U tom smislu ne bih isključio neku novu akciju u vezi Ukrajine. Kremlj treba da podsjeti rusko društvo da ono živi u tvrđavi, koju treba braniti na sve moguće načine.

• Hoće li doći do eskalacije sukoba sa Ukrajinom, ili nekog novog rata?

– U sadašnjim uslovima ta vrsta aktivnosti ima ozbiljno ograničenje, a to je stanje javnih finansija. Nema garancije kako bi u slučaju nove vojne operacije došlo do masovne podrške od strane birača, kao što je to bilo u 2014. godini u vezi pripajanja Krima. Eskalacija sukoba sa Ukrajinom dovela bi sigurno do novih strožijih sankcija. Pored toga, Ukrajina ima mnogo efikasniju vojsku nego je to bilo u 2014. i tu činjenicu takođe treba imati u vidu. Nemam osjećaj da će rusko stanovništvo podržati stupanje Rusije u neki novi sukob. Ali jedna stvar je prilično jasna: ako režim ne može da se odluči na bilo koji ozbiljan potez bez većih rizika, radi se o političkoj krizi. Mislim da smo svjedoci početka ozbiljne političke krize u Rusiji. Pitanje je samo da li će ta kriza trajati nekoliko godina, ili će se dosta brzo razvijati.

Izvor: Al Jazeera