Oglasi

Edna Šunjić - dvostruka zlatna olimpijka iz Sarajeva

Iako ima Downov sindrom, Edna se bavi skijanjem, plivanjem i stonim tenisom, odlična je učenica i inspiracija mnogima.
Na nedavno održanim Specijalnim zimskim olimpijskim igrama u Austriji, Edna Šunjić osvojila je dva zlataAl Jazeera

Edna Šunjić je pravi pokretački duh – svoje obitelji, razreda i škole, klubova i reprezentacije čija je članica. Uz zavidno znanje i zalaganje u školskim klupama, bavi se plivanjem, stolnim tenisom i skijanjem, aktivna je i društvena djevojčica, puna energije i ljubavi za svakoga. Inspiracija je mnogima. I u svim tim aktivnostima nimalo je ne smeta što ima Downov sindrom.

Nedavno je, kao posebno priznanje za sav trud svojim roditeljima i sestri, Udruženju „Oaza“ u kojem je vrlo aktivna, ali i Osnovnoj školi „Skender Kulenović“ i Reprezentaciji BiH, sa Specijalnih olimpijskih igara u austrijskom Schladmingu donijela dvije zlatne medalje u skijanju. I te dvije zlatne medalje danas zauzimaju počasno mjesto u domu Šunjićevih, u sarajevskom naselju Hrasno.

„Već po dolasku, a pogotovo nakon prve i odmah potom druge zlatne medalje, samo sam mogla biti zahvalna Edni što mi je omogućila da budem dio tako lijepe priče, da budem na takvom događaju… jer malo se kome to dogodi. Imali su tretman kao vrhunski sportisti“, priča Ednina majka Sabina o olimpijskim danima svoje kćeri.

„Olimpijsko geslo jeste da je važno učestvovati, ali je ona prije polaska u Austriji na konferenciji za novinare rekla da ide po zlatnu medalju. I donijela je dvije“, dodaje otac Tomislav.

Sabina i Tomislav Šunjić podjednako su ponosni na obje kćeri - stariju Ernu i mlađu Ednu

Iako je nastupila u konkurenciji puno starijih djevojaka, a bile su starije i 10, čak i 20 godina, Edna je bila najbolja. Od ukupno pet zlatnih medalja bh. reprezentacije, osvojila je dvije. Drugi su sportaši i sportašice donijeli još tri srebrene i sedam brončanih medalja.

Danas, 20-ak dana nakon velikog uspjeha, na upit što joj se najviše svidjelo na Olimpijadi, odgovara: „To što sam osvojila dvije zlatne medalje“.

Trener skijanja: Edna je najveći izazov u mojoj karijeri

„Kad se Edna sama zakačila na žicu i spustila se niz padinu, počeo sam plakati od sreće. Nisam ni slutio da će, kad je došla prije 4-5 godina kod mene da nauči skijati, jednog dana i medalje donositi“, priča Adnan Hadžihalilović, Ednin trener skijanja.

Priznaje kako mu je naučiti Ednu skijanju bio najveći izazov u trenerskoj karijeri. Danas mu nije žao, kako kaže, ni sekunde vremena provedenog s njom.

„Ona je postala dio mene. I ja sam, kao i svi drugi treneri koji rade s Ednom, ali i roditelji i nastavnici, baš svi oko nje, dao mali doprinos da se to dijete ravnopravno uključi u društvo. Ta djeca mogu sve kao i sva ostala djeca, samo im treba pružiti uslove, mogućnosti, podršku“, kaže Hadžihalilović.

Uvjeren je kako će se nakon Edninog uspjeha i osvojenih medalja „neke stvari poboljšati, a društvo prestati da ih gura u stranu jer oni to ne zaslužuju“.

„Samo sam razmišljala kako ću stići na cilj i stalno sam ponavljala pjesmu: Ja to mogu, ja to znam“, dodaje Edna.

Zajednički uspjeh

A da može i zna, pokazivala je već od malih nogu i bila pravo čudo od djeteta, kako će je 10-ak godina kasnije prozvati njezin skijaški trener. Odmah po rođenju, prognoze nisu bile optimistične, no roditelji su, zajedno sa starijom kćerkom Ernom, učinili sve da djetetu ništa ne nedostaje, da bude ravnopravna s drugom djecom i postane što samostalnija. Slušali su savjete drugih roditelja djece s poteškoćama, pomoć su im pružala i udruženja, pa škola i sportski klubovi u koje su uključili kćer. I svi su zajedno uspjeli. Unatoč tome što je Edna u sedmoj godini imala i operaciju srca.

„Ima jako puno dobrih ljudi, ali sistem još uvijek nije prihvatio ovu djecu. Zato nismo uopšte obraćali pažnju na sistem i on nas nije zanimao, nego smo išli svojim putem kao porodica koja je čvrsto stajala iza svog djeteta. Vremenom, dan po dan, godinu za godinom ljudi su je počeli prepoznavati. Klubovi baš i nisu bili otvoreni, a kad dođeš tamo, dijete im brzo postane kao dragulj. Uz Edninu pomoć smo promijenili svijet, promijenili mišljenje ljudi“, nastavlja Sabina.

Roditeljima danas veliku podršku pruža i starija kći Erna, jer je nakon polaganja vozačkog ispita preuzela obveze prijevoza Edne do škole, na trening ili slobodne aktivnosti.

Škola kao pozitivan primjer inkluzije

Škola je posebno pozitivna priča. Nedavno je Edna izabrana za najistaknutiju učenicu, na Danu škole dobila posebno priznanje i knjigu na dar, a nema priredbe ne kojoj ne sudjeluje.

„Kad se traži pozitivan primjer inkluzije, novinari dođu u OŠ Skender Kulenović i traže Ednu. Trenira tri sporta, ima petice u školi, u svemu je dobra i štogod joj ponudiš, ona prihvata. Jednostavno nas vodi kroz život, imam osjećaj da ona nas pokreće, a mi samo pružamo podršku“, dodaje Sabina.

Za Ednin razred Šunjići imaju samo riječi pohvale, jer su se svi učenici okupili oko njihove kćeri i postali su, kako kažu, „jedna zdrava, kompaktna sredina i pravi primjer inkluzivnog razreda“.

Sport je pravo svih

Edna Šunjić je u svoju sportsku priču ušla kroz projekt „Sport je moje pravo“, kojeg realizira Udruženje za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama na području Kantona Sarajevo „Oaza“.

Izvršni direktor udruženja Armin Smajlović kaže kako im je kroz projekt cilj zagovarati prava te populacije na sport i sportske aktivnosti, a sve kako bi, uz brojne koristi za zdravlje, bili vidljivi u zajednici.

„U saradnji sa klubovima krenuli smo u priču zagovaranja prava na sport, bukvalno korak po korak. I nije samo sport važan, nego i područje obrazovanja i zapošljavanja. Pokušavamo zaokružiti cijeli krug kroz programe i projekte te doći do što više pozitivnih priča“, kaže Smajlović.

„Ako i postoje predrasude, kad vide Edninu i našu želju, sve se promijeni. Koliko god neko da ne želi da radi, ona ga povuče. Pravi je pokretački duh i u kući, i u klubu, i u školi. Ne pravi probleme, nego radi i sarađuje. Ona je zainteresovana i animira sve druge, pa idu za njom. Baš kao da kažu: Kad može Edna – možemo i mi“, govori Tomislav.

Zna sve nogometaše Reala i Barcelone

Na upit tko joj je skijaški uzor, jesu li to možda Tina Maze ili Janica Kostelić, Edna odgovara djetinje iskreno: „Moja drugarica skijašica Merima Osmanović iz Kalesije. Upoznale smo se na Olimpijadi u Austriji“.

Otac dodaje, kroz smijeh, kako Edna baš i ne zna puno skijašica, ali će bez problema nabrojati kompletne postave Reala i Barcelone, zna gdje igra Zlatan Ibrahimović i u slobodno vrijeme skuplja sličice nogometaša.

Edna ponosno pokazuje album i doista zna sastav Reala, koji joj je, kaže, draži od Barcelone. Ne treba ni pitati tko joj je omiljeni nogometaš, jer je odgovor samo jedan – Cristiano Ronaldo.

Kaže da razmišlja o budućnosti - želja joj je nakon osnovne škole upisati gimnaziju, a u međuvremenu otići i na Specijalne ljetne olimpijske igre u Abu Dabiju. Tamo želi nastupiti kao stolnoteniska reprezentativka, iako joj ni plivanje ne ide loše. A cijela obitelj se nada kako dvije zlatne medalje na zidu dnevnog boravka neće ostati i jedine.

Ako se pita Ednu - sigurno će biti još medalja.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.