Ðukanović: U odnosima Crne Gore i Srbije ništa ‘ne gori’

Predsjednik Crne Gore Milo Ðukanović protivi se korekciji granice između Srbije i Kosova, ne zato što sumnja u sposobnost “dva lidera, Srbije i Kosova” da se o tome dogovore i dogovor provedu, već zbog toga što se pita šta su garancije da se s takvim idejama neće nastaviti na Balkanu, ali i u Evropi.

On u intervjuu za BBC pita da li to znači da se time odustaje od modela multietničkog društva na Balkanu, da li se vraćamo u 90-te i jesmo li zaboravili na rat inspirirani tim idejama – da se naprave etnički i vjerski homogenije i uvećane “‘velika Srbija’, ‘velika Hrvatska’ i ‘velika Albanija'”.

“Ko može da nas razumno i ubjedljivo uvjeri da i danas svaka korekcija granica motivisana etničkom ili vjerskom homogenizacijom nije samo prvi korak u tom pravcu? Moramo o tome cjelovito i dugoročno promišljati… da ne napravimo korak u pogrešnom smjeru i izazovemo domino efekat retrogradnih ideja”, naveo je Ðukanović.

Na pitanje zašto su ponovo zahladnili odnosi s Beogradom i konstataciju da su se Podgorica i Beograd politički, u posljednje vrijeme, značajno udaljili s obzirom na to da je posljednji susret dva predsjednika bio onaj Filipa Vujanovića i Tomislava Nikolića 2015. godine u Podgorici, a premijerski Aleksandra Vučića i Duška Markovića u Beogradu u februaru 2017. godine, Ðukanović kaže da je “primijetio da izostaju zvanični” susreti, što je neobično.

‘Ofanziva provladine tabloidne štampe i televizija u Srbiji’

Tvrdi da je zvanična Podgorica u svakoj prilici pokazivala spremnost da bude akter bilateralnog susreta na najvišem nivou, ali da istovremeno uvažava okolnosti da je Srbija cjelinom pažnje državne politike zaokupljena rješavanjem pitanja s Kosovom i da se zato na tim susretima nije insistiralo.

“Ništa u našim odnosima ne gori”, kaže Ðukanović i podsjeća da se sa srbijanskim kolegom Aleksandrom Vučićem sastao na Sigurnosnom forumu u Minhenu u februaru ove godine, a da su se telefonom čuli polovinom aprila, dva dana prije ovog intervjua.

Na opasku da je diplomatska hladnoća između dviju država praćena “vrelom ofanzivom“ provladine tabloidne štampe i televizija u Srbiji prema crnogorskom državnom vrhu, koji je optuživan za podrivanje srbijanske politike, ponajviše na pitanju Kosova, Ðukanović potvrđuje da je to registrirao i da to kod njega budi sumnje i upućuje na određene pretpostavke.

“Valjda znate da nisam naivan čovjek. Ali, nisam ni plašljiv, niti tome dajem preveliki značaj. Znam da je za uspjeh politike najvažnije dobro uraditi posao kod kuće. Nagledao sam se tih promjena raspoloženja iz određenih dijelova beogradske političke i medijske scene i mogu da pretpostavim da će doći faza u kojoj će pisati potpuno prijateljski i o Crnoj Gori, i o meni”, kaže Ðukanović.

Tvrdi da i iz ličnog iskustva zna ponešto o tome da te medije i državni vrh u Beogradu svrstava u sebi naklonjene te da mu je zato teško pretpostaviti da je riječ o uređivačkoj politici nezavisnih medija, autonomnih u odnosu na neke političke centre u Beogradu.

S Vučićem, kaže, o tome nije razgovarao.

Ne treba mu zaštita od medijske kampanje

Na pitanje zašto nije, Ðukanović je rekao da je to zato jer su svi njihovi razgovori tematski, usredotočeni na najaktuelnija regionalna pitanja i pitanja odnosa s Evropskom unijom.

Ne misli, dodaje, da je nužno da on to pitanje potencira, jer ne želi da iko od njegovih sagovornika pretpostavi da mu je potrebna pomoć i zaštita od medijske kampanje.

“Od toga sam se uvijek branio i odbranio. Ali, očekivao bih, recimo, da čujem neku riječ objašnjenja sa druge strane – zašto se to događa i koliko ima veze sa nekim važnim političkim procesima koji su u toku, poput pregovora sa Kosovom. Ili sa pitanjem navodne ugroženosti srpske zajednice u Crnoj Gori, koju potenciraju neki od njenih političkih lidera koji su od vremena Slobodana Miloševića češće bili protivnici svih novih vlasti u Srbiji nego njihovi saveznici.”

Na opasku da ovakvo zagrijavanje odnosa na relaciji Beograd – Podgorica može, zapravo, odgovarati i jednom i drugom režimu da konsolidiraju svoje nacionalno opredijeljeno biračko tijelo, Đukanović kaže da u tome ne traži šansu, niti bi manipulirao tim pitanjima.

“Prošlo je vrijeme, kako je neko rekao, da se ovdje otvara kišobran ako u Beogradu počne da pada kiša. O obostranim odnosima moramo zajedno voditi računa, sa dodatnom pažnjom onog državnog rukovodstva sa čijeg se terena ta atmosfera dominantno kvari.”

Đukanović pretpostavlja da bi djelovanje prosrpske opozicije u Crnoj Gori moglo izgledati kao doprinos toj atmosferi.

Crna Gora je država svih njenih građana

“Bježeći od odgovornosti za to što su uvijek bili protiv svih odluka koje je savremena Crna Gora donosila tokom više od posljednje dvije decenije, oni sebe predstavljaju žrtvom u Crnoj Gori. U prilog ocjeni da nije riječ o nacionalnom, nego o političkom pitanju, primijetio bih da su oni najčešce bili i protiv svih pozitivnih promjena u Srbiji. Ja ne vidim da je ovdje iko diskriminisan.”

Ideje o “ustavnim preformulacijama” Crne Gore u državu srpskog i crnogorskog naroda, ili otpor crnogorskom jeziku, Đukanović ocjenjuje kao “retrogradne ideje, koje pokušavaju da ugroze temeljno opredjeljenje da gradimo građansku državu, multietničko društvo.”

“Zato se u našem Ustavu Crna Gora ne definiše kao država Crnogoraca, logično ni bilo koje druge nacionalne grupacije, nego kao država svih njenih građana – i to smatram našom najvrijednijom tekovinom”, zaključio je predsjednik Crne Gore.

Izvor: Agencije