Dubioza Kolektiv: Konjević Poljem do poena

Piše: Sead Fadilpašić

Ako je po ičemu Dubioza Kolektiv poznat bend, onda je to što su jedan od rijetkih bosanskohercegovačkih sastava koji je priznat, omiljen i slušan i van Bosne i Hercegovine.

Gdje god da se pojave, bilo da je to Novi Sad, gdje su oborili rekord posjećenosti Fusion stagea Exit festivala, Zagreb, gdje su rasprodali Dom sportova, ili zapadna Evropa, pa čak i Sjedinjene Države, imaju mnogobrojnu i vjernu publiku.

Opet, teme koje se protežu kroz njihove pjesme su društveno-političke, aktuelne, one koje bi trebalo da su zanimljive samo bh. društvu.

(Ne)oblikovanje svijesti

Dubioza je bend koji je pretrpio mnoge promjene kroz godine rada. Od duba, na engleskom jeziku, sa malo društveno-političkih tema u tekstovima, do Apsurdistana, fuzije ska, rocka, reggaea, na bosanskom jeziku, oni tekstovima kritikuju društvo i političke situacije.

O tome koliko utječu na svijest ljudi, ekipa odgovara da im to nije cilj. Upravo suprotno – cilj benda je, da kroz tekstove i poruke koje šalju, omoguće ljudima da niko osim njih samih, ne može oblikovati njihovu svijest.

“Nama nije cilj da govorimo ljudima kako da misle i šta da rade. Mi pokušavamo poručiti da je najvažnija stvar da svaki pojedinac misli svojom glavom, da ima vlastite ideje i stavove. U suprotnom je vrlo lako postati samo dio jednog konstitutivnog stada i pristati da drugi odlučuju o tvojoj sudbini”, kaže u razgovoru za Al Jazeeru član grupe, Brano Jakubović.

Kategorički odbijaju svaki pokušaj podrške političke elite, kojom, kako kažu, žele ugroziti društvene promjene.

“Od političke elite, nasreću, nikada nismo dobili nikakavu podršku. Ako je i bilo pokušaja mi smo svaki kategorički odbijali. Oni svojim ‘pokroviteljstvom’ pokušaju iskompromitirati svaki pokušaj promjene”, kaže Jakubović.

Rješenje za slučaj Sejdić-Finci, u kojem je Evropski sud za ljudska prava naložio BiH da uskladi Ustav i izborni zakon kako bi pripadnici nacionalnih manjina mogli biti birani u izvršnu vlast, kaže, pretvara se u poligon za dodatno betoniranje postojećeg stanja.

Politički poeni

“Ovaj problem nije riješen, jer političke elite pokušavaju na svaki mogući način zaobići rješenja koja vode ka normalizaciji odnosa u BiH. Za rješenje ovog pitanja potreban je miligram zdrave pameti jer se radi o poštivanju osnovnih ljudskih prava. Pravi problem i uzrok svih beskrajnih rasprava je u tome što se kroz ponuđena rješenja ovog slučaja pokušavaju na mala vrata progurati mehanizmi koji bi još više zabetonirali postojeću etnokratsku matricu”, zaključuje Jakubović.

„Nama nije cilj da govorimo ljudima kako da misle i šta da rade. Mi pokušavamo poručiti da je najvažnija stvar da svaki pojedinac misli svojom glavom.”

Govoreći o školama i obrazovanju, kaže da su u regiji prisutne “tri kolektivne istine” jer u ratu “niko nije pobijedio”.

Smatra da je i slučaj bošnjačke djece iz povratničkog naselja Konjević Polja u BiH, kojima je onemogućeno pohađanje nastave na bosanskom jeziku, primjer tih različitih “kolektivnih istina”.

“I svaka od ‘dvije škole pod istim krovom’ i slučaj djece iz Konjević Polja su dokaz te teze. Ravnopravnost svih ljudi bez obzira kojoj etničkog grupi pripadali je osnov od kojeg treba početi svaka priča, a vlastodršci se svojski trude napraviti što veći razdor među ljudima ne rješavajući ove probleme i time otvoreno stavljaju do znanja da im postojeće stanje savršeno odgovara.

Porazno je da djeca u bh. osnovnim i srednjim školama ne uče ništa o posljednjem ratu jer su intervencijom međunarodne zajednice iz udžbenika izbačene sve ideološki obojene lekcije iz sva tri nastavna plana i programa. Danas je međunarodni faktor potpuno nesposoban i/ili nezainteresovan za neku sličnu intervenciju, pa su slučajevi poput ovog iz Konjević Polja ostali još samo sjajan poligon domaćim političarima za bildanje ‘borilačkih’ vještina zaštite nacionalnih interesa i dobivanja jeftinih političkih poena”, zaključuje Jakubović.

Bez očekivanja

“Od samog početka jedina stvar u koju smo bili sigurni i koju smo svjesno razvijali je ta potreba da napravimo bend koji će pokušati zainteresovati određeni broj ljudi za teme za koje mi smatramo da su bitne za društvo u kojem živimo. Nikada se nismo opterećivali pokušajima da žanrovski definišemo naš zvuk, bitnije nam je bilo šta je to što poručujemo kroz pjesme”, kaže Jakubović.

Kada im je zakazan koncert u velikoj sali zagrebačkog Doma sportova, momci su mislili da se radi o šali organizatora. Ipak kada su, desetak dana prije koncerta, karte rasprodane, postalo im je jasno da će upravo u Zagrebu održati svoj najveći samostalni koncert u deset godina postojanja.

“Mi se trudimo da nemamo očekivanja kada je bilo koji koncert u pitanju”, kaže Jakubović. “Ono na šta se koncentrišemo je da damo najbolje od sebe. Tu sve počinje i na toj namjeri sve završava.”

Za koncert u Sarajevu, kao za bilo koji drugi nastup, se brinu samo za jednu stvar: da njihov performans zadovolji prisutne, bez obzira na njihov broj.

“Želimo da na svakom koncertu damo 100 posto, bez obzira u kojoj dvorani sviramo i ko su ljudi koji nas slušaju”, kaže Jakubović.

Melodije su uvijek bile podređene porukama koje se šalju kroz pjesme, a etno melos, zbog kojeg su u posljednje vrijeme kritikovani, služi da publici koja nije sa ovih prostora, dočara podneblje sa kojeg bend dolazi.

“Muzika se mjenjala i uvijek je zavisila od teksta i pravca u kojem smo htjeli da idemo sa njim. Muzika je prosto pozadina koja najbolje podržava tekst i vodi slušaoca kroz isti. Pišemo i na bosanskom i na engleskom jeziku iz prostog razloga što su se sada već definisale, uslovno rečeno, dvije odvojene karijere benda. Jedan dio priče se dešava na prostoru bivše Jugoslavije i tu pišemo na maternjem jeziku, a drugi dio u Evropi i ostatku svijeta gdje komuniciramo na engleskom. Volimo ‘zakačiti’ i španski ili neki drugi jezik, naravno onoliko koliko možemo.”

„Želimo da na svakom koncertu damo 100 posto, bez obzira u kojoj dvorani sviramo i ko su ljudi koji nas slušaju“

“Mi ostavljamo ljudima da sami procijene gdje smo otišli i da li smo negdje ‘skrenuli’. Uvijek nam je bilo bitno da u muzici imamo elemente narodne ili tradicionalne muzike, jer je to čitavu priču stavlja u kontekst ovih prostora. To je posebno važno van regiona gdje nas gledaju i slušaju ljudi kojima je naš rad često potpuno nepoznat. Naš koncert je dvojezičan i kada u pozadini čuju muziku sa ovih prostora i oni koji nas nikada nisu čuli brzo mogu shvatiti odakle dolazimo i o čemu govorimo.”

Izvor: Al Jazeera