Država tombola
Piše: Atanas Kirovski
Skoplje je odavno sasvim neprepoznatljivo, ne samo zbog projekta Skopje 2014, kojim su postavljene stotine raznoraznih spomenika bez ikakvog plana i ne samo zbog “baroka” u kome se grade nove zgrade, a stare preuređuju, nego i zbog toga što su nekad omiljeni i lijepi dućani postali sportske kladionice.
U gradu dominiraju kladionice, od prigradskih naselja do centra grada, tržnih centara i najboljih ulica, gdje su nekad bili elitni kafići, pa sve do underground prostora gdje se sakupljala skopska inteligencija.
Sada su sve te lokacije zaposjele sportske kladionice, u kojima sjede ljudi kravih očiju, upaljenih lica i s tremorom ovisnika. Satima pilje u brojke na teletextu i pričaju nekim kladioničarskim žargonom o utakmici koja je “dala” na poluvremenu, a druga nije, jer “mafija sve namješta”.
Odavno ne postoje sport, igrači, ljepota igre, samo davanje i uzimanje. Prostori u kojima su se nekad razmjenjivale ideje, slušala avangardna muzika i u kojima su nicale brilijantne ideje sada su milje u kojem očajnici, čiji broj iz dana u dan raste, traže ‘prečicu’ za egzistencijalne probleme, za neko bolje sutra, u koje sve manje vjeruju.
Makedonske vlasti, kao majstori za populizam, što dokazuju godinama, vješto su prepoznale struju koja nosi, te su se ubrzo i priklonile.
Malo njih je riješilo životne probleme u kladionicama. Većina ih je samo nagomilala i zadužila se kod lihvara, nadajući se da će baš sljedeća utakmica “dati”. Prodali su i ono malo imetka što im je ostalo i sada žive od jednog do drugog rezultata. Broj kladionica sve je veći, a zarade koje prijavljuju su astronomske.
Makedonske vlasti, kao majstori za populizam, što dokazuju godinama, vješto su prepoznale struju koja nosi, te su se ubrzo i priklonile. Od raznih kladionica kao stila života i besperspektivnosti napravili su sistem: Država kladionica ili, bolje rečeno, država tombola. Vlada je praktično “preuzela biznis” makedonskoj lutriji i sve češće je ona ta koja organizuje igre na sreću sa sve bizarnijim sadržajima.
‘Sretnici’, gdje su potrebni
Najprije je Vlada organizirala tombolu koja se direktno prikazivala na nacionalnoj televiziji. Izvučena su imena 1.600 građana koji su izabrani da dobiju zaposlenje. Mnogo čestitih ljudi koji su ostali bez posla grizlo je nokte i buljilo u televizijske ekrane u iščekivanju da li će im se osmjehnuti sreća, da li će njihovo ime da bude izvučeno kako bi dobili neki fiktivan posao u makedonskim šumama. Ali posao je posao, sve je bolje nego očajavati kod kuće ili po kladionicama.
Ovih dana Vlada kao skretničar “preusmjerava” sretnike tamo gdje su “potrebni”, u državne firme koje kontroliše.
Direktorica pozorišta za djecu Jelena Zugić, kojoj je dodijeljeno devet takvih ljudi, izjavila je da je “pozorište imalo prijeku potrebu za takvom radnom snagom”.
Ovih dana pet stotina uposlenih u makedonskim šumama preko tombole Vlada raspoređuje u lokalnu samoupravu kod onih gradonačelnika koji su članovi vladajuće stranke. Mnogi od njih, kako pišu mediji, nemaju ideju šta sa ovim ljudima, niti imaju para da ih plaćaju, ali naređenje “odozgo” se ima poštovati.
Jedan poznati skopski muzičar je nakon tombole za radna mjesta duhovito poručio da su šibicari na Kamenom mostu gospoda sa moralnim vrijednostima – za one tomboladžije iz Vlade.
U ovoj groteski, koja je daleko gora od negativno-utopijskog miljea Zamjatina, u kojoj su kao stare krpe izgaženi ljudsko dostojanstvo, ponos i vrijednosti, izlišno je govoriti o razumnim i normalnim argumentima kao što su stručnost, obrazovanje, sposobnost, kvalitet…
Dosada je važio jedan jedini kriterij – partijska pripadnost, podobnost i poslušnost, ali vlasti tome sada dodaju i velikodušni faktor “sreće”. Međutim, ipak ne za sve, nego, naravno, za podobne. Jedan poznati skopski muzičar je nakon tombole za radna mjesta duhovito poručio da su šibicari na Kamenom mostu gospoda sa moralnim vrijednostima – za one tomboladžije iz Vlade.
Fiktivna radna mjesta u ionako natrpanoj javnoj administraciji, koja “jede” više od polovice budžeta, prirodno ne mogu biti rješenje za smanjivanje nezaposlenosti u zemlji koja je imala najveći broj nezaposlenih u Evropi.
Međutim, prema najnovijim statističkim podacima to možda više i nije slučaj. Aritmetičkom operacijom brisanje Vlada je bez upošljavanja i realnog rasta u realnom sektoru i bez otvaranja novih radnih mjesta smanjila nezaposlenost za čitavih 10 posto, zbog čega ona sada zvanično iznosi manje od 30 posto. Šta reći osim – premijer je Mandrak, a Vlada proizvodi magiju.
S obzirom na kičasti izgled novog Las Vegasa, čiji je sastavni dio i ringišpil, te magiju iluzionista u foteljama – Makedonija je zaista postala “vašar-država”.
Vlasti su zadovoljne, zato što se turisti sve više snimaju ispred novih spomenika (čitaj na vašaru) i ako ispadne nešto zaista korisno od svega ovoga, to je da može zaista kapnuti koja ekstra para od turizma, zbog unikatne pozicije Makedonije, koja jedina u Evropi faktički nudi vašar-turizam.
Da bi provela politiku vašarizacije, gradnje spomenika i baroknih zgrada, te permanentno upošljavala nove ljude u administracijii, Vladi je za takvo nešto potreban adekvatan budžet.
Zbog nesuglasica u vezi s budžetom i načinom na koji se troše narodne pare prošle godine je izbio žestok sukob u Sobranju. Novinari i poslanici opozicije bukvalno su izbačeni iz sale, a zatim je vladajuća većina na miru i bez ikakvih protuargumenata izglasala budžet i “adekvatne zakone”.
Opozicija se žalila da ne može iskoristiti Ustavom zagarantovano pravo da podnosi amandmane na Vladine prijedloge i da o njima diskutuje.
Jedan od njih je bio da se ne može debatirati više od deset dana, tako da je ovogodišnja rasprava o budžetu, a podneseno je više od 600 admandmana, prekinuta pošto je istekao zakonom predviđeni rok, a da nije razmatrana ni polovina amandmana. Vlada ih je prihvatila svega pet.
Opozicija se žalila da ne može iskoristiti ustavom zagarantovano pravo da podnosi amandmane na Vladine prijedloge i da o njima diskutuje. Kada je upitan o tome, ministar finansija, vicepremijer Zoran Stavrevski lakonski je odgovorio: “Danas je tema nagradna igra sa fiskalnim računima. Drugi put ću odgovarati na vaša pitanja.”
Fiskalni računi u igri
U skladu sa “tombola-politikom” Vlada je donijela uredbu da svi fiskalni računi budu u opticaju za nagradnu igru i na kraju godine će oni sretno odabrani, koji su sakupljali fiskalne račune, dobiti kuću, automobile, televizore i razne drangulije karakteristične za nagradne igre.
Djeca koja su po skopskim mahalama do jučer igrala džamlije na sličicama i karamelama sada igraju džamilje na fiskalnim računima – šali se jedan moj prijatelj. Da se sve ovo ne događa u realnosti i da to nije prioritet Vladine politike, neko bi pomislio da je u pitanju neslana šala.
A da se na račun izgleda Skoplja i Makedonije sve više rugaju, šale i smiju svjedoče i izvještaji njemačkog lista Spiegel, koji je Skoplje proglasio kič-prijestolnicom Evrope, dok je ARD u sjajnoj reportaži o kiču sa naslovom Ko ima većeg Aleksandra tužno prokomentarisao da gradske vlasti u Skoplju, nažalost, nemaju namjeru grad preimenovati u Aleksandriju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera