Društvene mreže pomogle tuniskoj revoluciji

Proteklo je pet godina od početka Arapskog proljeća, pokreta koji je uzdrmao mnoge arapske države.

Novinar Al Jazeere Mohammed Jamjoom donosi priču iz Tunisa, odakle je sve počelo.

Politički analitičar Youssef Cherif sjeća se trenutka kada je prije pet godina shvatio da se situacija u Tunisu mijenja nabolje.

“S prijateljem sam razgovarao u kafiću tri sedmice nakon početka revolucije. Raspravljali smo o politici. Tvrdio sam kako nije moguće da režim ostane na vlasti. Prijatelj se složio sa mnom. Otvoreno smo razgovarali na javnom mjestu, a kada smo otišli kući, niko nam nije došao na vrata, ni policija, da kaže da ne možemo pričati o tome”, kazao je.

Cherif je 2011, baš kao i mnogi drugi mladi građani Tunisa, vjerovao u snagu online aktivizma.

Dodao je: “Ljudi se sve manje boje i na Twitteru i Facebooku pišu slobodnije, a kada drugi to pročitaju, kažu: ‘Ako on kaže ovo, što i ja ne bih iznio svoje detaljnije mišljenje.'”

Taj aktivista, koji je u međuvremenu postao analitičar, i dalje tako misli.

Utjecaj Facebooka

“Još 2008. održane su demonstracije u centralnom dijelu zemlje, ali socijalni mediji tada nisu bili zastupljeni u ovolikoj mjeri, pa gotovo niko nije znao za proteste. Međutim, 2011. godine najmanje milion Tunižana bio je na Facebooku, gledali su snimke policijske brutalnosti, ali i to kako se građani sukobljavaju s njima”, rekao je Cherif.

Protesti u Tunisu prerasli su u masovne demonstracije, a pozivi na reforme bili su glasni.

“Iako mnogi smatraju da je moć ljudi, a ne interneta, donijela prevagu i pobjedu revolucije, sigurno je da su tuniski blogeri te korisnici Facebooka i Twittera mnogo pomogli, postavljajući i dijeleći snimke koje državni mediji nisu smjeli emitirati”, javlja Jamjoom.

To su snimci poput onih koji prikazuju nemilosrdnost vladinih snaga u nastojanju da uguše proteste.

Cherif, koji je i dalje aktivan na socijalnim medijima, kaže da je 2011. online aktivizam pomogao u otklanjanu straha u mjeri u kojoj nije mogao ni zamisliti.

Kazao je: “Došli su novi aktivisti, mlađe generacije, koji su odrastali u potpunoj slobodi u proteklih pet godina, koji su praktično još bili djeca 2010. Posljedice ustanka su očigledne i sada: čim se pojavi neki problem, oni dižu glas.”

Glasovi su to koji će, kako Cherif kaže, nastaviti odjekivati i koji se nikada više neće moći ušutkati.

Izvor: Al Jazeera