Društvene mreže i navijačka (ne)kultura

Koliko će određeni stavovi utjecati na same igrače, to najviše zavisi od njihove psihičke strukture i involviranosti u takve procese (EPA)

Sloboda izražavanja, kao jedno od temeljnih ljudskih prava, doživjela je svoju apsolutnu primjenu tek s masovnom pojavom interneta i društvenih mreža. Zbog svojih brojnih prednosti, društvene mreže postale su pogodno tlo i za govor mržnje, posebno među navijačima.

Istina je da navijači protivničkih klubova nikad nisu umirali od ljubavi jedni prema drugima, no danas se huliganizam sa tribina i sportskih borilišta preselio u online svijet gdje ga je nemoguće kontrolisati.

„Treba imati na umu da se u današnjem svijetu apsolutno sve preselilo na internet, pa ne treba čuditi i taj odnos među navijačima. Sve je još vidljivije i jasnije izraženo online, a ponašanje tj. odgoj ostaju isti. Tako je vrijeđanje s ulice ili tribina, prebačeno na internet – kaže digitalni i marketing stručnjak Marijan Palić.

Temelj za netrpeljivost u navijačkim grupama je u tradiciji podrške određenom klubu. Međutim, često se kod pojedinaca podrška voljenom klubu pretvara u mržnju prema svim drugim klubovima, a posebno prema rivalskim klubovima.

„U sve to se uključi niz predrasuda prema suparničkim ekipama, a nerijetko se tu posebno izdvajaju predrasude po lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Dakle, u osnovi netrpeljivosti se nalaze predrasudni stavovi koji se pomiješaju sa emocijom mržnje što može da eskalira u određene odlike nasilničkog ponašanja. Poligon navijačkih grupa često služi i za određene kriminalne radnje, pa i za političke promocije i iznošenje društveno-političkih stavova određenih grupa“, ističe psiholog Fudbalskog kluba Sarajevo Remzija Šetić.

Rječnik ulice

Najpopularnija društvena mreža Facebook broji preko 800 miliona aktivnih korisnika i upravo tamo se najviše ispoljavaju različiti oblici diskriminacije, nacionalizma, rasizma, ksenofobije pa čak i fašizma, kada su u pitanju rivalske navijačke grupe.

„Netrpeljivost na društvenim mrežama je na svu sreću manje pogubna od one koje su navijačke grupe ispoljavale na stadionima i ulicama gradova u BiH. Sjetit ćemo se određenih nemilih dešavanja i smrtnih slučajeva koja do danas nisu riješena, što odražava naše ukupne društvene prilike. To je jako opasno i ovo je prostor za manipulaciju i utjecaj na javno mijenje u negativnom smislu. Kad dođemo na taj nivo, tu nema više priče o sportu“, naglašava Šetić.

Rječnik ulice i vokabular rulje postao je svakodnevnica primitivnih navijača, koji umjesto zdravog sportskog rivalstva propagiraju etno-nacionalne politike. Umjesto da svojim objavama podržavaju svoj klub, bez vrijeđanja ko ima drugačije simpatije, u formiranim javnim ili tajnim navijačkim grupama objavljuju se imena izgrednika, kruže fotografije uz brutalne poruke i paklene planove za nerede te se stvara atmosfera linča.

„Govor mržnje koje promovišu određene navijačke grupe je pojava koju treba sankcionisati, ali mi generalno u društvu imamo previše govora mržnje koje se ne sankcioniše. Imate visoko pozicionirane pojedince koji kontinuirano nekažnjeno iznose predrasudne stavove i govor mržnje prema određenim grupama“, dodaje Šetić.

Ipak, na ovdašnjim prostorima uvijek su se spremale neke šale koje su odražavale zdravo sportsko rivalstvo. Još uvijek ima tih lijepih, duhovitih i plemenitih šala na račun rivala, koje najčešće budu dobro prihvaćene čak i od navijača protivničkog kluba.

„To je dobro i toga treba biti što više. Meni se jako sviđaju i naši prvi nazivi za pripadnike navijačkih grupa, npr. ‘Pitari’ i ‘Košpicari’. Upravo ovi nazivi odražavaju naš duh koji je postojao, jasno vam je na čemu je fokus u samom nazivu, dok današnji nazivi grupa i podgrupa odražavaju nešto drugo. Zbog toga svi mi koji smo u sportu na bilo koji način trebamo vratiti taj zdravi duh rivalstva koji ne mora imati negativnu konotaciju. Kad imate jednu klimu pozitivnog takmičarskog duha onda se možete razvijati i ići naprijed“, kaže Šetić.

Odraz kulture

Nogometaši Hajduka nedavno su neočekivano ispali u prvom pretkolu Europske lige. Malteška Gzira United na Poljudu je priredila seznaciju i uspjela napraviti preokret vrijedan prolaska dalje. Tada se na društvenim mrežama moglo pročitati mnoštvo ukusnih šala na račun splitskog kluba.

„Poznajem dosta navijača Hajduka, oni su mirno prihvatili poraz i šalu. S druge strane, vrijeđanju nije mjesto ni na ulici, ni na terenu ni na internetu. Teško će se utjecati na to ponašanje, internet je samo odraz kulture i načina komunikacije samog društva. Na internetu je sve samo više prenaglašeno i ostaje zapisano najčešće zauvijek“, ističe Palić.

Koliko će određeni stavovi utjecati na same igrače, to najviše zavisi od njihove psihičke strukture i involviranosti u takve procese.

„Moj savjet svakom sportisti, posebno nogometašima sa kojima radim, je da se distanciraju od društvenih mreža, foruma, i slično. Nije uopće dobro to čitati, jer nikad ne znate kakav će trag pročitano ostaviti na vašu svijest i kako će se to odraziti na sportsku izvedbu“, kaže Šetić.

I dok odgovornost za govor mržnje na tribinama snose uprave klubova, na društvenim mrežama trenutno ne postoje nikakve sankcije predviđene za one koji se koriste govorom mržnje. Ipak, oni koji pišu huškački ili prijete na društvenim mrežama trebalo bi da dobro razmisle o svojim aktivnostima.

„Upravo oni koji pišu ružne stvari ili prijete preko interneta trebalo bi da dva puta razmisle, jer bi im se kroz nekoliko godina moglo dogoditi da ne dobiju posao, samo na temelju nekog komentara, koji im je u ovom trenutku nebitan“, ističe Palić.

Samokritičnost pojedinaca

Zbog svega navedenog možemo zaključiti da u našem društvu često nedostaje samokritičnost kod pojedinaca u bilo kojem osnovu. Stoga je potrebno kontinuirano raditi na buđenju svijesti pojedinaca o destruktivnosti njihovog ponašanja i razvoju pozitivnih stavova.

Tu su na potezu obrazovanje i sportski savezi koji mogu uraditi puno više na ostvarivanju bolje saradnje među sportskim kolektivima i navijačkim grupama kako bi se zaustavilo destruktivno djelovanje.

„Mi kao društvo, posebno državne strukture na svim nivoima, nemamo mehanizme zaštite, ili ako i imamo to se slabo koristi. Zbog toga je potrebno da svi mi prije nego iznesemo neki stav, podršku ili odobravanje određene pojave, malo razmislimo kakve posljedice ćemo izazvati riječima koje iznosimo. Mržnja se zaustavlja samo mijenjanjem stavova, otvaranjem komunikacije i pozitivnim predstavljanjem određenih socijalnih grupa. Ne smijemo dozvoliti da pogodnost društvenih mreža bude poligon za iznošenje predrasudnih, diskrimirajućih i destruktivnih stavova“, zaključuje Šetić.

Izvor: Al Jazeera