Drugo državljanstvo kao sigurnosni pojas

Srbija zbog ubrzanog evropskog puta postaje zanimljiva građanima BiH (EPA)

Tvrdnja generalnog konzula Srbije u Banjoj Luci Vladimira Nikolića kako je više od 50.000 ljudi sa područja bh. entiteta Republika Srpska tražilo srbijansko državljanstvo malo koga je začudilo. Loša ekonomska situacija i besperspektivnost, koje već godinama vladaju u RS-u, najčešći su razlozi zbog kojih se građani odlučuju tražiti državljanstvo neke druge zemlje, a činjenica da se u sve većem broju odlučuju predati zahtjev kako bi dobili pasoš Srbije podjednako govori o nezavidnoj političko-ekonomskoj situaciji u BiH i sve boljem pozicioniranju Srbije na političkom spektru ovog dijela Evrope.

Proces odliva bh. državljana počeo je još u godinama rata kada je veliki broj građana zemlje prihvatio državljanstva zemalja u koje su dospjeli kao izbjeglice, a nastavio se u poslijeratnom periodu kada su, mahom građani hrvatske nacionalnoasti, iz raznih razloga, prihvatali državljanstvo susjedne Hrvatske, kaže politički analitičar iz Banje Luke Srđan Puhalo, apostrofirajući kako je glavni razlog bh. Hrvata za uzimanje hrvatskog pasoša bila mogućnost slobodnog putovanja.

Teška ekonomska situacija, rezervni plan

Kada govori o motivima zbog kojih građani Republike Srpske, u posljednje vrijeme, u toliko masovnom broju apliciraju za srbijansko državljanstvo navodi nekoliko razloga.

„Sada imamo taj fenomen da veliki broj Srba – 50.000 ih je zatražilo, odnosno dobilo državljanstvo Srbije, i to se može na različite načine interpretirati. Vrlo je teško reći šta je glavni motiv, ali u svakom slučaju možemo razmišljati o nekoliko stvari. S jedne strane imate politiku u RS-u koja BiH problematizuje kao državu i dovodi u pitanje njenu državnost, i to nije od jučer već traje već desetak godina. Vjerujem da je to jedan od motiva zašto ljudi traže srbijansko državljanstvo. 

S druge strane imate veliki broj ljudi koji zbog teške ekonomske situacije napuštaju RS i mislim da i oni traže državljanstvo prosto da bi olakšali svoj život u Srbiji. Mi nemamo podatak koliko je ljudi iz RS-a otišlo u Srbiju, ali vjerujem da je to veliki broj. Također veoma važna stvar je, i to moramo imati u vidu, plahovita politička situacija, koja traje od ‘95, što svakako unosi nesigurnost među građane pa i stanovnike RS-a i da je možda taj zahtjev za državljanstvom negdje i izlazna strategija za mogućnost nekog novog konflikta. Odnosno da ljudi kažu – imam pasoš Srbije, to nije neka skupa investicija, ali mi daje sigurnost da sutra mogu otići negdje kao građanin Srbije.”

Kada se pokušava shvatiti zašto toliko veliki broj građana Republike Srpske nastoji postati državljanom susjedne zemlje mora se imati u obzir nekoliko stvari, kaže politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić. Sličan proces se odvijao u poslijeratnim godinama kada su bh. Hrvati masovno postajali državljani Republike Hrvatske i, po njenom mišljenju, razlozi građana Republike Srpske gotovo su istovjetni onima koji su građane hrvatske nacionalnosti motivirali da prihvate državljanstvo druge zemlje. To je lični interes više nego neki neodređeni osjećaj patriotizma, kaže Marić.

Rezervni plan

„Veliki broj građana BiH prihvatio je državljanstvo Hrvatske i neki bi to nazvali patriotizmom prema Hrvatskoj, ali u većini slučaja tu se krije neki interes. Posebno je to bilo značajno u periodu kada se za pasoš BiH morala tražiti, čekati i plaćati viza, a bilo je neizvjesno njeno dobivanje i to je bio izlaz za bh. Hrvate, ali i sve one ostale koji su uspjeli dobiti putovnicu. Mislim da je slična situacija sa srpskim pasošem, jer da se radi samo o patriotizmu bh. Srba prema Srbiji oni bi to uradili ranije jer su ispunjavali uvjete. Međutim, sada ovaj novi zamah u Srbiji pod Vučićevim vodstvom, koji je uspio da se nametne kao lider i koji je to uspio prodati strancima, posebno Evropskoj uniji i Amerikancima, pa osjećaju da Srbija, ne samo da osjećaju nego je i činjenica da Srbija napreduje brže prema EU nego BiH. Mislim da se iza toga krije neki interes, a tek onda taj neki patriotizam prema svome narodu“.

I Marić, baš kao i Puhalo, misli da je tako masovno traženje srbijanskih pasoša zapravo način da se osigura rezervni plan u slučaju ako u BiH politička ili ekonomska situacija počne drastično pogoršavati.

„To je očit znak da u stvari postoji opasnost da taj brod potone, pa se ljudi osiguravaju stavljanjem sigurnosnih pojasa, a u ovom slučaju sigurnosni pojas je državljanstvo, odnosno pasoš Srbije, kako bi mogli imati neki izlaz u slučaju da se bilo šta desi u BiH, ili da se ekonomska situacija nastavi pogoršavati. Mislim da neće biti ratnih sukoba, jer vidjeli smo da bar tu reaguje i međunarodna zajednica tako da na vrijeme to zaustavi, ali zbog tih sukoba političara trpi ekonomija i trpe građani koji na ovaj način pokušavaju iznaći neki izlaz i vjerovatno se nadaju da će Srbija ući u EU tako da će i oni moći potražiti svoj spas u Njemačkoj, ili nekoj drugoj evropskoj zemlji“.

Korupcija u svim sferama života

Jedan od razloga koji mogu objasniti fenomen tako velikog broja zahtjeva građana entiteta Republika Srpska za pasošima druge države svakako je široko rasprostranjena korupcija u svim društvenim sferama, kaže Ivana Korajlić iz Tansparency Internationala. U kakvom se „haosu“ nalazi BiH najilustrativnije govori upravo činjenica da se građani odlučuju tražiti pasoš zemlje koja nije u mnogo boljem ekonomskom i društvenom stanju od njihove matične.

„S jedne strane to govori o potpunom razočarenju sopstvenom državom. S druge strane, govori o tome da čak uzimaju i pribjegavaju srbijanskom pasošu iako Srbija nije u mnogo boljoj situaciji nego BiH, što govori da ljudi ovdje ne vide da funkcioniše država, da funkcioniše sistem, ne vide nikakvu vrstu sigurnosti, a posebno u pogledu zapošljavanja. Kada pogledate strukturu ljudi koji odlaze iz BiH, to su visokoobrazovani ljudi koji ovdje ne mogu dobiti šanse jer je sve manji broj radnih mjesta, a šanse dobivaju politički podobni ili oni koji imaju rodbinske veze. Svako onaj ko želi na pošten način doći do posla to mu je višestruko otežano. I zbog činjenice da ne vide da se išta mijenja na bolje i da se iko trudi da osigura budućnost države, funkcionisanje institucija sistema, zdravstva i slično – ništa ne funkcioniše. To je razlog što imamo veći broj nego ikada ljudi koji uzimaju druga državljanstva, odlaze iz BiH i traže bolje prilike nego ih imaju ovdje“.

Ovaj fenomen nema dublji politički smisao, nije politički dirigiran i najviše govori o stanju u dvije zemlje, pri čemu je jasno da Srbija niti na jedan način nije poticala građane Republike Srpske da prihvataju njeno državljanstvo, kaže Puhalo koji ponašanje svojih sugrađana objašnjava željom da sticanjem srbijanskog državljanstva osiguraju sebi bolje životne perspektive.

Srbija ne motivira građane RS-a

„Prije svega ja nisam siguran da je zvanična politika Srbije ta koja afirmiše ili motiviše ljude u RS-u da uzimaju njihovo državljanstvo. Prije svega, nismo čuli ni jedan otvoren i javni poziv, a s druge strane čini mi se da danas Srbija i politika u Srbiji prosto nastoje ići prema Evropskoj uniji odnosno mnogo je konstruktivnija prema EU nego je to, recimo, vlast u Republici Srpskoj i nisam siguran da se njihova politika može danas interpretirati kao poziv Srbima iz RS-a da uzimaju njihovo državljanstvo. Ja vjerujem da je motiv mnogo banalniji, odnosno da ljudi procjenjuju da će možda Srbija za pet ili deset godina biti mnogo prosperitetnija i bolja zemlja za život, sigurnija zemlja za život nego BiH, odnosno RS. Oni to gledaju kao jednu dugoročnu investiciju i recimo da im je to neki rezervni plan u slučaju da se nešto loše desi u BiH odnosno u RS-u“.

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj se problemi samo proizvode i gomilaju, a politička kriza je postala permanetno društveno stanje i dok se, u atmosferi neprekidne posvađanosti, političari bore za predizborne poene građani na svojoj koži osjete da zemlja tone u ekonomski i politički ambis, kaže Ivana Marić.

Od problema sa referendumom oko ulaska zemlje u NATO, do sasvim izlišnog problematiziranja gradnje Pelješkog mosta, bh. političari gube kurs, a u njihovim međusobnim svađama i javnom retoričkom nadmetanju nema mjesta da se pominju realni problemi građana. Stoga, objašnjava Marić, fenomen toliko masovnog traženja srbijanskih pasoša ne smije nikoga začuditi:

„To govori da kod nas ekonomska situacija ne da stagnira već čak mogli bismo reći i nazaduje. Vidjeli smo s kakvim su oduševljenjem vlasti dočekale isplatu klirniškog duga. To ih je spasilo da ne izbiju nemiri i posebno za izmirenje duga prema poljoprivrednicima i drugih dugova. Iako su tvrdili da tim novcem neće pokrivati budžetske rupe ipak se desilo upravo to“.

Izvor: Al Jazeera