Dronovi, senzori i artiljerija: Jasna prednost Azerbejdžana

Krajem jula i početkom avgusta ove godine, Turska i Azerbejdžan su održali zajedničke vojne vježbe (Anadolija)

Piše: Alex Gatopoulos

I Armenija i Azerbejdžan, tradicionalni neprijatelji, već decenijama grade svoje oružane snage. Dvije zemlje vodile su krvavi rat koji je završio 1994. godine, a u kojem su poginuli deseci hiljada ljudi, a stotine hiljada su raseljene na obje strane.

Azerbejdžanska armija doživjela je neuspjeh, a Armenija je preuzela kontrolu nad nekoliko regija, uključujući i ključne, Fuzuli i Džabrail na jugu, koje graniče s Iranom, a predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev jasno je iskazivao želju da te teritorije vrati pod kontrolu Bakua.

Azerbejdžan ima pakt o odbrani i saradnji sa susjedom i saveznikom Turskom. Krajem jula i početkom avgusta ove godine, dvije zemlje održale su zajedničke vojne vježbe u kojima je, prema azerbejdžanskim podacima, učestvovalo 11.000 turskih vojnika. Uz azerbejdžanske oružane snage, na vježbama su bili i avioni turskih zračnih snaga, naoružani dronovi i artiljerija velikog dometa.

Vježbe su održane neposredno nakon još jednog krvavog sukoba kavkaskih neprijatelja u julu, koji je trajao nekoliko dana, a u kojem je bila izražena upotreba dronova.

Dronovi: Taktička i propagandna prednost

Korištenje dronova i bespilotnih letjelica (UAV) doživjelo je procvat širom svijeta, a niti trenutni sukob između Armenije i Azerbejdžana nije izuzetak. Fotografije na kojima se vide uništena borbena vozila, bez obzira na to koliko su bila kamuflirana, ispunile su zapadne medije, dok su armenski tenkovi postajali lake mete za naoružane dronove, čijoj se nabavci Azerbejdžan u proteklom periodu intenzivno posvetio.

Izrael, veliki izvoznik dronova, opskrbljuje azerbejdžanske snage letjelicama kao što je Harop, koji se u prethodnom značajanijem sukobu dvije države iz 2016., nazvanom „četverodnevni rat“, pokazao vrlo učinkovitim. Riječ je o novoj vrsti naoružanja, kamikazama, ili samoubilačkim letjelicama, kombinacijom eksploziva i drona, na daljinsko upravljanje. Kada se meta pronađe, dron je pogađa, uništavajući i nju i sebe.

Harop, ili Harpy, može se čuti zbog motora koji ga pokreće, ali noviji modeli kamikaza poput Skystrikera ili Orbitera 1K, koje je nedavno Izrael isporučio Azerbejdžanu, koriste elektromotore i praktično su nečujni do trenutka kada počnu ponirati ka meti.

Dronovi su se u prethodnom značajnijem sukobu dvije države iz 2016., nazvanom četverodnevni rat, pokazali vrlo učinkovitim

Nedavno, Azerbejdžan je od Tuske kupio uspješni dron Bayraktar TB2, koji koristi sa mnogo uspjeha. Jeftin i efikasan, taj dron ima napredniju optiku, senzore i može se vratiti u bazu, dopuniti gorivo, uzeti municiju i vratiti na bojno polje, tražeći nove mete.

Dronovi imaju jednu vrlo značajnu karakteristiku. Njihove kamere, koje jasno snimaju uništavanje meta, njihovom vlasniku omogućavaju i dominaciju u propagandnom narativu. Mediji su preplavljeni fotografijama na kojima se vidi kako Azerbejdžan s lakoćom uništava armenska oklopna vozila i artiljeriju.

Armenske snage nemaju te mogućnosti, što stvara sliku azerbejdžanskog uspjeha na bojnom polju, koji, kako se predstavlja, vodi ka konačnoj pobjedi.

Senzori: Oči na bojnom polju

Dronovi nisu jedino što može presuditi. Moderno zračno ratovanje uključuje i senzore, koji omogućavaju lakše uočavanje mete sa veće daljine. Dronovi, naoružani ili ne, praktično su platforme senzora, koje prikupljaju vitalne informacije o neprijateljskom kretanju i šalju ih u komandne centre.

Ako tome dodamo još i „zemaljske“ radare, koji bilježe kretanje tenkova, ili ih otkrivaju, to znači da je u današnje vrijeme postalo izrazito teško skriti se na bojišnici od neprijatelja.

Otkrivanjem kretanja neprijatelja, počinje korištenje artiljerije velikog dometa, ali i zračni napadi, koji obično polučuju devastirajuće rezultate. Turska koristi tu taktiku na sjeveru Sirije, a lekcije su, očigledno, uspješno prenijete Azerbejdžanu na nedavnim zajedničkim vježbama.

Ovakva taktika je toliko uspješna da mnogi stručnjaci otvoreno govore o degradaciji tenkova kao efektivnog instrumenta ratovanja. Jasno je da će se taktika morati promijeniti kako bi oni opstali.

Sa senzorima i dronovima, u današnje vrijeme postalo je izrazito teško skriti se na bojišnici

Elektronsko ometanje radara i signala dronova, čime ih se „zasljepljuje“, kao i slanje tenkova u borbu sa adekvatnom zračnom podrškom, mogu biti dvije moguće taktičke promjene u budućnosti.

Ono osnovno, međutim, ostaje nepromijeneno, da su tenkovi, u kombinciji sa pješadijom, i dalje ekstremno učinkoviti i fleksibilni u akcijama zauzimanja teritorije, koje i dalje predstavlja premisu modernog kopnenog ratovanja.

Stoga, mnoge vojske procjenjuju koliko bi njihovi tenkovi, sa operativnim korijenima iz Drugog svjetskog rata, mogli biti upotrebljivi u ratovima budućnosti.

Amerikanci su smanjili broj teških tenkova, a sličan potez razmatra i britanska vojska, koja  preferira okretnije, osposobljenije snage s mogućnostima umrežavanja, koje, u sukobima budućnosti, ne samo da će preživjeti, već će i prevladati.

Uskoro, senzori, dronovi i naoružanje velikog dometa, bit će ono što će graditi uspjeh na modernom bojnom polju.

Artiljerija: Napadi sa više stotina kilometara

Artiljerija velikog dometa i zračni napadi su nešto što se koristi već više od stoljeća, ali njihova preciznost je nešto o čemu armije i danas usavršavaju. U kombinaciji sa oblacima senzora na bojnom polju, novi sistemi imaju mogućnost da postižu veći domet, uz veću preciznost. Sada, raketni sistemi mogu pronaći i uništiti metu udaljenu stotinama kilometara.

Azerbejdžan je, uprkos padu prihoda od nafte, mnogo investirao u te sisteme.  Kupio je izraelske balističke projektile LORA, koji imaju domet od 400 kilometara i tačnost pogađanja mete od 10 metara. To je, uz ostalo dalekometno naoružanje, bio dio ugovora između dvije zemlje iz 2016., vrijednog pet milijardi dolara.

Azerbejdžan se smatra izraelskim strateškim partnerom, jer mu isporučuje gotovo 40 posto svoje nafte.

Azerbejdžan je, uprkos padu prihoda od nafte, mnogo investirao u te sisteme

Sa saveznicima kao što su Izrael i Turska, a donekle i Rusija, Azerbejdžan nije imao teškoća da kupi moderno naoružanje u nastojanju da riješi konflikt sa Armenijom. Rusija je ovdje, pak, u nezgodnoj poziciji, jer ima bazu u Armeniji, a oružjem snabdijeva obje zemlje, nekada članice iste zajednice, SSSR-a.

Veća vojska Azerbejdžana, teško naoružana i istrenirana od strane Turske, ima prednost koju koristi da osigura pobjedu nad Armenijom i vrati teritorije koje smatra svojim, a koje je izgubila u prošlom ratu.

Treniranje je ključ uspjeha, kao što je i fuzija svim pomenutih sistema – senzora sa nepogrješivim očima nad cijelom bojišnicom, naoružanja dugog dometa koje reaguje na ono što senzori „vide“ i dronovima koji mogu to oboje, uništavajući mete praktično u jednom momentu.

Sve to Azerbejdžanu daje jasnu prednost u konfliktu.  

Izvor: Al Jazeera